Stranac74
Zainteresovan član
- Poruka
- 321
Sta se zna o Tomislavu? Procitajuci ovaj ekst ispada da je fiktivna licnost.
Tomislav
Rad Snježane Koren sa Filozofskog Fakulteta u Zagrebu, u "Teaching Practice: History" (South-East Europe Textbook Network) ilustruje do kakve konfuzije dolazi kada se djeca, navikuta na pseudo-istorijske mitove, sretnu sa stvarnim izvorima. Pitajuci učenike šta mogu zaključiti na temelju izvora o Tomislavu i navodnom osvajanju teritorija koje se prvi put u istoriji pominju nakon njegove smrti (tako se npr. Bosna prvi put u istoriji pominje 25 godina nakon pretpostavljene smrti Tomislava kao dio krstene Srbije -u delu vizantijskog cara Konstantina), Snježana Koren istice:
• Zaključili su da se Tomislav sukobljavao s Mađarima i Bugarima. Zatim smo razgovarali o mogućim teritorijalnim promjenama u to doba. Učenici su izrazili mišljenje da je pritom moglo doći do širenja Tomislavove vlasti prema sjeveru ali i zaključili da se to u ovim izvorima ne spominje. Prisjetili smo se i bizantsko-bugarskih sukoba u 10. st. Postavila sam im pitanje čiji je Tomislav tada mogao biti saveznik (bizantski) te napomenula da neki povjesničari smatraju da je zauzvrat Tomislav od Bizanta mogao dobiti upravu u Dalmaciji.
• Učenici su zaključili da gotovo svi izvori koji govore o Tomislavu potječu iz kasnijih razdoblja. Porazgovarali smo o nedostacima takvih izvora. Zatražila sam da pokušaju poredati izvore tako da na prvo mjesto stave one koji im se čine najvažnijima do onih koji im se čine najmanje vjerodostojnima. Kao najvredniji izvor proglasili su podatke iz 10. st., ali ih je pritom zanimalo zašto car Konstantin Porfirogenet ne spominje Tomislava. Na drugo mjesto stavili su kronika iz 12. st., navodeći kao razlog što se u kronici točno navode datumi i imena. Na treće su mjesto stavili pismo pape Ivana X. Ljetopis popa Dukljanina učenici su stavili su na posljednje mjesto, komentirajući da način na koji je tekst pisan podsjeća na priču te da je nedovoljno precizan (jer ugarskog kralja zove Atila).
• Zaključili su da u izvorima nema podataka o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju.
• Pogledali smo neke popularne prikaze tih događaja: sliku Otona Ivekovića Krunidba kralja Tomislava te fotografiju koja prikazuje kip Tomislava, djelo kipara Roberta Frangeša-Mihanovića. Pitala sam ih mogu li nam ta umjetnička djela poslužiti kao povijesni izvori. Učenike je zanimalo kada su nastala ta umjetnička djela, tj. postoji li sačuvana neka slika ili kip iz Tomislavova doba na kojima su se mogla temeljiti. Konačni je zaključak bio da zapravo ne znamo kako je Tomislav izgledao.
• Učenike je naravno posebno zaintrigirao podatak u kojem Toma Arhiđakon navodi Tomislava kao kneza a Stjepana Držislava kao prvog hrvatskog kralja. Željeli su znati što je točno. Predočila sam im mišljenja povjesničara koja su učenici čitali i komentirali. Pritom su trebali uočiti da ni među povjesničarima ne postoji jedinstveni odgovor na to pitanje."
Govoreći o sukobu s Bugarima, I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 286-291, zaključuje da se "Hrvatska u vrijeme Tomislava nije značajnije proširila: Tomislav nije pripojio "Panonsku" Hrvatsku, nije stekao ni gradove bizantske Dalmacije i nije napravio nikakav presudan prodor dublje u unutrašnjost, u Bosnu." ističući da je "u LJPD zabilježen i put kojim se osamdesetak godina kasnije kretao car Samuilo u pohodu na Hrvatsku: kada nije uspio osvojiti Ulcinj, 'prešao je primorskim i planinskim krajevima sve do Zadra'. Nakon toga se vratio kući preko Bosne i Raške. Sličnim se putovima morala kretati i Alogoboturova vojska - može se pretpostaviti kroz Rašku ili možda još južnije, Zetom. Potom je trebala proći nekom od dužobalnih cesta koja se očuvala još iz kasne antike ili su jednostavno putovali krškim poljima koja se nadovezuju jedno na drugo u pravcu sjeverozapada. Prošavši tako istočnu i zapadnu Hercegovinu, Bugari su se sukobili s Hrvatima.". Ni podatak, nastavlja Goldstein, "da su Mađari došli do Splita i pljačkali u njegovoj blizini nije moguće baš posve odbaciti, iako ga sigurno nisu osvojili. Dakle, Tomislavove su se čete vjerojatno od vremena od vremena sukobljavale s mađarskim pljačkašima -neki bi ih put uspjeli poraziti ili potjerati, drugi put ne bi."
Gotovo svi izvori o Tomislavu potiču iz kasnijih vremena. I isključivo su pisani. Name arheološke ostavštine tako karakteristične za njemu prethodni period, a izvori ga prvi put pominju 914. Zapravo on u Hrvatskoj nije ostavio nikakav trag. Konstantin ga propušta pomenuti, ali ga pominje Barski Rodoslov u glavi dvanaestoj u nizu srpskih vladara Hranimira, Radoslava i Časlava. Dukljanin pominje i Krešimira, ali kao sina Tišemira i kćeri bana Cidomira iz Bele Hrvatske. Pisac, zapravo, i kaže da je Tišemir poslao sina tastu koji je vladao Hrvatskom. Za jedan drugi izvor i Tomislav bi bio nekakav namesnik u zemlji Hrvata. Prema njemu je kralj Tomislav naprosto vršio vlast u provinciji Hrvata i u granicama Dalmacije. Bio je jednostavno consulatu peragente protokola zapisnika spljetskog sabora 925. Dakle, po Pejačiću je Tomislav bio najpre vladar Zagorske Srbije, a zatim Srbije u Celini, pa i Hrvatske. To isto autor kaže i za Vladimira. Po ovom shvatanju, glava 31. Spisa o narodima ga ne spominje jer ga nije doživela. Ona bi se završavala sa Miroslavom i građanskim ratom u Hrvatskoj 912-913. Situaciju je vešto iskoristio knjaz Tomislav uspostavivši svoju diktaturu nad provincijom.
O radu Nada Klaic koja nije nasla ni jedan trag spominjanja kralja Tomislava ni u franackim arhivama, ni u vizantijskim, madjarskim, a ni u vjerodostojnim vatikanskim dokumentima, raspravljano je samo u uzim, strucnim krugovima. S druge strane, u Istoriji Dalmacije, koja je dobila zapazeni publicitet, i ciji je autor profesor istorije na Zagrebackom univerzitetu - Ivo Goldstajn, pokazano je da je legendarni Tomislav fiktivna licnost.
Da li je imo sukoba sa Bugarima i da li je spasio srpski Narod od Bugara?
Tomislav
Rad Snježane Koren sa Filozofskog Fakulteta u Zagrebu, u "Teaching Practice: History" (South-East Europe Textbook Network) ilustruje do kakve konfuzije dolazi kada se djeca, navikuta na pseudo-istorijske mitove, sretnu sa stvarnim izvorima. Pitajuci učenike šta mogu zaključiti na temelju izvora o Tomislavu i navodnom osvajanju teritorija koje se prvi put u istoriji pominju nakon njegove smrti (tako se npr. Bosna prvi put u istoriji pominje 25 godina nakon pretpostavljene smrti Tomislava kao dio krstene Srbije -u delu vizantijskog cara Konstantina), Snježana Koren istice:
• Zaključili su da se Tomislav sukobljavao s Mađarima i Bugarima. Zatim smo razgovarali o mogućim teritorijalnim promjenama u to doba. Učenici su izrazili mišljenje da je pritom moglo doći do širenja Tomislavove vlasti prema sjeveru ali i zaključili da se to u ovim izvorima ne spominje. Prisjetili smo se i bizantsko-bugarskih sukoba u 10. st. Postavila sam im pitanje čiji je Tomislav tada mogao biti saveznik (bizantski) te napomenula da neki povjesničari smatraju da je zauzvrat Tomislav od Bizanta mogao dobiti upravu u Dalmaciji.
• Učenici su zaključili da gotovo svi izvori koji govore o Tomislavu potječu iz kasnijih razdoblja. Porazgovarali smo o nedostacima takvih izvora. Zatražila sam da pokušaju poredati izvore tako da na prvo mjesto stave one koji im se čine najvažnijima do onih koji im se čine najmanje vjerodostojnima. Kao najvredniji izvor proglasili su podatke iz 10. st., ali ih je pritom zanimalo zašto car Konstantin Porfirogenet ne spominje Tomislava. Na drugo mjesto stavili su kronika iz 12. st., navodeći kao razlog što se u kronici točno navode datumi i imena. Na treće su mjesto stavili pismo pape Ivana X. Ljetopis popa Dukljanina učenici su stavili su na posljednje mjesto, komentirajući da način na koji je tekst pisan podsjeća na priču te da je nedovoljno precizan (jer ugarskog kralja zove Atila).
