Zanimljivosti kroz istoriju - da li ste znali?

Današnji Kalemegdan, ovakav kakav jeste, nastao je u velikoj rekonstrukciji i obnovi između 1723. i 1736. godine po projektima i pod palirskim nadzorom austrijskog fortifikacijskog oficira Nikole Doksata de Moreza, i nema mnogo sačuvanih tragova iz rimskih vremena i srednjeg veka.
Uz rekonstruisani Kalemegdan, Nikola Doksat de Morez je ostavio Beogradu i osnove prvog urbanističkog plana, s "linijama" koje se i danas poštuju.
 
Jedan od prvih top-modela u Evropi bila je Beograđanka Stevka Gagić, koju je, kao četrnaestogodišnje siroče, našla kraljica Natalija u jednoj od kapija "Šetališta" i odvela je na dvor, udavši je kasnije za dvorskog terziju /danas bi se reklo stilistu/ Jovana Gagića. Lepa Stevka bila je zaštitni znak štandova Srbije na ondašnjim sajmovima široma Evrope, a njene fotografije su se nalazile i na nalepnicama tada najtraženijeg srpskog izvoznog artikla, pindžura iz Nadži-ašik-Mijailove mehane u Malom Mokrom Lugu. Kao lepotica sa "osmehom Mona Lize",kako su pisale novine, Stevka Gagić je izazivala veliku pažnju evropskih fotografa, a njene slike objavljivane su, godinama, u svim tadašnjim evropskim ženskim žurnalima.
 
Najznačajnije iskorake u zdravstvu Srbije načinio je dr Emerik Lindenmajer, Austrijanac, koji je skoro pola veka živeo i radio u Beogradu, dospevši i do visokog položaja načelnika saniteta srpske vojske. On je postavio prvu babicu u Srbiji, otvorio prvu bolnicu za polne bolesti, osnovao prvi "sirotinjski fond", ustanovio prve bankarske kredite za zdravstvo, uveo prve lekarske konzilijume, osnovao prvu zadrugu za nabavku i razmenu stručne medicinske literature, utemeljio prve stipendije za studente iz Srbije koji studiraju medicinu u inostranstvu, regulisao banje i uvek kod svih mineralnih izvora državne nadzornike, napisao knjigu "Opis mineralnih voda u Srbiji" koja je štampana širom Evrope i prvi je evropski medicinski bedeker... Umro je 1883. i sahranjen je u Beogradu, 13. oktobra te godine.
 
Među najpoverljivijim članovima "Crne ruke", koju je predvodio D. D. Apis, a koji su organizovali i realizovali tzv. Majski prevrat i ubili Aleksandra Obrenovića i Dragu Mašin, bio je i rođeni brat socijaliste Dimitrija Tucovića, a Apis se, inače, poznavao sa V. I. Lenjinom, s kojim se pre tzv. Majskog prevrata družio u jednom švajcarskom odmaralištu skoro tri meseca.

Izvor?
 
Iz Wikipedije, kad je već Noć veštica:


Порекло овог празника датира још од античке келтске светковине „Samhain“. Келти, који су живели на просторима данашње Ирске, славили су своју Нову годину 1. новембра. Ноћ пред Нову годину славили су „Samhain“. Веровали су да се тада духови враћају на земљу узрокујући проблеме и уништавајући усеве. Келтски свештеници градили су огромне ломаче где су се људи окупљали како би спалили усеве и животиње као жртве келтским божанствима. У току прославе носили су костиме, углавном од животињских глава и коже.


Легенда о Џек-о'-Лантерну

Обичај дубљења бундева заснива се на ирској легенди о ковачу Џеку, познатом по његовој домишљатости али и шкртости. Једна од прича говори како је преварио Ђавола тако што му је понудио душу у замену за пиће и након што се Ђаво претворио у новчић како би платио пиће, Џек га је брзо ставио у џеп у којем је био крст, због којег се Ђаво више није могао вратити у свој облик. Тек након што је Џеку обећао да неће тражити његову душу још десет година, Џек га је извадио из џепа. Након десет година опет је преварио Ђавола тако што га је замолио да му дода јабуку са стабла, али је на кори стабла брзо нацртао крст, тако да га Ђаво поновно није могао дохватити. Када је Џек умро, није био примљен због свог грешног живота у Рај, а на вратима Пакла дочекао га је Ђаво и послао натраг у мрак, а да га се реши дао му је комад угља. Џек је у џепу имао репу, коју је издубио и ставио у њу угаљ и од тада Џек, који никада није пронашао пут кући лута мраком носећи издубљену репу у руци. Тако је Џек О'Лантерн (Џек Фењер) постао симбол душе која је проклета и која лута између светова.
 
