Čačanska crkva, sagrađena između 1180. i 1190. godine, ktitor je bio već pominjani knez Stracimir. Hram je nekada bio posvećen Presvetoj Bogorodici, a danas je posvećen Vaznesenju Hristovom. U srednjem veku crkva je bila poznata pod imenom Bogorodica Gradačka, i u Studeničkom tipiku, sačinjenom između 1204. i 1207. godine, kada je Sveti Sava bio iguman ovog manastira, Bogorodica Gradačka se pominje kao jedno od šest crkvenih središta čije starešine učestvuju u izboru studeničkog igumana, a u povelji Stefana Prvovenčanog, na zidu žičkog zvonika, Stracimirova zadužbina je izjednačena sa Studenicom, Sv. Đorđe u Rasu i Hilandarom, što svedoči o ugledu koji je uživala tokom postojanja srednjevekoven srpske države.
Tokom turske vladavine pretvorena je u džamiju, 2 puta je ponovo pretvarana u crkvu, i više puta je oštećena, pri čemu su joj arhitektonske karakteristike u velikoj meri izmenjene. nakon 2 srpska ustanka konačno je ponovo pretvorena u crkvu, a obnova je započela 1834. godine, za vreme vladavine kneza Miloša, a druga obimnija obnova započeta je 1856. godine, kada su crkvi pridodati mnogi barokni elementi. Zbog toga se kasnije težilo vraćanju srednjevekovnih izvornih oblika, a uzori su pri tome traženi u drugim očuvanim srednjevekovnim hramovima. poslednaj obnova izvršena je 1926 - 1929. godine.
Prilikom jedne restauracije u dvorištu crkve pronađena su zvona, zakopana još krajem srednjeg veka, prilikom povlačenja i seobe pred Turcima. Na jednom od njih otkriven je natpis na staroslovenskom, koji kaže da je zvono poklonio gradački mitropolit Nikifot, a na drugom da je zvono dar Presvetoj Bogorodici Gradačkoj iz 1454.godine, što ih svrstava među najstarija zvona u Srbiji. Jedno od zvona nalazi se u muzeju, a drugo je u upotrebi