SVE PRAVE LJUBAVI SU TUŽNE

zu5l5w.jpg
 
''Oprosti što su mi oči prepune zlatnih svitanja,
pa su mi breze, princeze, umotane u marame od lana.
Na koplju ti nosim dušu umornu od samoće i skitanja,
da kisne pot tvojim balkonom bez kaputa i kišobrana...
...I ne znam gdje pobjeći osim sna,
koji boji u lila ...mjesečevu dugu što se zlati povrh mosta
gdje ćeš biti zauvjek
i gdje si oduvjek bila...''
(M. Berić)


14568232_1495730643777349_8464792718437505011_n.jpg
 
Videla ga nisam
ja ne pamtim otkad
ali jos mu nosim sliku
kad je bio mlad
da me seti sta je bilo
a sta mi se ucinilo

S kim je i sta radi
to me se ne tice
al' zaborav ko cvet
za noc ne nice
i mnogo vode ce proteci dok prebolim
al' to mu nemoj reci, nemoj reci

Ref.
Znam da neke ljubavi umiru
jer rode se daleke
znam, za njima ostace
dve suze na dnu reke

Znam da to je jedan grad
sto zivece i onda kad sve stane
znam da zauvek je tu
sa moje leve strane

Poznala ga ne bih
da ga sretnem sad
ali jos mu nosim sliku
kad je bio mlad
da me seti sta je bilo
a sta mi se ucinilo

Mogu sva mesta na svetu
da mi postanu dom
a srce ce ici uvek ulicom tom
gde na kraju pod svetlom cekas me ti
u gradu izgubljenih ljubavi
 
"Postoje oni trenuci kad ostaneš sam sa sobom i otvoriš svoje stranice...
Rasturiš ih bez reda i broja... Neke pustiš niz vjetar, đavo nek ih nosi...
I čitaš neke svoje neotkrivene redove, zaobiđeš zamke sopstvene neodlučnosti,
protrčiš kroz ogromna crvena polja nostalgije...
Kad se osvrneš iza sebe ostaje ti samo horizont."
 

Back
Top