http://bs.wikipedia.org/wiki/Bogumili#Natpisi_sa_ste.C4.87aka
Nigde ovde se ne govori o Bogumilima , Pateranima ,Babunima kao etničkom sastavu već kao verskom elementu koji je bio zastupljen u svim južnoslovenskim državama pre političkih priznanja država pod oficijalnim hrišćanskim obredima u grčkom ili latinskom stilu.
Ideja je bila da se ovaj verski pokret pripoji i prizna vlast jedne ili druge crke.
Pošto do toga nije došlo bili su proterivani i utočište su našli u Bosni za vreme Kulina Bana.
Ovde se nisu našli samo Bogumili već verski disidenti iz svih okolnjih crkava Rimske Grčke pa i Pagani.(Uglavnom Srbohrvati)
U suštini bogumilstvo je bilo rašireno među južnoslovenskim zemljama dok su bile podčinjene Vizantiji jedino su kraljevi tj. župani morali biti verski izdefinisati.
Pošto je nezavisnost malo zakasnila Kulin Ban se našao u političkom problemu između solidarizacije sa narodom i formiranjem politički priznate crkve izdefinisane po istočnom ili zapadnom modelu.
Bogumilskih crkava ima širom Srbije koje su izgrađene u IX i X veku pa su već u XI i XII preuređene u pravoslavne.
Te pateranske crkve su uglavnom male krajputašice koje su locirane uz važne puteve.
Postaviću primer Trške Crkve u Homolju koja je bila pateranska iz IX veka pa je sada pravoslavna crkvica ima ih još mnogo.
Kada se Srbija verski izdefinisala ove crkvice su preuređene kontinuitet je nastavljen.
http://www.fotorola.com/uploads/6846d55b06.jpg[/img
[url=http://www.fotorola.com/][img]http://www.fotorola.com/uploads/fd50675946.jpg
Dakle ni jedan istoričar makar sa megatrenda ne bi mogao na osnovu svega što znamo i neznamo da izvede tezu da su Bogumili
bili nacionalni identitet.
By the way Bosansko-Humska episkopija sa zaleđem Dubrovnika postoji priznata još od Svetoga Save.
Postojala je do Stefana Dečanskog posle Car Dušan ustupio ovo kao i Pelješec i Ston Mlecima zbog mogućeg saveza i ustupanja mletačke flote za napad na Vizantiju uz tvrde garancije da se pravoslavnim popovima dozvoli da poje i održavaju obrede po pravoslavnom običaju.
Do saveza nije došlo zbog ratova Mlečana i Đenovljana ali Pelješec , Ston i zaleđe Dubrovnika je ipak otišlo tim ugovorom.
Pa sad možemo pričati da ga nikada nije ni bilo.