Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.232
Ćirilov, koji je dramaturg po struci, bavio se leksičkim razlikama:
Srpsko-hrvatski rečnik varijanata Jovana Ćirilova
Objavljeno: 14.12.2010 | 21:41 Izvor: Tanjug
Komentara : 0
Foto Galerija
Video Galerija
U Vukovoj zadužbini danas je predstavljeno treće izdanje "Srpsko-hrvatskog rečnika varijanata" Jovana Ćirilova koji je na nagovor izdavačke kuće "Prometej" posle 16 godina obnovio Rečnik u nameri da ukaže na reči koje u jednom književnom jeziku kojim se služe i Srbi i Hrvati imaju dve, pa i više varijanti. Otuda i dva naslova knjige, pa uz onu srpsku varijantu stoji i hrvatska Hrvatsko-srpski jezik inačica.
Po rečima vlasnika i glavnog urednika "Prometeja" Zorana Kolundžije, novo izdanje ovog Rečnika biće od koristi u dnevnoj upotrebi, a profesor na katedri za srpski jezik Filološkog fakulteta u Beogradu, Veljko Brborić je ocenio da će knjiga Ćirilova olakšati snalaženje u jezičkim varijantama i Srbima i Hrvatima.
Danas kada su se strasti smirile o ovome je moguće govoriti hladne glave, ocenio je Brborić. Citirajući Ivana Broza s kraja 19. veka, kada su Hrvati pisali svoje rečnike i gramatike, i Dalibora Brozovića iz 1985, u prilog zaključku da je reč o jednom jeziku koji ima više varijanti, on je Ćirilova nazvao dežurnim srpskim filologom.
Baveći se lingvistikom iz hobija, Ćirilov je uradio više za jezik i srpsku jezičku kulturu od naučnika po institutima kojima bi to trebalo da bude posao, ocenio je Brborić. Dodao je, takođe, da je ovom knjigom "Prometej" obogatio svoju lingvističku biblioteku, baveći se jezikom mnogo više nego oni koji bi to trebalo da rade, "spasavajući tako obraz ministarstvima kulture i prosvete".
Da se Ćirilov uhvatio u koštac sa ni malo jednostavnom problematikom Brborić je naveo primer reči kuća u srpskoj i dom u hrvatskoj varijanti, pri čemu se u Srbiji glavni u kući zove domaćin, a u hrvatskoj kućanik.
Rečnik počinje rečju abažur kojoj odgovara hrvatska varijanta zaklon, tu je i avan, odnosno mužar, ili azot, u hrvatskoj varijanti dušik, pa tako zaključno sa slovom š i rečima štampa, odnosno tisak, štirak-škrob i na kraju šurak, u hrvatskoj varijanti šurjak.
Ističući da je reč o jednom književnom jeziku i u Srba i u Hrvata i da je merena razlika između dve varijante gotovo istovetna onoj između američke i britanske verzije engleskog jezika, Ćirilov je ocenio da te razlike predstavljaju potencijalno bogatsvo za onoga ko se služi drugom varijantom.
On je napomenuo da je prvo izdanje Rečnika izašlo 1989. godine dok smo još bili u zajedničkoj državi i da je sve vreme nastavio da beleži reči koje se razlikuju u srpskoj i hrvatskoj varijanti, bilo da ih ranije nije uočio ili su nastale u međuvremenu.
Ceo je Ćirilovljev poduhvat problematičan utoliko što je hrvatska varijanta izrazito fluidna - hrvatski se jezikoslovci u stilistici često do te mere među sobom razlikuju da ta razlika nadilazi razlike u nekom prosečnom uzorku varijanata. Tako će Hrvati često u Ćirilovljevom Rečniku preko srpske kolone tražiti značenje onih reči koje se smatraju leksičkim specifikumom upravo njihove, hrvatske varijante. "Lol".
Srpsko-hrvatski rečnik varijanata Jovana Ćirilova



Foto Galerija



Po rečima vlasnika i glavnog urednika "Prometeja" Zorana Kolundžije, novo izdanje ovog Rečnika biće od koristi u dnevnoj upotrebi, a profesor na katedri za srpski jezik Filološkog fakulteta u Beogradu, Veljko Brborić je ocenio da će knjiga Ćirilova olakšati snalaženje u jezičkim varijantama i Srbima i Hrvatima.
Danas kada su se strasti smirile o ovome je moguće govoriti hladne glave, ocenio je Brborić. Citirajući Ivana Broza s kraja 19. veka, kada su Hrvati pisali svoje rečnike i gramatike, i Dalibora Brozovića iz 1985, u prilog zaključku da je reč o jednom jeziku koji ima više varijanti, on je Ćirilova nazvao dežurnim srpskim filologom.
Baveći se lingvistikom iz hobija, Ćirilov je uradio više za jezik i srpsku jezičku kulturu od naučnika po institutima kojima bi to trebalo da bude posao, ocenio je Brborić. Dodao je, takođe, da je ovom knjigom "Prometej" obogatio svoju lingvističku biblioteku, baveći se jezikom mnogo više nego oni koji bi to trebalo da rade, "spasavajući tako obraz ministarstvima kulture i prosvete".
Da se Ćirilov uhvatio u koštac sa ni malo jednostavnom problematikom Brborić je naveo primer reči kuća u srpskoj i dom u hrvatskoj varijanti, pri čemu se u Srbiji glavni u kući zove domaćin, a u hrvatskoj kućanik.
Rečnik počinje rečju abažur kojoj odgovara hrvatska varijanta zaklon, tu je i avan, odnosno mužar, ili azot, u hrvatskoj varijanti dušik, pa tako zaključno sa slovom š i rečima štampa, odnosno tisak, štirak-škrob i na kraju šurak, u hrvatskoj varijanti šurjak.
Ističući da je reč o jednom književnom jeziku i u Srba i u Hrvata i da je merena razlika između dve varijante gotovo istovetna onoj između američke i britanske verzije engleskog jezika, Ćirilov je ocenio da te razlike predstavljaju potencijalno bogatsvo za onoga ko se služi drugom varijantom.
On je napomenuo da je prvo izdanje Rečnika izašlo 1989. godine dok smo još bili u zajedničkoj državi i da je sve vreme nastavio da beleži reči koje se razlikuju u srpskoj i hrvatskoj varijanti, bilo da ih ranije nije uočio ili su nastale u međuvremenu.
Ceo je Ćirilovljev poduhvat problematičan utoliko što je hrvatska varijanta izrazito fluidna - hrvatski se jezikoslovci u stilistici često do te mere među sobom razlikuju da ta razlika nadilazi razlike u nekom prosečnom uzorku varijanata. Tako će Hrvati često u Ćirilovljevom Rečniku preko srpske kolone tražiti značenje onih reči koje se smatraju leksičkim specifikumom upravo njihove, hrvatske varijante. "Lol".
Poslednja izmena: