Ne uzimaj nista zdravo za gotovo, kao npr.
u Ozu je radno vrijeme 38 sati sedmicno bez extra nadoknade definisano zakonom. Btw, i Fair Work Ombudsman kaze da to moze malo da varira od ugovora do ugovora...
Overtime is often defined in an award or agreement as time worked in excess of 38 hours or outside of ordinary hours. It could be defined differently in a relevant award or agreement so you should check to see what applies to you.
U firme koje postuju 38 sati nedeljno, imigranti uglavnom nemaju pristup. Evo ti klauzula o radnom vremenu iz ugovora za MS consultant @ Avanade Australia:
4. Your Hours of Work
4.1 You are employed on a full time basis and are required to work during the Company's ordinary business hours. You are also required to work such additional hours as are reasonably either:
(a) necessary to perform your duties; or
(b) required by the Company.
4.2 You acknowledge that working additional hours is part of your role and that this has been taken into account in setting your Remuneration.
Kad na "induction" treningu pitas da malo elaboriraju to radno vrijeme, objasne ti da ocekuju da radis up-to 50 sati nedeljno bez ikakve extra nadoknade, ni lova ni time-in-lieu.
Druga stvar, intenzitet rada ovde, ako si imigrant i/ili kontraktor, nema nikakve slicnosti sa onim kod nas. Ja sam i kod nas radio puno jer stvarno volim to sto radim, ali ovde ti otvoreno daju da radis stvari koje su bile dodijeljene lokalcima prije x mjeseci, a oni to nisu nikad uradili ili su zabrljavili nesto, ili koje iz nekog razloga nisu htjeli da urade. Ti vidis u job log-u (datum ponekad od prije 6 ili vise mjeseci) ime lika koji sjedi u tvojoj neposrednoj blizini i ne radi apsolutno nista. Vjeruj mi, prije ili kasnije to pocne da smeta i shvatis da se ovo ne mjenja vremenom i da ti tu ne mozes nista da uradis. Takodje, ja jos nisam radio u timu u kojem sam se osjecao ravnopravno sa ostalim sa kojim sam zvanicno u istom rangu, a obicno znam mnogo vise. Nauka o management-u kaze da su takvi timovi "dysfunctional" i neodrzivi, jer ljudi ne osjecaju da pripadaju organizaciji i generalno imaju osjecaj da su iskoristeni (sto u stvari i jesu, mi smo tzv. "the disposable workers"). Sve se to vremenom nakupi i onda pocnes da razmisljas da palis odavde.