vracaracc
Buduća legenda
- Poruka
- 38.315
SVE LIČNOSTI U OVOJ PRIČI SU IZMIŠLJENE A SVAKA EVENTUALNA SLIČNOST JE ČISTA SLUČAJNOST..........Tako da pravilnik krstarice ne može da se odnosi na ove izmišljene likove i događaje.
- Cuj, lagao si fantasticno i zamajavao si ove nase budale ovde bas onako kako smo se i dogovorili i hvala ti na tome, ali sada ces morati malo da prikocis – kaze predsednik svom ministru spoljnih poslova
- Ali sefe... - cvili ministar . - Nema “ali” – profesorski ga prekida predsednik – sva nasa prica oko Kolevke sada mora da se menja. Inace, odosmo i ti i ja u prevremenu penziju... - Stvarno, bre, moraces da prikocis – kaze i predsednikov savetnik za medije . - Jeste, jeste... mora se prikociti – dodaje predsednikov finansijer – Stvari mogu prilicno da se iskomplikuju za nas, a onda od para nema nista.
- Ali ljudi, pa zar se nismo dogovorili da se pravimo ludi i da radimo kako nam se kaze u Briselu i Vasingtonu ?! Eto, jos samo da izguramo ovu skupstinu Ujedinjenih nacija i posao je zavrsen. Kolevka ide svojim putem, a mi svojim... Hocu da kazem, ostajemo tu gde jesmo... u kabinetu.
- Nece biti bas tako – kaze predesednik – Vidis da su se neke stvari malo promenile. Sada nas Domacin Grobar ogovara na sva usta u Briselu i izgleda da oni tamo za njega imaju neke planove kako da nam dodje glave... i da se onda on useli u ovaj nas kabinet...
- I ne samo to – ovi nasi iz Vasingtona i Brisela se sada prave ludi i ispade kao da smo mi sa njima u sukobu oko Kolevke, a radili smo, bre, sve kako su nam rekli – mumla savetnik . Usta su mu puna semenki koje zvace radi mrsavljenja. Malo je i neraspolozen. Sanjao je sinoc da je smrsao, pa se rastuzio kad se probudio i pogledao u ogledalu.
- Popij, bre, malo tog tvog zelenog caja i idi pa bloguj - kaze mu uvredjeno ministar . Ocigledno je da savetnik nervira ministra
- Ajde, momci, mirno, molim vas… - predsednik pokusava da malo smiri strasti u kabinetu – Sada je jedino vazno da sa Gljivicom od Kalimegdana koordiniramo stvari da nas Domacin Grobar ne bi sasvim unistio. A, Gljivica od Kalimegdana svakako zna kako da se iz ovakvih problema izvuce. Uostalom, znate i sami da je on sampion u pravljenju budala od ovih nasih ovde... To sto on ume je nama sada potrebno kao nasusni hleb, ukoliko i dalje mislimo da vladamo...
- Dakle, sta cemo da radimo ?
- Evo, sta cemo – kaze predsednik – Ja cu se u Ujedinjenim nacijama izviniti svima i svakome, a posebno cu istaci da je tekst rezolucije o Kolevki koji smo tamo poslali nistavan, jer nema veze za zivotom. I glasacemo protiv tog teksta.
- Sjajna ideja ! – mumla predsednikov savetnik
- Zaista, sjajna ideja – kaze i predsednikov finansijer
- Da, stvarno je sjajna ideja - slaze se predsednik sa svojim saradnicima - Tako cemo zeznuti Domacina Grobara, a Gljivica od Kalimegdana ce da nam pomogne da nase ovde i dalje drzimo pod kontrolom – nastavlja predsednik – Uostalom, konsultovao sam se i sa nasim Patrijarhom i on mi rece da je Nebo sa nama - dodaje blagim i svecanim glasom predsednik - Osim toga, poslacemo jos emisara po svetu da odnesu pismo-izvinjenje svima koje smo naljutili...
- E, kad smo kod toga – prekida predsednika njegov finansijer – Ne bi bilo lose da ovog puta angazujemo Milku i Smiljku iz daktilografskog. Nisu zene uopste nigde jos putovale na takve zadatke, a znate svi kako su sposobne da gutaju zive zabe.
- Naravno, naravno – kaze sa razumevanjem predsednik - Ici ce i Miljka i Smiljka.
Ministar cuti i razmislja o nekom novom zivotu u kome ce negde, bilo gde, biti predsednik ili premijer.
