Razlike u varijantama srpskog standardnog jezika

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
37.232
Ćirilov, koji je dramaturg po struci, bavio se leksičkim razlikama:



Srpsko-hrvatski rečnik varijanata Jovana Ćirilova




68699fa0-07c3-11e0-93f5-a4badb54589c.jpg
Objavljeno: 14.12.2010 | 21:41 Izvor: Tanjug
Symbol---Check20.png
Komentara : 0
Symbol---Remove20.png

Foto Galerija
Symbol---Remove20.png
Video Galerija
Blogger.png
U Vukovoj zadužbini danas je predstavljeno treće izdanje "Srpsko-hrvatskog rečnika varijanata" Jovana Ćirilova koji je na nagovor izdavačke kuće "Prometej" posle 16 godina obnovio Rečnik u nameri da ukaže na reči koje u jednom književnom jeziku kojim se služe i Srbi i Hrvati imaju dve, pa i više varijanti. Otuda i dva naslova knjige, pa uz onu srpsku varijantu stoji i hrvatska Hrvatsko-srpski jezik inačica.

Po rečima vlasnika i glavnog urednika "Prometeja" Zorana Kolundžije, novo izdanje ovog Rečnika biće od koristi u dnevnoj upotrebi, a profesor na katedri za srpski jezik Filološkog fakulteta u Beogradu, Veljko Brborić je ocenio da će knjiga Ćirilova olakšati snalaženje u jezičkim varijantama i Srbima i Hrvatima.

Danas kada su se strasti smirile o ovome je moguće govoriti hladne glave, ocenio je Brborić. Citirajući Ivana Broza s kraja 19. veka, kada su Hrvati pisali svoje rečnike i gramatike, i Dalibora Brozovića iz 1985, u prilog zaključku da je reč o jednom jeziku koji ima više varijanti, on je Ćirilova nazvao dežurnim srpskim filologom.


Baveći se lingvistikom iz hobija, Ćirilov je uradio više za jezik i srpsku jezičku kulturu od naučnika po institutima kojima bi to trebalo da bude posao, ocenio je Brborić. Dodao je, takođe, da je ovom knjigom "Prometej" obogatio svoju lingvističku biblioteku, baveći se jezikom mnogo više nego oni koji bi to trebalo da rade, "spasavajući tako obraz ministarstvima kulture i prosvete".

Da se Ćirilov uhvatio u koštac sa ni malo jednostavnom problematikom Brborić je naveo primer reči kuća u srpskoj i dom u hrvatskoj varijanti, pri čemu se u Srbiji glavni u kući zove domaćin, a u hrvatskoj kućanik.

Rečnik počinje rečju abažur kojoj odgovara hrvatska varijanta zaklon, tu je i avan, odnosno mužar, ili azot, u hrvatskoj varijanti dušik, pa tako zaključno sa slovom š i rečima štampa, odnosno tisak, štirak-škrob i na kraju šurak, u hrvatskoj varijanti šurjak.

Ističući da je reč o jednom književnom jeziku i u Srba i u Hrvata i da je merena razlika između dve varijante gotovo istovetna onoj između američke i britanske verzije engleskog jezika, Ćirilov je ocenio da te razlike predstavljaju potencijalno bogatsvo za onoga ko se služi drugom varijantom.

On je napomenuo da je prvo izdanje Rečnika izašlo 1989. godine dok smo još bili u zajedničkoj državi i da je sve vreme nastavio da beleži reči koje se razlikuju u srpskoj i hrvatskoj varijanti, bilo da ih ranije nije uočio ili su nastale u međuvremenu.​



Ceo je Ćirilovljev poduhvat problematičan utoliko što je hrvatska varijanta izrazito fluidna - hrvatski se jezikoslovci u stilistici često do te mere među sobom razlikuju da ta razlika nadilazi razlike u nekom prosečnom uzorku varijanata. Tako će Hrvati često u Ćirilovljevom Rečniku preko srpske kolone tražiti značenje onih reči koje se smatraju leksičkim specifikumom upravo njihove, hrvatske varijante. "Lol".
 
Poslednja izmena:
Ćirilov, koji je dramaturg po struci, bavio se leksičkim razlikama:



Srpsko-hrvatski rečnik varijanata Jovana Ćirilova




68699fa0-07c3-11e0-93f5-a4badb54589c.jpg
Objavljeno: 14.12.2010 | 21:41 Izvor: Tanjug
Symbol---Check20.png
Komentara : 0
Symbol---Remove20.png

Foto Galerija
Symbol---Remove20.png
Video Galerija
Blogger.png
U Vukovoj zadužbini danas je predstavljeno treće izdanje "Srpsko-hrvatskog rečnika varijanata" Jovana Ćirilova koji je na nagovor izdavačke kuće "Prometej" posle 16 godina obnovio Rečnik u nameri da ukaže na reči koje u jednom književnom jeziku kojim se služe i Srbi i Hrvati imaju dve, pa i više varijanti. Otuda i dva naslova knjige, pa uz onu srpsku varijantu stoji i hrvatska Hrvatsko-srpski jezik inačica.

Po rečima vlasnika i glavnog urednika "Prometeja" Zorana Kolundžije, novo izdanje ovog Rečnika biće od koristi u dnevnoj upotrebi, a profesor na katedri za srpski jezik Filološkog fakulteta u Beogradu, Veljko Brborić je ocenio da će knjiga Ćirilova olakšati snalaženje u jezičkim varijantama i Srbima i Hrvatima.

Danas kada su se strasti smirile o ovome je moguće govoriti hladne glave, ocenio je Brborić. Citirajući Ivana Broza s kraja 19. veka, kada su Hrvati pisali svoje rečnike i gramatike, i Dalibora Brozovića iz 1985, u prilog zaključku da je reč o jednom jeziku koji ima više varijanti, on je Ćirilova nazvao dežurnim srpskim filologom.


Baveći se lingvistikom iz hobija, Ćirilov je uradio više za jezik i srpsku jezičku kulturu od naučnika po institutima kojima bi to trebalo da bude posao, ocenio je Brborić. Dodao je, takođe, da je ovom knjigom "Prometej" obogatio svoju lingvističku biblioteku, baveći se jezikom mnogo više nego oni koji bi to trebalo da rade, "spasavajući tako obraz ministarstvima kulture i prosvete".

Da se Ćirilov uhvatio u koštac sa ni malo jednostavnom problematikom Brborić je naveo primer reči kuća u srpskoj i dom u hrvatskoj varijanti, pri čemu se u Srbiji glavni u kući zove domaćin, a u hrvatskoj kućanik.

Rečnik počinje rečju abažur kojoj odgovara hrvatska varijanta zaklon, tu je i avan, odnosno mužar, ili azot, u hrvatskoj varijanti dušik, pa tako zaključno sa slovom š i rečima štampa, odnosno tisak, štirak-škrob i na kraju šurak, u hrvatskoj varijanti šurjak.

Ističući da je reč o jednom književnom jeziku i u Srba i u Hrvata i da je merena razlika između dve varijante gotovo istovetna onoj između američke i britanske verzije engleskog jezika, Ćirilov je ocenio da te razlike predstavljaju potencijalno bogatsvo za onoga ko se služi drugom varijantom.

On je napomenuo da je prvo izdanje Rečnika izašlo 1989. godine dok smo još bili u zajedničkoj državi i da je sve vreme nastavio da beleži reči koje se razlikuju u srpskoj i hrvatskoj varijanti, bilo da ih ranije nije uočio ili su nastale u međuvremenu.​



Ceo je Ćirilovljev poduhvat problematičan utoliko što je hrvatska varijanta izrazito fluidna - hrvatski se jezikoslovci u stilistici često do te mere među sobom razlikuju da ta razlika nadilazi razlike u nekom prosečnom uzorku varijanata. Tako će Hrvati često u Ćirilovljevom Rečniku preko srpske kolone tražiti značenje onih reči koje se smatraju leksičkim specifikumom upravo njihove, hrvatske varijante. "Lol".

Шта год я мислио о хрватской политици од другога свѣтскога рата, морам им признати да су у питањих йезика у праву. Хрвати врло добро знайу да њихов йезик спада у словѣнске, а не у туранске, и због тога истраявайу на словѣнских рѣчих, а послѣдњих година се полако али поуздано враћайу и словѣнским граматичким обликомь протѣраним наметањем Вукових простота и искварености. Док Вук Анадолийи даваше прѣдност над њему мрским "славенским" Хрвати не заборављаху да су Словѣни а не турско племе. По том су Хрвати, иначе добрим дѣлом покатоличени Срби, више привржени изворному србскому йезику него ми сами. То йе найжалостнийе у цѣлой причи. Док се наши политичари, новинари и остале явне личности утркуйу ко ће више страних рѣчи убацити у наш йезик и тиме га што више унаказити, дайући лош примѣр цѣлому народу да их слѣди у уништавању сопственога йезика, Хрвати наш йезик чувайу. Не баш савршено, али много боље од нас. Ми рѣчи наших словѣнских србских прѣдака сматрамо странима и неприхватљивима а азийске и сада западњачке рѣчи домаћима, за разлику од Хрвата.
 
Poslednja izmena:
Да управо тако, хрватски је много сличнији осталим словенским језизицима него наш!

Чувени пример:

Руски: Кто
Хрватски: Тко
Српски: Ко

Мислим да се овде јасно види где је извршена промена а где је ''скраћена'' варијанта
 
Да управо тако, хрватски је много сличнији осталим словенским језизицима него наш!

Чувени пример:

Руски: Кто
Хрватски: Тко
Српски: Ко

Мислим да се овде јасно види где је извршена промена а где је ''скраћена'' варијанта

I ako oni imaju mnogo manje turskih reči, koriste neke turcizme kojih kod nas nema.
deva, kat, dućan...

Plus oni ne behu pod Turcima a imahu i Bohuslava Šuleka :D
 
Да управо тако, хрватски је много сличнији осталим словенским језизицима него наш!

Чувени пример:

Руски: Кто
Хрватски: Тко
Српски: Ко

Мислим да се овде јасно види где је извршена промена а где је ''скраћена'' варијанта

Kao prvo, to što pominješ kao "hrvatski jezik" hrvatska je varijanta srpskoga jezika. Naša varijanta srpskog jezika je - jezik u punom smislu reči. To znači da je prosejan vekovnim sitom svojih govorilaca, da je prilično obrušen i ispoliran fonetski, stilistički - dakle funkcionalno.

Uzmemo li primer srpskog arhaizma, reči tko, videćemo da ju Hrvati ne koriste u govornom jeziku kada ne obraćaju posebnu pažnju na to (istina, nakon najnovijih identitetskih trauma nakon 1991. mnogo češće obraćaju pažnju). Problem sa zamenicom tko (itko, netko, svatko, nitko) u njenoj je deklinacijskoj nepravilnosti, pa tako imamo tko, _koga, _kom, _koga, tko, s _kim, o _kom. Nesputani razvoj jezika podrazmeva funkcionalno pojednostavljenje što gubljenje t-a upravo i predstavlja. Reliktno t u hrvatskoj varijanti pokušaj je forsiranog održavanja kontinuiteta sa dubrovačkom književnom tradicijom iz političkih razloga, a bez trunke funkcionalnosti.

A, poštedite me hrvatskog tzv. "purizma" koji je fasada za nasilno uvođenje reči samo da bi se razlikovale od onih u srpskoj varijanti, kako bi pokušali svojoj krizi identiteta izaći u susret tvrdnjom kako ipak ne govore srpski jezik. Dobro je primetio VoSlavko - zašto im ne smeta mađarsko gumb, kip, vrganj, orijaš, italijansko kolajna, čavao, spužva, nemačko škare, ladica, deka, šlapa, pošpricati, špek, lojtre ili tursko tava, pirjati, naranča, kefa? Zašto nemaju rusizme izviniti se, prevashodno, prenebregnuti, prevazići, ovaplotiti, beznadežno, budilnik, naravoučenije, vispren ali imaju rusizme izvješće, zadaća, točno, pritoman, nabožan, nevježa, jantar, kist, usredotočiti, ugroza, stranica? Zašto puristički ne prilagode strukuri (srpskog) jezika rusizam vjeroJatno ili rusizam tOčka ili rusizam diKobraz? Zato što njih svrbe samo one reči koje su odomaćene u Srbiji pa im traže zamenu.

Još je interesantnije ako bacite pogled na kajkavsku ili reliktnu čakavsku literaturu koja koristi narodni govor, vernakular kao osnovu, videćete da je to jezik koji prašti od mađarizama, italijanizama, germanizama. Zašto? Zato što je to jezik, a ne surogat iz laboratorijskih manje-više neuspelih vežbi.

Dakle, hrvatski "puristi" kad god mogu "peru štroku" ali samo sa reči koje se koriste u Srbiji. Providno, zar ne?



