Zdravo, svima!
Kao vid zahvalnosti na pomoći koju mi je ova tema ukazala prilikom celog procesa odlučivanja "ići ili ostati", rešila sam da podelim s vama svoje dosadašnje iskustvo.
Da započnem time da sam pre nekoliko dana dobila posao i potpisala ugovor sa bolnicom u koju sam se zaljubila

Da, baš tako - našla sam idealan posao, sjajne kolege, u gradu koji mi se jako dopada i, što je najbitnije, sama bolnica ima sjajan sistem podrške imigrantima.
A to sam sve uradila sama.
B2 u Gete Institutu sam položila u junu ove godine, i tek sa sertifikatom o položenom ispitu sam krenula da tražim posao. Ispostavilo se da je to dobra odluka, jer sam za vreme intenzivnog spremanja za ispit mnogo više vežbala jezik i naprosto se okružila nemačkim, da mi je kasnije slanje prijava za posao bilo značajno lakše nego što bi mi bilo ranije.
Oglase sam tražila preko aerzteblatt.de i Jobboerse Bundesagentur fuer Arbeit, kao i preko gugla - ukucam, recimo Duesseldorf krankenhaus i obiđem sajtove svih bolnica u Dizeldorfu i pogledam odeljak "Karriere" ili "Stellenangebote", što na svakom sajtu ima.
Na taj, slučajan, način sam našla bolnicu u kojoj ću raditi.
Prijave za posao sam slala tako da uključuju
1. Propratno pismo - Anschreiben - obavezno mora da bude personalizovano, tj. da odgovara svakoj bolnici pojedinačno, i svakom oglasu. Isprva to je mnogo posla, ali posle svakog pisma se iskristališe ono što želiš da kažež i nije potrebno baš mnogo izmena da svako pismo bude prilagođeno poslodavcu. O osobinama dobrog propratnog pisma sam mnogo čitala na netu, i zaista ima mnogo sadržaja. To savetujem svakome ko planira da se prijavljuje za posao, jer postoji čitava nauka, čini mi se, oko toga kako najbolje predstaviti sebe i svoje sposobnosti.
2. Biografiju - Lebenslauf - on je jednako bitan kao i pismo. Takođe mislim da je neophodno malo surfovati i iščitati o tome kakvu biografiju Nemci vole. Neke stvari su dosta neobične, recimo da je potrebno staviti fotografiju i datum rođenja; ostalo je očekivano, kao recimo da nije loše skupiti CV na jednu stranu (ovo je meni najteže palo, ali sam uspela!)
3. Sken diplome i prevoda diplome
4. Sken B2 sertifikata (nije obavezno, ja sam htela da pokažem da i to imam - neki od poslodavaca su očekivali da sam položila jezik, drugi nisu imali pojma da je to ikome potrebno)
5. Pisma preporuke od prethodnih šefova, kada već kod nas ne postoje Arbeitszeugnisse, koje Nemci obično traže. U njih staje ono što ne može u CV, a to je potvrda da ste dobar radnik i kolega
Za tačno mesec dana poslala sam 60 prijava. Nije bilo lako i ponekad sam htela da povraćam od pisanja i od jezika i od oglasa, ali sam poslala. Čim su stigla prva 4 poziva (od toga 2 poziva na hospitaciju), organizovala sam odlazak u Nemačku, ispotvrđivala sve datume i kupila kartu. U toku mog boravka stigla su još 4 poziva na razgovore, ali tada sam već znala da sam još u prvoj bolnici pronašla to što sam tražila, tako da sam nakon malo vremena rešila da nema svrhe ići na te druge razgovore.
Odlazak u Nemačku i razgovori za posao su bili, dakle, oko 2 meseca pošto sam položila Gete B2, oko mesec i po nakon što sam krenula da šaljem pisma. A ugovor o radu sam potpisala 3 meseca nakon što sam položila B2.
Danas krećem sa skupljanjem papira, o čemu ću verovatno uskoro imati i ovde šta da izvestim.
A, da. U međuvremenu sam kontaktirala ukupno 5 agencija, i nijedna mi nije ni izdaleka pomogla onoliko koliko sam ja uradila sama. Nadam se da će i to nekome koristiti!