Nad nebom iznad grada u kome je ovaj kabinet, skupljaju se tamni oblaci. Negde je vec pocelo i da pljusti. Zbog teskih, spustenih zavesa na prozorima, junaci iz kabineta ne vide da umesto kise, to sa neba padaju prava govna.
- Cuj, lagao si fantasticno i zamajavao si ove nase budale ovde bas onako kako smo se i dogovorili i hvala ti na tome, ali sada ces morati malo da prikocis – kaze predsednik svom ministru spoljnih poslova
- Ali sefe... - cvili ministar . - Nema “ali” – profesorski ga prekida predsednik – sva nasa prica oko Kolevke sada mora da se menja. Inace, odosmo i ti i ja u prevremenu penziju... - Stvarno, bre, moraces da prikocis – kaze i predsednikov savetnik za medije . - Jeste, jeste... mora se prikociti – dodaje predsednikov finansijer – Stvari mogu prilicno da se iskomplikuju za nas, a onda od para nema nista.
- Ali ljudi, pa zar se nismo dogovorili da se pravimo ludi i da radimo kako nam se kaze u Briselu i Vasingtonu ?! Eto, jos samo da izguramo ovu skupstinu Ujedinjenih nacija i posao je zavrsen. Kolevka ide svojim putem, a mi svojim... Hocu da kazem, ostajemo tu gde jesmo... u kabinetu.
- Nece biti bas tako – kaze predesednik – Vidis da su se neke stvari malo promenile. Sada nas Domacin Grobar ogovara na sva usta u Briselu i izgleda da oni tamo za njega imaju neke planove kako da nam dodje glave... i da se onda on useli u ovaj nas kabinet...
- I ne samo to – ovi nasi iz Vasingtona i Brisela se sada prave ludi i ispade kao da smo mi sa njima u sukobu oko Kolevke, a radili smo, bre, sve kako su nam rekli – mumla savetnik . Usta su mu puna semenki koje zvace radi mrsavljenja. Malo je i neraspolozen. Sanjao je sinoc da je smrsao, pa se rastuzio kad se probudio i pogledao u ogledalu.
- Popij, bre, malo tog tvog zelenog caja i idi pa bloguj - kaze mu uvredjeno ministar . Ocigledno je da savetnik nervira ministra
- Ajde, momci, mirno, molim vas… - predsednik pokusava da malo smiri strasti u kabinetu – Sada je jedino vazno da sa Gljivicom od Kalimegdana koordiniramo stvari da nas Domacin Grobar ne bi sasvim unistio. A, Gljivica od Kalimegdana svakako zna kako da se iz ovakvih problema izvuce. Uostalom, znate i sami da je on sampion u pravljenju budala od ovih nasih ovde... To sto on ume je nama sada potrebno kao nasusni hleb, ukoliko i dalje mislimo da vladamo...
- Dakle, sta cemo da radimo ?
- Evo, sta cemo – kaze predsednik – Ja cu se u Ujedinjenim nacijama izviniti svima i svakome, a posebno cu istaci da je tekst rezolucije o Kolevki koji smo tamo poslali nistavan, jer nema veze za zivotom. I glasacemo protiv tog teksta.
- Sjajna ideja ! – mumla predsednikov savetnik
- Zaista, sjajna ideja – kaze i predsednikov finansijer
- Da, stvarno je sjajna ideja - slaze se predsednik sa svojim saradnicima - Tako cemo zeznuti Domacina Grobara, a Gljivica od Kalimegdana ce da nam pomogne da nase ovde i dalje drzimo pod kontrolom – nastavlja predsednik – Uostalom, konsultovao sam se i sa nasim Patrijarhom i on mi rece da je Nebo sa nama - dodaje blagim i svecanim glasom predsednik - Osim toga, poslacemo jos emisara po svetu da odnesu pismo-izvinjenje svima koje smo naljutili...
- E, kad smo kod toga – prekida predsednika njegov finansijer – Ne bi bilo lose da ovog puta angazujemo Milku i Smiljku iz daktilografskog. Nisu zene uopste nigde jos putovale na takve zadatke, a znate svi kako su sposobne da gutaju zive zabe.
- Naravno, naravno – kaze sa razumevanjem predsednik - Ici ce i Miljka i Smiljka.
Ministar cuti i razmislja o nekom novom zivotu u kome ce negde, bilo gde, biti predsednik ili premijer.
Nad nebom iznad grada u kome je ovaj kabinet, skupljaju se tamni oblaci. Negde je vec pocelo i da pljusti. Zbog teskih, spustenih zavesa na prozorima, junaci iz kabineta ne vide da umesto kise, to sa neba padaju prava govna.
Poslednja izmena od moderatora: