Parra-Bellum
Buduća legenda
- Poruka
- 40.087
Na spavanje gospodo cetnici, lepo sanjajte, na primer Drazu kako ulazi kao pobednik u Beograd. 

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Дражини равногорци су се углавном борили против Немаца и ретко кад сарађивали са њима.Не можеш оспорити да је Дража био анти-фашиста англофилски оријентисан,ма колико се то теби свидело или не.Док су четници које сам ти раније набројао сарађивали са Немцима и ми љотићевци сматрамо их за наше четнике.Drazini cetnici su se borili na pocetku protiv Nemaca, ali su kasnije i saradjivali s njima.
Ту се слажем.Дража није могао да препозна да Совјетија није Русија,и да енглези нису никакви савезници,већ непријатељи.Прво је хтео пакт са комунистима,па после ни сам не зна шта је хтео.Draza je bio izgubljen u vremenu i prostoru, nije znao ni gde ce ni sta hoce,
Због комунистичких потера и ухода. И Ратко Младић данас мора да се скрива и шта сад?da bi se na kraju ko pacov skrivao u pecini, nije se skrivao kod naroda koji ga je toliko "voleo" , zasto?
Немачка је била нападнута са свих страна од вишеструко бројнијих непријатеља.Добро је што су се и толико држали.To ti verujem, to objasnjava zasto su onako ispushili
Побегао је од инвазије Совјета,а не од "храбрих партизана".A Ljotic je ostao u Srbiji da se hrabro bori zar ne?
Причам ти за Србију.Србију не бисте никад освојили да није било Совјета.А то видите са вашим пријатељима усташама што су вам на крају рата пружали мањи отпор.Колико је њих прешло у ваше комунистичке редове? Крунослав Драгановић,Марко Месић,Фрањо Пирц...?Jesu li Sovjeti dosli do Trsta i Bleiburga?
Дражини равногорци су се углавном борили против Немаца и ретко кад сарађивали са њима.Не можеш оспорити да је Дража био анти-фашиста англофилски оријентисан,ма колико се то теби свидело или не.Док су четници које сам ти раније набројао сарађивали са Немцима и ми љотићевци сматрамо их за наше четнике.
Због комунистичких потера и ухода.
И Ратко Младић данас мора да се скрива и шта сад?
Не волим да поредим ђенерала Ратка са Дражом,али сам направио паралелу само по том питању и ни по чему другом.
Немачка је била нападнута са свих страна од вишеструко бројнијих непријатеља.Добро је што су се и толико држали.
Побегао је од инвазије Совјета,а не од "храбрих партизана".
Причам ти за Србију.Србију не бисте никад освојили да није било Совјета.
А то видите са вашим пријатељима усташама што су вам на крају рата пружали мањи отпор.Колико је њих прешло у ваше комунистичке редове? Крунослав Драгановић,Марко Месић,Фрањо Пирц...?
naravno, ti samo treba da dokazes svoja lupetanja....
Sad me podseti kad si postavio sliku sa ulica Beograda iz 45. a potpisao kao da je iz 41.
jesi lik Heki....kao sto rekoh, opusti se...![]()
''Osnovica svakog uspeha u Srbiji i celoj jugoistocnoj Evropi lezi u unistenju Mihailovica. Upotrebite sve snage da M. i njegov stab pronadjete*, tako da bi on mogao biti unisten. Svako sredstvo koje tome doprinese je zgodno**. Ocekujem najtesu saradnju svih ustanova koje dolaze u obzir, od policije Sigurnosti i sluzbe Sigurnosti do SS i policije. Sef SS i policije Majsner vec je u tom slucaju dobio od mene naredbe. Molim javite mi isto kakva obavestenja mi imamo o Mihailovicevom mestu boravka. Molim obavestavajte me jednom nedeljno o napretku ove akcije.''
malo je sitno ali se pod lupom odlicno vidi sta piseNa svaki dokument na nemackom jeziku koji nadjes (i link) gde pise da su partizani saradjivali sa ustasam i da DM nikad nije saradjivao sa nacistima, ja cu da postavim 10 njih koji tvrde suprotno.
![]()
1.Himler je kao i Nedic, kao i Ljotic, kao i Neubacher, kao i Rudolf Staker (Abwehr), znali da je pijana vucibatina na ravnoj gori, i da se ne mice od tamo.da su hteli da ga ubiju ili zarobe nisu imali nikakvih problema da to odrade
2. Mihailovic kao ministar vojni kraljevske vlade u londonu, sa engleskim vojnim misijama, je bio za nemce odlican izvor podataka, preko prisluskivanja radio veze, i komunikacija sa amerikancima i englezima, kada su trebali.
3 . ustaski teror u NDH, bio je uzrok srpskog nacionalnog pokreta otpora , za sacuvanje golog zivota, bez ikakvog politickog prefiksa, koji ce tek kasnije bili kanaliziran u partizanski, cetnicki , ili nacionalni.
tu treba dati objasnjenje dvostruke uloge italije;
ustase i pavelic su talijanski produkt, koji su oni cuvali , trenirali i politicki iskoristili da bi dobili dalmaciju i otoke. izuzev toga, imali su ambciju prema crnoj gori, albaniji , BiH , i srbiji. ustaski teror protiv srba u NDH, koji su talijani mogli da sprece bez ikakvog problema, je terao srpske izbeglice u talijansku zonu. ponasanje talijana prema njima je bilo korektno, i politicki-propagandno iskoristeno.radi boljeg povezivanja sa srbima, talijanske vojne komande prihvatile se u splitu,cetinju, mostaru i na drugim mestima predstavnike i vodje srpskih ceta.tako je u splitu smesten vojvoda trifunovic-bircanin, u mostaru vojvoda jevdjevic, a na cetinju general dukanovic .zajednicka karakteristika im je da su svi od ljeta 1941 godinepoceli saradjivati s talijanskim okupacionim komandama, i sto su nakon ulaska dragoljuba mihailovica u izbeglicku vladu priznali njega kao glavnog komandanta svojih odreda. na taj nacin je mihailovic, zahvaljujuci svom istaknutom polozaju u vladi, primio pod svoju,istina nominalnu komandu desetine hiljada boraca.zaista nesvakidasnja, groteskna situacija, da ministar vojske jedne saveznicke vlade prima komandu nad cetama opskrbljenim oruzjem i ostalim vojnim potrebama od strane neprijatelja protiv kojega bi se morali boriti. ali nije bilo dovoljno sto su ovi odredi bili placeni i opskrbljeni od talijanske vojske, oni su se morali boriti pod talijanskom komandom zajedno sa talijanskim trupama.a njihov neprijatelj bili su borci NOP-a (partizani,srbi), jedinih odreda koji su se na tlu jugoslavije borili za oslobodjenje zemlje protiv osovinskih okupatora
od mihailovicevog povlacenja na ravnu goru u proljece 1941 godine, mozemo razlikovati tri etape; u prvoj, do kraja oktobra, propovedao je pasivnost prema okupatorima ikvislinskim formacijama.nije zeleo da se razbuktaju oruzane borbe, jer je gajio nadu da ce ostati neometan od okupatora, i tako docekati kraj rata. u drugoj etapi, razljucen oruzanim ustankom partizana , i represalijama okupatora, poceo je svim silama ratovati protiv partizanskih odreda ( da je cak otisao do nemaca , da trazi municiju i primirje), ponekad samostalno, ali najcesce koordinirano i sinhronizirano sa napadima okupatorske vojske (uzice, kozara, neretva, sutjeska....). u trecem razdoblju , koje je trajalo do zavrsetka rata, otvoreno ili prikriveno, vec prema mestu i okolnostima, saradjivao je sa neprijateljem.osovinske trupe borile su se rame uz rame s jedinicama pod komandom jednog saveznickog ministra protiv narodno-oslobodilacke vojske
za ilustraciju;
u augustu 1941 godine mihailovic je propisao upute "za izvrsenje zadataka cetnickih odreda jugoslovenske vojske"(Zbornik dokumenata i podataka, tom XIV., knjiga 1, str. 21 i 12). U tocki 1. ovih uputa Draza Mihailovic naredjuje formiranje ceta u selima, varosima i varoskim kvartovima od vojnih obveznika i u istoj tocci naredjuje: "... Sukobi sa Nemcima da se izbegavaju dok je god to moguce, ali u slucaju nasilja ili bezvlasca, bez obzira ko to bio, oruzjem spreciti i gradjanstvo zastititi." U sledecim "uputama za izvrsenje mobilizacije od 9. septembra 1941. godine" (Zbornik dokumenata i podataka, tom III., knjiga ..., str. 19) naredjuje: "... Sukobi sa Nemcima i Italijanima da se izbegavaju dok je god to moguce. Isto tako sukobi sa komunistima..." Ovakav stav prema okupatorskim vojskama Mihailovic nije promenio sve do kraja rata 1945. Njemu se, bez sumnje, cinilo da ni Nemci pa ni Talijani nikad nisu pocinili bilo kakav akt nasilja ili bezvlasca u okupiranoj Jugoslaviji.
medjuu vrlo velikim brojem uputa, naredjenja i direktiva što ih je danomice izdavao birokratsko-administrativno nastrojeni komandant gerilskih stabova jugoslavenske vojske, a od januara 1942. ministar vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije, nema niti jedan akt kojim naredjuje svojim odredima, kasnije nazvanim "Jugoslavenska vojska u otadzbini", da zapocne oruzani napad na neprijateljske vojske koje su zarile i palile po citavoj zemlji. Za citavo vreme neprijateljske okupacije, koja je trajala više od cetiri godine, Mihailovic nije našao nijedan slucaj "nasilja ili bezvlasca" koji bi izvrsile okupatorske trupe. Uporno se i konzekventno pasivno drzao prema okupatoru. U nekim naredjenjima se govori o "danu opsteg ustanka" i znaku koji ce se tom prilikom dati. Ali do kraja rata nikakav signal nije dan niti je odredjen "dan opsteg ustanka". Dok je naredjenje o nenapadanju neprijatelja ostalo na snazi sve do kraja rata
komandanti njegovih odreda su sa njegovim znanjem saradjivali ,i sklapali pismene ili usmene dogovore sa NDH, nemcima, bugarima, njegovi odredi su bili "legalizovani" s vremena na vreme , kod svih okupatorskih armija na teritoriji jugoslavije, njegov otpor, ako ga je i bilo , je bio "gradjanska neposlusnost i inteligentne sabotaze"
njegov "ravnogorski pokret", koji nije nikada postojao , nego je stvoren na papiru u delima, pamfletima i komentarima u ondasnjoj emigrantskoj cetnickoj stampi, 60 tih godina, je bio iskljucivo anti-komunisticki . nikakvog anti-fasizma nije bilo u njemu.
on je bio zamisljen od mihailovica kao potencijalni pokret otpora, koji ce se aktivirati, saveznickim iskrcavanjem na balkan, a do tog vremena "treba cekati , cuvati snagu, i obracunati se sa potencijalnom politickom opozicijom , neprijateljima srpstva i monarhije"
4. kvisling kao i nedic
pismo Himlera od 17. jula 1942. upuceno generalu policije H. Mileru:
''Osnovica svakog uspeha u Srbiji i celoj jugoistocnoj Evropi lezi u unistenju Mihailovica. Upotrebite sve snage da M. i njegov stab pronadjete*, tako da bi on mogao biti unisten. Svako sredstvo koje tome doprinese je zgodno**. Ocekujem najtesu saradnju svih ustanova koje dolaze u obzir, od policije Sigurnosti i sluzbe Sigurnosti do SS i policije. Sef SS i policije Majsner vec je u tom slucaju dobio od mene naredbe. Molim javite mi isto kakva obavestenja mi imamo o Mihailovicevom mestu boravka. Molim obavestavajte me jednom nedeljno o napretku ove akcije.''
*Himler nije bio jedini kome je tada bilo stalo da pronadje gde je Draza Mihailovic. Po jednom Nemcu koji je imao priliku da razgovara sa generalnim sekretarom KPJ, u leto 1942. godine, Tito bi ''mnogo dao'' da dozna Mihailovicevo ''prebivaliste'' (H-300191.)
**Himler nije bio jedini neprijatelj Draze Mihailovica koji je tih dana smatrao da je ''svako sredstvo'' koje doprinese unistenju Mihailovica ''zgodno''. Pocetkom 1942. Kardelj je pisao Loli Ribaru: ''Drazu moramo zaista tuci svim sredstvima''. (''Zbornik'', VI.3.1954, s.264.)
oznaka dokumenta
T-175-140-2668302
1.Himler je kao i Nedic, kao i Ljotic, kao i Neubacher, kao i Rudolf Staker (Abwehr), znali da je pijana vucibatina na ravnoj gori, i da se ne mice od tamo.da su hteli da ga ubiju ili zarobe nisu imali nikakvih problema da to odrade
2. Mihailovic kao ministar vojni kraljevske vlade u londonu, sa engleskim vojnim misijama, je bio za nemce odlican izvor podataka, preko prisluskivanja radio veze, i komunikacija sa amerikancima i englezima, kada su trebali.
3 . ustaski teror u NDH, bio je uzrok srpskog nacionalnog pokreta otpora , za sacuvanje golog zivota, bez ikakvog politickog prefiksa, koji ce tek kasnije bili kanaliziran u partizanski, cetnicki , ili nacionalni.
tu treba dati objasnjenje dvostruke uloge italije;
ustase i pavelic su talijanski produkt, koji su oni cuvali , trenirali i politicki iskoristili da bi dobili dalmaciju i otoke. izuzev toga, imali su ambciju prema crnoj gori, albaniji , BiH , i srbiji. ustaski teror protiv srba u NDH, koji su talijani mogli da sprece bez ikakvog problema, je terao srpske izbeglice u talijansku zonu. ponasanje talijana prema njima je bilo korektno, i politicki-propagandno iskoristeno.radi boljeg povezivanja sa srbima, talijanske vojne komande prihvatile se u splitu,cetinju, mostaru i na drugim mestima predstavnike i vodje srpskih ceta.tako je u splitu smesten vojvoda trifunovic-bircanin, u mostaru vojvoda jevdjevic, a na cetinju general dukanovic .zajednicka karakteristika im je da su svi od ljeta 1941 godinepoceli saradjivati s talijanskim okupacionim komandama, i sto su nakon ulaska dragoljuba mihailovica u izbeglicku vladu priznali njega kao glavnog komandanta svojih odreda. na taj nacin je mihailovic, zahvaljujuci svom istaknutom polozaju u vladi, primio pod svoju,istina nominalnu komandu desetine hiljada boraca.zaista nesvakidasnja, groteskna situacija, da ministar vojske jedne saveznicke vlade prima komandu nad cetama opskrbljenim oruzjem i ostalim vojnim potrebama od strane neprijatelja protiv kojega bi se morali boriti. ali nije bilo dovoljno sto su ovi odredi bili placeni i opskrbljeni od talijanske vojske, oni su se morali boriti pod talijanskom komandom zajedno sa talijanskim trupama.a njihov neprijatelj bili su borci NOP-a (partizani,srbi), jedinih odreda koji su se na tlu jugoslavije borili za oslobodjenje zemlje protiv osovinskih okupatora
od mihailovicevog povlacenja na ravnu goru u proljece 1941 godine, mozemo razlikovati tri etape; u prvoj, do kraja oktobra, propovedao je pasivnost prema okupatorima ikvislinskim formacijama.nije zeleo da se razbuktaju oruzane borbe, jer je gajio nadu da ce ostati neometan od okupatora, i tako docekati kraj rata. u drugoj etapi, razljucen oruzanim ustankom partizana , i represalijama okupatora, poceo je svim silama ratovati protiv partizanskih odreda ( da je cak otisao do nemaca , da trazi municiju i primirje), ponekad samostalno, ali najcesce koordinirano i sinhronizirano sa napadima okupatorske vojske (uzice, kozara, neretva, sutjeska....). u trecem razdoblju , koje je trajalo do zavrsetka rata, otvoreno ili prikriveno, vec prema mestu i okolnostima, saradjivao je sa neprijateljem.osovinske trupe borile su se rame uz rame s jedinicama pod komandom jednog saveznickog ministra protiv narodno-oslobodilacke vojske
za ilustraciju;
u augustu 1941 godine mihailovic je propisao upute "za izvrsenje zadataka cetnickih odreda jugoslovenske vojske"(Zbornik dokumenata i podataka, tom XIV., knjiga 1, str. 21 i 12). U tocki 1. ovih uputa Draza Mihailovic naredjuje formiranje ceta u selima, varosima i varoskim kvartovima od vojnih obveznika i u istoj tocci naredjuje: "... Sukobi sa Nemcima da se izbegavaju dok je god to moguce, ali u slucaju nasilja ili bezvlasca, bez obzira ko to bio, oruzjem spreciti i gradjanstvo zastititi." U sledecim "uputama za izvrsenje mobilizacije od 9. septembra 1941. godine" (Zbornik dokumenata i podataka, tom III., knjiga ..., str. 19) naredjuje: "... Sukobi sa Nemcima i Italijanima da se izbegavaju dok je god to moguce. Isto tako sukobi sa komunistima..." Ovakav stav prema okupatorskim vojskama Mihailovic nije promenio sve do kraja rata 1945. Njemu se, bez sumnje, cinilo da ni Nemci pa ni Talijani nikad nisu pocinili bilo kakav akt nasilja ili bezvlasca u okupiranoj Jugoslaviji.
medjuu vrlo velikim brojem uputa, naredjenja i direktiva što ih je danomice izdavao birokratsko-administrativno nastrojeni komandant gerilskih stabova jugoslavenske vojske, a od januara 1942. ministar vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije, nema niti jedan akt kojim naredjuje svojim odredima, kasnije nazvanim "Jugoslavenska vojska u otadzbini", da zapocne oruzani napad na neprijateljske vojske koje su zarile i palile po citavoj zemlji. Za citavo vreme neprijateljske okupacije, koja je trajala više od cetiri godine, Mihailovic nije našao nijedan slucaj "nasilja ili bezvlasca" koji bi izvrsile okupatorske trupe. Uporno se i konzekventno pasivno drzao prema okupatoru. U nekim naredjenjima se govori o "danu opsteg ustanka" i znaku koji ce se tom prilikom dati. Ali do kraja rata nikakav signal nije dan niti je odredjen "dan opsteg ustanka". Dok je naredjenje o nenapadanju neprijatelja ostalo na snazi sve do kraja rata
komandanti njegovih odreda su sa njegovim znanjem saradjivali ,i sklapali pismene ili usmene dogovore sa NDH, nemcima, bugarima, njegovi odredi su bili "legalizovani" s vremena na vreme , kod svih okupatorskih armija na teritoriji jugoslavije, njegov otpor, ako ga je i bilo , je bio "gradjanska neposlusnost i inteligentne sabotaze"
njegov "ravnogorski pokret", koji nije nikada postojao , nego je stvoren na papiru u delima, pamfletima i komentarima u ondasnjoj emigrantskoj cetnickoj stampi, 60 tih godina, je bio iskljucivo anti-komunisticki . nikakvog anti-fasizma nije bilo u njemu.
on je bio zamisljen od mihailovica kao potencijalni pokret otpora, koji ce se aktivirati, saveznickim iskrcavanjem na balkan, a do tog vremena "treba cekati , cuvati snagu, i obracunati se sa potencijalnom politickom opozicijom , neprijateljima srpstva i monarhije"
4. kvisling kao i nedic
1. ovi poludokumenti iz lekoviceve knjige su dosadni. stavi i objasnjenje koje je lekovic napisao, i prevod tih dokumenata. nema u njima niceg inkriminisanog. iskljucivo govore o razmeni zarobljenika izmedju nemaca i partizana.
2. cetrnici nisu imali nemacke zarobljenike , pa nisu imali sta da menjaju
3. mihailovic je potegao iz srbije na neretvu, ne da bi se borio protiv nemaca, nego da bi se borio protiv partizana, jer je mislio da ako se britanci iskrcaju, da on bude jedini domaci tim, koji ce automatski biti na pobednickoj strani. ako britanci ne uspiju, onda ce ostati na talijansko-nemackoj strani. jednostavna racunica pijanog podnarednika
Imam nekolko pitanja, molio bih da mi odgovorite, i unapred se izvinjavam ako se ponavlja, jer zaista ima puno stranica za pregledati.
Gde se komunisticki pokret nalazio u vremenu od okupacije tj kapitulacije Jugoslavije do 4.jula odnosno odluke o pocetku borbe?
Kakav je njihov stav u to vreme bio po pitanju okupacije i gde su se nalazile komunisticke glavesine?
Da li je Staljinov dogovor sa Hitlerom, uticao na domace komuniste da se ne suprostavljaju Nemcima?
Sta se cekalo citavih tri meseca, da se donesa odluka o borbi?
Da li vam je poznata fudbalska utakmica izmedju nemackih oficira i komunista u Cacku?
Molim nekoga ko zna nesto vise i argumentovanije o ovom dogadjaju da napise ili postavi link.
NAREĐENJE KOMANDANTA ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA OD 28. FEBRUARA 1943. VOJVODI DOBROSAVU JEVĐEVIĆU DA SE SPORAZUME SA ITALIJANSKIM I NEMAČKIM OKUPATORIMA O PODELI OPERACIJSKIH ZONA IZMEĐU NJIH I ČETNIKA ZA BORBU PROTIV JEDINICA NOVJ U DOLINI NERETVE1
VOJVODI JEVĐEVIĆU — najhitnije — š.t.p.2
DRAGI JEVĐO,
Sad od tebe tražim sledeće:
1.— Da se sa brojem 113 i brojem 224 sporazumeš da se četnicima dade za čišćenje od boljševika zona: Rama—Prozor —Šujica—Livno—Makarska—Morska obala do ušća Neretve — desna obala Neretve—Rama, s tim da broj 11 na ovu zonu ne prelazi već očisti ostalu zonu severno.5
Da broj 22 dade municiju, hranu i automatska oruđa za 20.000 četnika za ove operacije. Sa Baćovićem6 mi ćemo imati ustvari oko 15.000, a onih pet pravo je da dignemo. Da obezbede davanje topova i bacača i pomoć avijacije za bom-bardovanje i izviđanje.
Da broj 22 da svojih pet hiljada ljudi i obezbedi pre-vozna sredstva za prebacivanje naših snaga prema operativnim potrebama, da za svaku kolonu7 da radio stanice i telefonski materijal.
Rezultat po ovome treba da znam za tri dana, radi pripreme naređenja i promene moga komandnog mesta negde oko Nevesinja.8
1 Original (pisan olovkom, ćirilicom, u Arhivu VII, Ča, k. 302A,reg. br. 2/3.
2 Šifrovano, telefonom, poverljivo.
3 i ' Nemačke i italijanske trupe.
5 O sporazumima Jevđevića sa nemačkim okupacionim jedinicamao ulasku nemačkih trupa u Hercegovinu vidi dok. br. 75 i 85.
6 Petar, komandant operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine. Tad su se delovi tih jedinica nalazili u Dalmaciji, spremajući seza povratak u Hercegovinu. Brojno stanje tih jedinica bilo je oko 3000ljudi. Vidi dok. br. 74, 75 i 85.
7 Za napad na jedinice NOVJ u dolini r. Neretve četnici su formirali 3 kolone: levu, srednju i desnu. O sastavu i napadnim pravcimakolona vidi dok. br. 55, 75 i 85.
8 Komandno mesto Istaknutog dela Vrhovne komande bilo je uKalinoviku sve do povlačenja prema Foči. Vidi dok. br. 85 i 113.
Pozdrav Branko.13
Ako se ovo ispuni, garantujem za uspeh u najkraćem roku.
5. Major Vesković sa 2000 Vasojevića9 stiže danas domraka u Glavatičevo, odatle ću ga dirigovati prema rezultatima današnjih napada. Zato mi do mraka neizostavno javišto tačnije situaciju na ćelom frontu i gde se nalazi Buljano-va10 kolona.
Ako Vesković ostane duže u rezervi u Glavatičevu, za njega se mora baciti hrana i municija u Cičevo. Znak dva čar-šava u vidu pravougaonika, ili tri vatre na rastojanju od po 100 metara u vidu trougla. On je poneo stanicu ali ako se veza ne uhvati, onda ću mu pokret narediti preko tebe sa porukom od Salatića,11 a
naređenje ima da se baci iz aviona na označeno mesto.
6. Uloži sve snage, preti, obećavaj, pohvaljuj, potstiči sa Vojom12 i pokreni na najenergičniji rad sve starešine i vojnikeiz srednje i leve kolone, jer od brzine njihovog rada zavisi dali ćemo potpuno uništiti boljševike u džepu Neretve, ili ćenam pobeći. Krivce za slab rad i kukavice kaznićemo drakonskim kaznama bez milosti, jer za uspeh naše svete stvari, ja sam potpuno bezobziran.
Odgovori mi hitno na sve.
Od Baćovića sam tražio da mi javi predviđena mesta prenoćišta, da mu bacimo hranu i municiju.
Pobeda je naša, ako budemo hrabri i sposobni.
28/11. 43
11,30
Položaj
9 Radi se četničkim jedinicama iz sastava Limsko-sandžačkih četničkih odreda. O sastavu, brojnom stanju i akcijama tih jedinica vididok. br. 18, 48, 74, 75, 85 i 140.
10 Vice. U to vreme je bio član Oblasnog narodnooslobodilačkogodbora za Dalmaciju. Reč je o 9. dalmatinskoj NOU diviziji, koja jeu to vreme izvodila borbena dejstva na sektoru Imotski — Ljubuški —Mostar.
11 Danilo, kapetan, načelnik Štaba operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine.
12 Lukačević. U toj situaciji je bio komandant Konjičke grupe. Vidi dok. br. 59.
13 Zaharije Ostojić.
Da li vam je poznata fudbalska utakmica izmedju nemackih oficira i komunista u Cacku?
a ovaj drugi je podmetnuo Lekovic kako bi ublazio pricu o ''martovskim pregovorima''...heheheh..steta sto se zvanicna istorija u Srbiji ne slaze sa njim u vezi bitke na Neretvi...ona je jasna...partizani i Nemci saradjuju u borbi protiv cetnika, i ti tu nista ne mozes...mislim kako da menjas zvanicnu istoriju, hehehe
utakmica iz medju lokalnog cacanskog tima i nemaca, koju ti prodajes kao utakmicu izmedju partizana i nemaca. moderator je trazio od tebe da postavis stranu iz knjige , na koju se pozivas, ali si izgleda zaboravio na to
S: Kako se pocetkom rata ponasaju cacanski komunisti?
