Владан ИПХ
Veoma poznat
- Poruka
- 13.429
http://novinar-novinar.blogspot.com/
Piše: Mile Urošević
dopisnik iz Pariza
Stiže Pobesneli Maks~~~
Krađe su bile retke u zapadnoj Evropi, pa su i zgrade bile otvorene, a stanovi često zaključani prostom bravom koju otvara svaki kalauz ili deblja kriva žica. U svojoj knjizi uspomena na to putovanje leta 1969. i to zlatno vreme, napisao sam tada da ovakva sreća ne može da traje dugo i da će lopovluk i nasilje stići u ove slabo zaštićene rajeve. Ne mislim da sam bio veliki prorok jer je i budala mogla da prognozira da će velika navala bede i sirotinje afričke i istočnoevropske emigracije drastično izmeniti sve brave Zapada i obogatiti proizvođače kamera i zaštitnih alarm uređaja.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Sećam se varljivog leta 1969. kada sam prvi put proputovao Evropu i jedan deo raspusta proveo u Parizu. Više od visine Ajfelove kule i lepote Jelisejskih polja, u Gradu svetlosti iznenadila me je čudna naivnost samih Francuza. Možete zamisliti, svaki automobil je bio otključan, a pojedini modeli simke i renoa nisu ni imali kontakt ključ. Palili su se na obično dugme u originalu. Jedan pritisak za kontakt, drugi za anlaser. U Italiji su automobili imali ključeve, ali su u San Remu, na primer, i sportski kabrioleti često bili parkirani ispred nekog kafića sa ključevima na kontaktu. U švajcarskoj su samo sefovi banaka bili pod nadzorom, sve ostalo je bilo ili otključano ili slabo zaključano.
Nekoliko decenija kasnije, stigli smo do paradoksa. Scenarista filma Paklena pomorandža je pre 40 godina pogodio mentalitet sveta u kome danas živimo. Ali ni tu nije kraj i verovatno smo sve bliži scenariju drugog jednog filma koji se zove Pobesneli Maks. Uskoro ćemo početi da se ubijamo i jedemo kao divlje zveri, za kap benzina i koji evro. Crne hronike pojedinih država, a pogotovo ove naše nazovidržave, svedoče u tom pravcu. Izgleda da smo i tu ispred svih, dajemo primer i predviđamo budućnost svih ostalih.
Piše: Mile Urošević
dopisnik iz Pariza
Stiže Pobesneli Maks~~~
Krađe su bile retke u zapadnoj Evropi, pa su i zgrade bile otvorene, a stanovi često zaključani prostom bravom koju otvara svaki kalauz ili deblja kriva žica. U svojoj knjizi uspomena na to putovanje leta 1969. i to zlatno vreme, napisao sam tada da ovakva sreća ne može da traje dugo i da će lopovluk i nasilje stići u ove slabo zaštićene rajeve. Ne mislim da sam bio veliki prorok jer je i budala mogla da prognozira da će velika navala bede i sirotinje afričke i istočnoevropske emigracije drastično izmeniti sve brave Zapada i obogatiti proizvođače kamera i zaštitnih alarm uređaja.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Sećam se varljivog leta 1969. kada sam prvi put proputovao Evropu i jedan deo raspusta proveo u Parizu. Više od visine Ajfelove kule i lepote Jelisejskih polja, u Gradu svetlosti iznenadila me je čudna naivnost samih Francuza. Možete zamisliti, svaki automobil je bio otključan, a pojedini modeli simke i renoa nisu ni imali kontakt ključ. Palili su se na obično dugme u originalu. Jedan pritisak za kontakt, drugi za anlaser. U Italiji su automobili imali ključeve, ali su u San Remu, na primer, i sportski kabrioleti često bili parkirani ispred nekog kafića sa ključevima na kontaktu. U švajcarskoj su samo sefovi banaka bili pod nadzorom, sve ostalo je bilo ili otključano ili slabo zaključano.
Nekoliko decenija kasnije, stigli smo do paradoksa. Scenarista filma Paklena pomorandža je pre 40 godina pogodio mentalitet sveta u kome danas živimo. Ali ni tu nije kraj i verovatno smo sve bliži scenariju drugog jednog filma koji se zove Pobesneli Maks. Uskoro ćemo početi da se ubijamo i jedemo kao divlje zveri, za kap benzina i koji evro. Crne hronike pojedinih država, a pogotovo ove naše nazovidržave, svedoče u tom pravcu. Izgleda da smo i tu ispred svih, dajemo primer i predviđamo budućnost svih ostalih.