Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
''Oprosti što su mi oči prepune zlatnih svitanja,
pa su mi breze, princeze, umotane u marame od lana.
Na koplju ti nosim dušu umornu od samoće i skitanja,
da kisne pot tvojim balkonom bez kaputa i kišobrana...
...I ne znam gdje pobjeći osim sna,
koji boji u lila ...mjesečevu dugu što se zlati povrh mosta
gdje ćeš biti zauvjek
i gdje si oduvjek bila...''
(M. Berić)
Sve prave ljubavi su tužne, jer
nema načina da se dignu i polete.
Nema vremena koje bi poslozilo
puzle prošlosti i uokvirilo ih srećom.
Nažalost, nema ni ljubavi jer
je tuga obojila putanju srca i
nema više ni srca...G.B
Zbog nekoga sam uvijek njegova..
I to me čini posebnom...to me čini SANJIVOM...
Beskrajna moja nježnosti..daljino i željo..
Zbog Tebe sam uvijek samo Tvoja..
GB
Moraš da naučiš da nastaviš. To je dio toga. Dio onoga što čini ljubav prema nekome. Kada zaista nekog voliš, onda ga ne doživljavaš samo kao produžetak sebe. Ne voliš ga samo zbog sebe. Ljubav je kada znaš da pustiš.
Meša Selimović —
"Postoje oni trenuci kad ostaneš sam sa sobom i otvoriš svoje stranice...
Rasturiš ih bez reda i broja... Neke pustiš niz vjetar, đavo nek ih nosi...
I čitaš neke svoje neotkrivene redove, zaobiđeš zamke sopstvene neodlučnosti,
protrčiš kroz ogromna crvena polja nostalgije...
Kad se osvrneš iza sebe ostaje ti samo horizont."