G.D/M.T: U godinama uoci Drugog svetskog rata KPJ je zauzela nacelan stav odbrane zemlje, ali im je u prvom planu bio cilj rusenje poretka Kraljevine Jugoslavije, koji su oznacili kao fasisticki. Tokom aprilskog rata Bata Jankovic, brat Milke Minic, predlagao je da komunisti prezmu vlast u Cacku. U Uzicu su, sto je jos 1963. godine objavio Jovan Marjanovic, predlagali i saradnju sa nacistima na osnovu sporazuma koji je SSSR potpisao sa Hitlerom.
Prvi meseci okupacije nisu doneli progone komunista. Stavise, oni su uzivali vecu slobodu nego pre okupacije. Tako su slobodno i proslavili 1. maj na planini Jelici, bez prismotre policije iako je zemlja bila okupirana, uz pesmu, bacanje kamena s ramena i bogatu zakusku. Oruzane akcije tada kod komunista nisu predlagane i tako je bilo sve do napada na SSSR, 22. juna. Po izvestajima lokalne organizacije ZBOR-a (organizacije Dimitrija Ljotica) u Cacku, u prvim danima okupacije cacanski komunisti su bili jedino drustvo nemackim vojnicima.
Po jednom sacuvanom secanju, partijskog radnika iz Cacka, bila je izdata cak i direktiva da clanovi ostvare kontakt sa Nemcima. Veliki deo cacanskih komunista je dosta dobro prihvatio dolazak Nemaca u grad, pa su cak u junu odigrali i fudbalsku utakmicu sa nemackim garnizonom. Dosta dobro su se kotirali kod okupatora, sto su veoma vesto koristili u borbi protiv politickih protivnika.
srbijanske oznake, koje inace ne postoje....stavi nemacke dokumente....
nema zvanicne istorije. mihailovic je pijana vucibatina.
Partizani i Nemci
Partizani i Nemci vodili su prve pregovore u avgustu 1942. godine u Zagrebu. Posle toga obustavljene su partizanske sabotaze na pruzi Zagreb-Beograd. Najvazniji dogadjaj u kontaktima partizana i Nemaca dogodio se marta 1943. godine, za vreme bitke na Neretvi (''Martovski pregovori''). Ovi pregovori umnogome objasnjavaju i zasto su Nemci obustavili ofanzivu na partizane bas kod Neretve. Na sastanku sa Nemcima u Gornjem Vakufu, pocetkom marta, visoka partizanska delegacija (Koca Popovic, Milovan Djilas i Vladimi Velebit) predlagala je obustavu neprijateljstva ''u obostranom inetresu''. Aobostrani interes i partizana i Nemaca u tom trenutku bio je da ne dodje do iskrcavanja Engleza na jadransku obalu.
Delegacija je zahtevala obustavu neprijateljstva kako bi partizani svoj glavni udar usmerili na cetnike. Najznacajnija karakteristika ovih pregovora bio je stav partizanske delegacije da ce ratovati protiv zapadnih saveznika zbog uskoklasnih interesa: pobede u gradjanskom ratu.
Pregovori partizana i Nemaca nastavljeni su u Sarajevu i Zagrebu. Partizanska delegacija putovala je sa urednim ustaskim propusnicama i u nemackoj pratnji. Te pregovore prekinuo je fon Ribentrop sa obrazlozenjem da ''nema pregovora sa pobunjenicima''. Ali, nemacko-partizanski ''kontakti'' (oko 40 sastanaka, uglavnom u Zagrebu) nastavljeni su i kasnije: sve do kraja rata redovno su razmenjivani zarobljenici. Partizanski pregovaraci bili su iz Glavnog staba Hrvatske, a svi izvestaji podnoseni su Vladimiru Bakaricu, politickom komesaru Glavnog staba Narodno-oslobodilacke vojske i partizanskih odreda Hrvatske.