frost0
Aktivan član
- Poruka
- 1.511
Najveci i nesumljivo najzagonetniji veliki kameni krug, Stonhendz, u engleskoj grofoviji Viltsajr, severno od Salisburija. Stonhendz se smatrao svetim mestom, ali je bio i u sluzbi astronomije. Kameni krug je podignut negde oko 1860. godine p.n.e. Time se iskljucuju Rimljani kao graditelji, a i Kelti, koji su se tek u 6. veku p.n.e. pojavili u Engleskoj. Prema tome, kao tvorci Stonhendza smatraju se nepoznati narodi koji nisu znali da citaju i pisu. Ali, kako se veliko kamenje prevozilo na fradiliste sa 200 kilometara udaljenih brda Preskel u Velsu? Ipak, radi se o kamenim gigantima teskim 4.5 tone, takozvanim plavim stenama. Stonhendz je geometrijski i astronomski tacno usmeren, pa tako lici na mnoge druge kamene tvorevine kojih jos ima u Evropi (oko 600). Dr. Alehander Tom, profesor masinstva na Oksfordu, prvi je 1967. godine otkrio da se u Stonhendzu primenjivala zajednicka merna jedinica: megalitski jard (2.72 stope). Svi krugovi se temelje na unutrasnjoj geometriji koja predstavlja upotrebu pravouglog trougla, a to je tek hiljadu goina kasnije "sluzbeno" otkrio grcki matematicar Pitagora. Da su tajanstveni graditelji megakitskih krugova bili i sjajni astronomi, dokazuju stene za obelezavanje, skele i urzi u brdima. Uz njihovu pomoc mogle su da se posmatraju zimska i letnja ravnodnevnica, kao i kretanje zvezda. Zato im je i bilo poznato "malo mirovanje" Meseca prouzrokovano elipsoidnim kretanjem satelita, sto se moze posmatrati svakih 18.6 godina. Engleski astronom cer Fred Hojl nasali se u vezi s tim dostignucem: "Verovatno su imali nekog Njutna ili Ajnstajna". Julije Cezar, koji je za vreme rimske okupacije Britanije posetio Stonhendz, javio je u Rim: "Svestenicka zajednica je morala da uci napamet mnoge stihove i cesto je provodila i 20 godina svog zivotau tome. Njihovo znanje nije smelo da se zapisuje iz dva razloga: prvo, da bi se tajne sacuvale od javnosti, a drugo, da bi se vezbalo pamcenje ucenika." Ali, s vremenom se to znaje izgubilo. Verovatno zauvek.
U evropi je poznato vise od 600 megalita ili menhira. Oni su delimicno ogromnih dimenzija. Na primer, veliki menhir "Bris" u Lokmarijakeru u Bretanji (severna Francuska) verovatno je nekada bio visok 50 metara i tezak oko 340 tona. Pre mnogo vremena zemljotres ga je srusio i on se raspao na cetri dela. U obliznjem Karnaku vise od tri hiljade stena pravi duge nizove koji strce iznad horizonta. Kako su se prvozile ove ogromne mase? Neki naucnici misle da je to bilo moguce usled levitacije, odnosno lebdenja, paranormalnlog fenomena pri cemu se predmeti uz pomc duhovnih sila oslobadjaju sile teze.
Megalitni i kameni krugoni koji se u glavnom mogu naci na evropskoj obali Atlantika pripadaju najstarijim gradjevinama covecanstva, a verovatno i najtajanstvenijim, tako da i danas arheolozima predstavljaju zagonetku: niko ne zna ko je podigao kamena zdanja, a koja i je bila namena, moze se samo nagadjati.
U evropi je poznato vise od 600 megalita ili menhira. Oni su delimicno ogromnih dimenzija. Na primer, veliki menhir "Bris" u Lokmarijakeru u Bretanji (severna Francuska) verovatno je nekada bio visok 50 metara i tezak oko 340 tona. Pre mnogo vremena zemljotres ga je srusio i on se raspao na cetri dela. U obliznjem Karnaku vise od tri hiljade stena pravi duge nizove koji strce iznad horizonta. Kako su se prvozile ove ogromne mase? Neki naucnici misle da je to bilo moguce usled levitacije, odnosno lebdenja, paranormalnlog fenomena pri cemu se predmeti uz pomc duhovnih sila oslobadjaju sile teze.
Megalitni i kameni krugoni koji se u glavnom mogu naci na evropskoj obali Atlantika pripadaju najstarijim gradjevinama covecanstva, a verovatno i najtajanstvenijim, tako da i danas arheolozima predstavljaju zagonetku: niko ne zna ko je podigao kamena zdanja, a koja i je bila namena, moze se samo nagadjati.