PS. Na kajkavskom se tko kaže gdo ili samo do.
 
Poslednja izmena:
Par srpskih reči koje ignoranti smatraju hrvatskima



Mrkalj
u 12.03.2011. 17:40 (203 pregleda)

Počnimo sa srpskim arhaizmima:

tko - Venclović, prve decenije 18. veka: "Tko te hrani? Ne orač li i kopač? Da ih nije, kako bi ti, gospodičiću, živio? Ko koga hrani ono mu je i gospodar".

tisuća - Jelena Lazarević-Balšić, Oporuka 1442: "A što se tisuća dukat u komunu, molju i zaklinjem gospodina mi i sina vojevodu, da mi ih da gospođe Jelene, da ona s mojem duhovnikom podeli za moju dušu."- Jerotej Račanin: "obretosmo monastire i crkve mnogo, i grozdije i ovoštije različno, a crkvi čislom 100, i kuća 5 tisuć, sve Hristijani." - Dušanov Zakonik

obitelj - Hilandarski tipik

juha, lažac, lepost, nitko - srpski rečnik iz 15. veka http://www.ceeol.com/aspx/getdocument.a ... 226e962b83

dragovoljno - Ilija Garašanin, Načertanije: "I zato se može sigurno računati da će posao ovaj u narodu dragovoljno primljen biti i nisu potrebna desetoljetna dejstvovanja u narodu da bi on samo korist i polzu ovog samostalnog vladanja razumeti mogao."

topništvo - naziv artiljerije kod kneza Miloša Obrenovića

tajnik - naziv za sekretara Matice srpske početkom 20. veka

zdela - Jelena Lazarević-Balšić, Oporuka 1442: "A srebrni sudi koji su u komunu, zdele i pehari, i što je crkve Svetago Georgija i novej crkve Presvetej Bogorodici, da se odluči, a ino da uzme gospodin vojevoda, da im ih plati što bude pravo, da mi se pokrije crkva koju sam činila za moj grob."

gospodična - Jelena Lazarević-Balšić, Oporuka 1442: "I gospodične Katalene obotci mali i lutca zlata."

zrcalo (ogledalo), uzreti se (ugledati se), glubina (dubina)- "Zakonopravilo", sv. Save prema prepisu iz 1262. godine: "Vsak bo učitelj, reku že jepiskop ili prezviter ili . in kto učiteljski san prijadraže, ašte sih knig ne svjast dobrja, to ni sam sebe ne znajet kto jest; priniknuv že v glubinu bogodahnuvenih sih knig, jakože v zrcalja i sam se uzrić kakov jesć, i kako probajet jemu biti, i drugije poznajeć i naučić".

uvet - Stefan Prvovenčani​




drafoto2.jpg

Dragoš Kalajić
Зашто бих ја користио, примерице француску реч ниво кад имам исконску српску реч разина? Мени треба замерити због недостатка доследности. Требало би одбацити и латинска имена месеца и усвојити српска, која данас користе Хрвати, бројати српске тисуће уместо грчких хиљада... јер први израз, српски, боље и дубље означава тај појам.​
Lesandar:

Паче, Franz Miklosich: Lexicon palaeoslovenico-graeco-latinum: emendatum auctum, G. Braumueller, 1866

books


Пачати, Gerasim Zelić (archimandrite): Žitie sireč' roždenie, vospitanie, stranstvovaniia i različna po svetu i u otečestvu prikliučeniia i stradaniia [Nim samym sebi i svoima za spomen spisano: i drugima za liubopytstvo, gdešto zar' i za poučenǐe, na svet izdano.], Pismeny Kral. Unīversīteta ungarskago, 1823

books



Мјед (бакар; месинг), Vuk Vrčević (vitez): Srpske narodne pripovijetke: ponajviše kratke i šaljive, Књига 1, Srpsko učeno društvo, 1868


books



Пуница, Атанасије Стојковић - Сербскиј секретар или руководство, 1802

books
 
tisuća - Jelena Lazarević-Balšić, Oporuka 1442: "A što se tisuća dukat u komunu, molju i zaklinjem gospodina mi i sina vojevodu, da mi ih da gospođe Jelene, da ona s mojem duhovnikom podeli za moju dušu."- Jerotěj Račanin: "obrětosmo monastire i crkve mnogo, i grozdije i ovoštije različno, a crkvi čislom 100, i kuća 5 tisuć, sve Hristijani." - Dušanov Zakonik

Kulin Ban, 1189.
KulinBancopy-1.jpg


Stefan Dragutin, 1281.
x1ie_588_u8z3z.jpg


Izvor i još primera:
r5q_d13_u8z3z.jpg


v8w_2dd_u8z3z.jpg


k_0e7_u8z3z.jpg


ud_967_u8z3z.jpg
 
Да управо тако, хрватски је много сличнији осталим словенским језизицима него наш!

Чувени пример:

Руски: Кто
Хрватски: Тко
Српски: Ко

Мислим да се овде јасно види где је извршена промена а где је ''скраћена'' варијанта

"Tko" ide lezerno u rikverc sve do srednjovjekovne Srbije, na Politici sam ljetos postavio par skenova o tome. Pazi, radi se ipak o zajednickoj (slavenskoj) bastini.

Apropo teme: pace, tko, obitelj, uhititi, itd. Sve se to pronalazi u starim srpskim cirilicnim tekstovima, pismima (pogotovo, Arsenije III Crnojevic je Hrvatina zesca), putopisima, izvjestajima, priznanicama, zapisima i natpisima po zdanjima, crkvama, grobljima, itd.

Pa, cak i na nakitu, primjer pronadjenog prstena sa teritorije srednjovjekovne Srbije na bazaru u Instanbulu 1970. godine s natpisom - "+ si prsten tko ga nosi, pomozi mu Bog" (Objavljeno u "Zografu" u 1978. godine: Miroslav Lazovic, "Une bague serbe a Geneve").


Odnosno ovdje (sasvim jasno se vidi urezano "tko" na prstenu, otprilike 14. vijek - pogledati posljednju recenicu):

Evo i fotke:
002ao.jpg


003rkv.jpg

Ima sigurno vise podataka kod Desanke Milosevic (Nakit od XII do XV veka iz zbirke Narodnog muzeja, 1990) i Bojane Radojkovic (Nakit kod Srba XII- XX vek i Nakit kod Srba od XII do kraja XVIII veka , bez obzira sto su ove dvije knjige objavljene 1969. g.)

Najjaca fora ipak jeste (mislio sam ovo ranije postaviti, VoSlavu je, cini mi se, imao slicnu temu, pa zaboravih):

"Signali na vlacima moraju na vreme osvetljeni biti" (Osnovi za vojnu sluzbu na srp. kraljevskim zeleznicama u Beogradu 1885, 6), "Prusi su slali dnevno 18 vlakova" (A. Djuric, Ka pobedi, Ratni dnevnik, 95), "Mislimo vlakom u sumraku kobnom, kroz puste ravni" (S. Pandurovic, Stihovi, 1921, 108).

Mihailo Stevanovic, Neke leksicko-stilske razlike, ne jezicke varijante, Nas jezik, XIV, sv. 4-5, 1965, str. 205.
 
Poslednja izmena:
Muči vas osebujnost i samobit hrvatskoga, jel' ?
Pa- one koje muči, njeka muči što ću im ja. Oni koji se
ne bave takvim tričarijama, zdravo im bilo.

Uostalom, ja sam i dijelom ironizirajući stavio i neke
tekstove na slijedove:
http://forum.krstarica.com/showthre...itěja-perom-pravoslavnih-katol.-i-muh.-pisaca

http://forum.krstarica.com/showthread.php/354115-Srbistika

Ono što je relevantno, i što čini se da velik dio upisnika ovoga pdf-a iskreno ne shvaća:

* nama Hrvatima -cjelini- srpska je jezična problematika zanimljiva utoliko ukoliko nas
ne veže u nekakve političke i društvene okove i ne sprječava daljni razvoj standardizacije
(pravopis, slovnica, terminologije, digitalizacija, ...)

* vaše fantazije o "ukrao, uzeo, posudio, drpio" velika većina Hrvata ni ne pozna, a
oni koji za njih znaju- absurdna im je i besmislena

* konačno, glavno je da se i formalno priznata samostalnost jezika u EU, kojom
je odbačen "bhs" jezik iz Haaga, i dosljedno provede u praksi. Tu zaprjeku može činiti jedino lijenost
i komformizam političara, nu pokazalo se da su oni kod pritiska javnosti uvijek ustuknuli.

Za sve ove razlikovne rječnike i slična naklapanja- to mo odavno odbacili kao nevažno.
Mi nismo u poziciji da išta ikomu objašnjavamo ili dokazujemo. Tko ne poštuje hrvatski ustav, taj
suradnju s hrvatskom javnosti i strukom imati- ne može.
 
Sada si pao najniže Hrobi... i kako ono dalje...

A jel ? Ovaj slijed ima njekoliko zgodnih primjera, nu uvelike upteljanih
u posve neprimjerena tumačenja. Situacija s hrvatskim je jasna: zato što od 1900. nismo
imali pravi moderni jednojezični rječnik- nego vukovski ekipe Broz- Iveković, kojeg nitko nije čitao
(pretisnut je nedavno):
71024-l.jpg
), kod nas
je narasla kultura jezičnih savjetnika, još od Kurelca, pa preko Rožića
get_slika_varijacija.php

pa Maretića, Kačića,....
evo ih tu sve ili većinu:
http://www.matica.hr/Vijenac/Vij158.nsf/AllWebDocs/Jezicnisavjetnici

uz najbolje:
51197-l.jpg


hrvatski_jezicni_savjetnik_mala.jpg


Nu, valjda će i tomu kraj kad se konačno napravi više suvislih vrijednih rječnika:
get_slika_varijacija.php


I onda će ti razlikovnici otići u kantu za smeće...
 
kod nas je narasla kultura jezičnih savjetnika, još od Kurelca, pa preko Rožića
get_slika_varijacija.php

Ti samo nešto piskaraš, tek da se vidi da si nešto piskarao? Jer, teško tebi šta će ti ostati kao leksički specifikum zagrebačke varijante ako Rožića budete uzeli za savetnika. Prema Vatroslavu Rožiću, izdvajam zanimljiv spisak "barbarizama" u koje Rožić nemilice ubraja kajkavizme, dok mi štokavci za Rožića ispadosmo deo uljuđenog sveta... Te kajkavizme, kao i bohemizme, V. Rožić smatra "nakaznim" i "nepotrebnim" barbarskim rečima opisujući ih sa... "nije dobro", "ne valja"... "kajkavizam", "neologizam"...

Da vidimo malo kakvim se to danas "rđavim", "nepotrebnim" i "nezgrapnim" rečima, a prema Hroboatosovoj referenci V. Rožiću, obremenjuje zagrebača varijanta:

rozic1908naslovnica.jpg

rozic1908domjenak.jpg

rozic1908bjelanjak.jpg

rozic1908casopis.jpg

rozic1908dapace.jpg



Nije mi jasno kog ih vraga preštampavate kad vas u diskursu pokopavaju ...

rozic1908djelokrug.jpg

rozic1908docim.jpg

rozic1908dojam.jpg

rozic1908dolican.jpg

rozic1908domovnica.jpg

rozic1908doslovno.jpg

rozic1908doticni.jpg

rozic1908dvojba.jpg

rozic1908dvojiti.jpg



rozic1908europa.jpg



rozic1908glacalo.jpg

rozic1908glede.jpg

rozic1908gombanje.jpg



rozic1908hrdja.jpg
 
Poslednja izmena:
И у Срба и у Хрвата йе примѣтна поява избѣгавања рѣчи осѣћаних да припадайу оним другим. То йе у других много чешће него у првих. Чак ни Хрвати не презайу од турских рѣчи само да би се разликовали од Срба: дража им йе на примѣр изведеница "топништво" од турске рѣчи "топ" него западњачка рѣч "артиљерия", коришћена у Срба. Из истога разлога Хрвати дайу прѣдност изразу "школски сат" над изразом "школски час", гдѣ йе "сат" турковштина а "час" словѣнска рѣч.

Али ни Срби нѣсу отпорни на избѣгавање сопствених рѣчи само зато што их користе Хрвати. Небройено пута морах необразованим и затуцаним људим обяшњавати да рѣч "сусѣд" нѣйе хрватска ништа више него што йе србска, и да простачка рѣч "комшия" нѣйе србска него турска. Тада обично говорах да и Руси имайу исту рѣч, иако нѣсу Хрвати, или им навођах да и Срби найчешће говоре "Идем у сусѣдно село", а не "Идем у комшийско село". Исто тако многи припрости Срби намѣрно избегавайу неодређени глаголски начин (йер га погрѣшно сматрайу (само) хрватским) па користе бугарско дакање.