• Zaključili su da u izvorima nema podataka o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju.
• Pogledali smo neke popularne prikaze tih događaja: sliku Otona Ivekovića Krunidba kralja Tomislava te fotografiju koja prikazuje kip Tomislava, djelo kipara Roberta Frangeša-Mihanovića. Pitala sam ih mogu li nam ta umjetnička djela poslužiti kao povijesni izvori. Učenike je zanimalo kada su nastala ta umjetnička djela, tj. postoji li sačuvana neka slika ili kip iz Tomislavova doba na kojima su se mogla temeljiti. Konačni je zaključak bio da zapravo ne znamo kako je Tomislav izgledao.
• Učenike je naravno posebno zaintrigirao podatak u kojem Toma Arhiđakon navodi Tomislava kao kneza a Stjepana Držislava kao prvog hrvatskog kralja. Željeli su znati što je točno. Predočila sam im mišljenja povjesničara koja su učenici čitali i komentirali. Pritom su trebali uočiti da ni među povjesničarima ne postoji jedinstveni odgovor na to pitanje."
Govoreći o sukobu s Bugarima, I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 286-291, zaključuje da se "Hrvatska u vrijeme Tomislava nije značajnije proširila: Tomislav nije pripojio "Panonsku" Hrvatsku, nije stekao ni gradove bizantske Dalmacije i nije napravio nikakav presudan prodor dublje u unutrašnjost, u Bosnu." ističući da je "u LJPD zabilježen i put kojim se osamdesetak godina kasnije kretao car Samuilo u pohodu na Hrvatsku: kada nije uspio osvojiti Ulcinj, 'prešao je primorskim i planinskim krajevima sve do Zadra'. Nakon toga se vratio kući preko Bosne i Raške. Sličnim se putovima morala kretati i Alogoboturova vojska - može se pretpostaviti kroz Rašku ili možda još južnije, Zetom. Potom je trebala proći nekom od dužobalnih cesta koja se očuvala još iz kasne antike ili su jednostavno putovali krškim poljima koja se nadovezuju jedno na drugo u pravcu sjeverozapada. Prošavši tako istočnu i zapadnu Hercegovinu, Bugari su se sukobili s Hrvatima.". Ni podatak, nastavlja Goldstein, "da su Mađari došli do Splita i pljačkali u njegovoj blizini nije moguće baš posve odbaciti, iako ga sigurno nisu osvojili. Dakle, Tomislavove su se čete vjerojatno od vremena od vremena sukobljavale s mađarskim pljačkašima -neki bi ih put uspjeli poraziti ili potjerati, drugi put ne bi."
Gotovo svi izvori o Tomislavu potiču iz kasnijih vremena. I isključivo su pisani. Name arheološke ostavštine tako karakteristične za njemu prethodni period, a izvori ga prvi put pominju 914. Zapravo on u Hrvatskoj nije ostavio nikakav trag. Konstantin ga propušta pomenuti, ali ga pominje Barski Rodoslov u glavi dvanaestoj u nizu srpskih vladara Hranimira, Radoslava i Časlava. Dukljanin pominje i Krešimira, ali kao sina Tišemira i kćeri bana Cidomira iz Bele Hrvatske. Pisac, zapravo, i kaže da je Tišemir poslao sina tastu koji je vladao Hrvatskom. Za jedan drugi izvor i Tomislav bi bio nekakav namesnik u zemlji Hrvata. Prema njemu je kralj Tomislav naprosto vršio vlast u provinciji Hrvata i u granicama Dalmacije. Bio je jednostavno consulatu peragente protokola zapisnika spljetskog sabora 925. Dakle, po Pejačiću je Tomislav bio najpre vladar Zagorske Srbije, a zatim Srbije u Celini, pa i Hrvatske. To isto autor kaže i za Vladimira. Po ovom shvatanju, glava 31. Spisa o narodima ga ne spominje jer ga nije doživela. Ona bi se završavala sa Miroslavom i građanskim ratom u Hrvatskoj 912-913. Situaciju je vešto iskoristio knjaz Tomislav uspostavivši svoju diktaturu nad provincijom.
O radu Nada Klaic koja nije nasla ni jedan trag spominjanja kralja Tomislava ni u franackim arhivama, ni u vizantijskim, madjarskim, a ni u vjerodostojnim vatikanskim dokumentima, raspravljano je samo u uzim, strucnim krugovima. S druge strane, u Istoriji Dalmacije, koja je dobila zapazeni publicitet, i ciji je autor profesor istorije na Zagrebackom univerzitetu - Ivo Goldstajn, pokazano je da je legendarni Tomislav fiktivna licnost.
Da li je imo sukoba sa Bugarima i da li je spasio srpski Narod od Bugara?