Srpski pesnik Branko Radičević nije umro od tuberkuloze već od sifilisa. Priča o tuberkulozi je plasirana deci kroz školu da im se ne bi objašnjavalo šta je to sifilis.


Odakle ti to. Mislim da su vrlo male šanse da bi to moglo biti tačno.

Biće da si ti Branka Radičevića pomešao sa Njegošem za kojeg postoji takva priča ali ni tu nije zasnovana na ozbiljnim argumetima.
 
U Crkvi brvnari u Takovu podignut je Drugi srpski ustanak. Evo i legende o njenom nastanku:


Миленко С. Филиповић пише, по казивању мештана, како је у селу био један чобанин звани Порча. Стално је чувао овце на месту где се налазила црква која је касније спаљена. Наишли су Турци са Рудника терајући стоку, па угледавши Порчу поведу и њега да им помогне стоку гонити. С њима Порча стигне до Босне и тамо остане у служби код неког Турчина. Покаже се добар те га овај посини, а кад Турчин умре, Порчи остане велико имање и богатство у наслеђе. Живео је у Сарајеву. Тамо се и потурчио. Као богат човек сети се села у коме је одрастао и овце чувао. Дође у њега и подигне цркву на месту где је она раније била и код које је некад давно овце чувао. Затим ту насели своју фамилију Василијевиће, које су по њему звали Порчићи, а који су касније изумрли.
За причу о Порчи везан је и неки Цветко. Сматра се да је он био од Поповића и да су га Турци, због тога што је бунио народ против њих, убили и ставили на точак. Место његове погибије и извор у близини прозвали су Цветковац. Народ га је сахранио на црквеном згаришту јер је црква у то време била спаљена. Прича се да је Порча цркву изнова подигао за душу Цветкову и да је због његовог јатаковања са хајдуцима и Порча био осуђен на велике батине.
Порчића је било у селу Клатичеву. Кад је краљ Александар Обреновић долазио у Таково 1891. године, један Порчић из Клатичева "предао му је таковску цркву као своју" [2]

http://sr.wikipedia.org/sr/Црква_брвнара_у_Такову
 
Evo jedne,vrlo lepe zanimljivosti koju sam danas procitao:
Jedan covek iz Skotske,siromasni seljak koji se prezivao Fleming(nznm kako se zvao),dok je kopao u njivi,cuo je jauk i vrisak deteta.Otisao je da vidi sta je to i video je da se jedno dete davi u zivom blatu(ili nekom mulju).Dete je bilo svo uspaniceno i uplaseno.Seljak ga je izvadio iz tog blata i dete je otislo kuci.Posle 2 dana jedan covek je zakucao na vrata tog seljaka.Zdravo,ja sam otac deteta koje ste spasili,pa sam hteo da vas se oduzim(i pruza mu vrecu zlata). "Ja to ne mogu da primim,pomaganje bliznjem se ne naplacuje",rece seljak.Utom je taj covek video dete u kuci:"A to je vas sin"?, "Jeste". "Onda mi dozvolite da posaljem vaseg sina na najbolje skole,da se skoluje"(taj covek je bio neki plemic i vrlo bogat i uticajan covek u Engleskoj)."U redu".To dete je dalje poslato na najbolje skole,fakultete i univerzitete.Taj (sada vec covek) covek se zvao Aleksandar Fleming,i pronasao je pencilin(lek protiv tuberkuloze).Decak kome je Flemingov otac spasao zivot,razboleo se od tuberkuloze,i zivot mu je spasao pencilin.Znate kako se zvao taj decak kome je Flemingov otac spasao zivot(kada je otkriven pencilin on je vec bio odrastao covek,kao i Aleksandar Fleming)? Vinston Cercil ;)
 

Back
Top