Я лично немам ништа против рѣчи спомињаних овдѣ "тисушта/тисућа", "разина", итд. То што йе нека рѣч и хрватска не значи да йе тиме мање србска. Сматрам прихватљивим и рѣчи од других словѣнских народа (а нарочито старо- и црквено- словѣнске) уколико немамо одговарайућу србску.

Велика разлика йе између Срба и Хрвата у односу према сопственом йезику. Док се Хрвати колико год могу труде не прљати свой йезик претѣраном и непотрѣбном употрѣбом страних рѣчи, код већине Срба тога нема. Напротив, под утицайем власти благонаклоне уништавању свега србскога, па и йезика, и сам народ не води више бригу о њим и на слабе покушайе чувања нашега йезика и писма гледа са неодобравањем. Сличан став има већина "йезикословаца", оних койи би их трѣбали чувати. А шта се друго и може очекивати од људи образованих на наслѣђи Вука, заснованом на уништавањи умѣсто на стварањи и чувањи йезика и књижевности. Због тога йе данас найвећи брой Срба неспособан написати иоле озбиљнийе писанийе на србском йезику. Ту рачунам и себе, а и све људе са овога разговаралишта. А прѣ появе хроме несреће не бѣше тако.
 

Ti imaš njeke probleme s razumijevanjem ? OK, ponovit ću onda:

1. preobilje jezičnih savjetnika u hrvatskoj jezičnoj kulturi od kraja 19, st.
(iako ih je, u manjoj mjeri, bilo i prije) posljedica je nepostojanja pouzdanih jednojezičnih hrvatskih rječnika
kroz cijelo 20. st. Broz- Ivekovićev nješto je prošireni i pohrvaćeni Karadžićev iz 1852. i nije imao
skoro nikakve uloge u razvoju hrvatske kulture, književnosti i nazivoslovlja u 20. st.
Zbog unitarnoga stava, nije tijekom stoljeća napravljen nijedan hrvatski rječnik i šire
objavljen (ostali su samo povijesni i neki drugi, nepraktični). Tek je raspadom SFRJ i komunizma došla sloboda, i
s njom pojava Anićeva rječnika- u biti kroatiziranoga i sažetoga rječnika MS, koji je tek u 3. izdanju dobio
kako- tako prihvatljiv oblik; rječnik LZ dobar je, ali s malo natuknica, oko 64.000:
enciklopedijski rječnik je neupotrebljiv zbog opsega i unatoč "enciklopedičnosti" nevelikog
broja natuknica- oko 170.000:
http://www.sveznadar.com/knjiga.aspx?knjiga=58210
58210-l.jpg


Dakle, hrvatska leksikografija tek treba napraviti uvremene, povijesne i terminološke
rječnike (manji dio i jest napravljen):
http://www.ihjj.hr/odjeli.html (v. projekti)

2. Rožić je vukovac, izraziti pristađša štokavskoga purizma, i velika većina njegovih prijedloga nije
prihvaćena. Dio jest, i nalazi se u temeljima hrv. jezične kulture, no ostali nisu.
Od tih jezičnih savjetnika najbolji i najvrjedniji su Vidovićev i Instituta iz 1960-ih i 1970-ih, te
"Govorimo hrvatski" iz 1993., te Šamijini "Prinosi riječnjaku i pravopisu hrvatskomu".
Ostali su nejednake vrijednosti, a glede srpskoga, tu generalno nema njekih bitnih savjeta u zadnjih
20 godina.
 
Koliko je meni poznato , a koléga Rvat neka me ispravi ako gresim, u Hrvatskoj jos uvek ne postoji standard za jezik.
A kako stvari stoje nece ga skoro ni biti. Neki dan rasprava oko saucesca i sucuti i ja shvatih da ljudi iz silne
mrznje prema svemu sto je srpsko vise ne znaju ni svoj jezik jer poistovecuju sucut sa saucescem.

Nisam razumela, citajuci Hrvate na forumima, da li je dali i neznam standard ili pise ko kako hoce?

Kazu da se u Saboru govore svi moguci i nemoguci dijalekti, u skolama u Splitu savrseno je normalno da deca pisu neznan u prevodu bi bilo ne znam, a ne neznan junak.

Kajkavci zele da standard bude kajkavski pa je u tim skolama dozvoljen kajkavsko narecje i slovi se kao jedini hrvatski knjizevni jezik.
 

Back
Top