Будизам...

Vadžrajana monasi briju glavu da bi bili neprivlačni
tako bar kod Tibetanaca jer i muškarci i žene imaju dugu kosu kao pojam lepote i moći
Čarobnjaci, jogini i oženjene lame takođe imaju dugu kosu
9a274910101723eec03f1a2e01c4bec6.jpg


tumblr_mf6nckBvLT1qlsr3bo1_500.jpg
 
Poslednja izmena:
:D

Ah , taj Net iz 5 - og veka i njegovi doprinosi monasenju ...
Ono , sto jes` jes` , monasenje na ovim nasim prostorima je nastalo nesto kasnije , pa su se i "internet brzine opravile" ...:D :bye:
duhovna izolacija postoji oduvek- svugde
usamljene isposničke pećine su zamenjene građevinama za više članova
konkretno manastiri su u Evropi počeli da se grade u ranom srednjem veku
a kod Tibetanaca kasnije jer je kod njih budizam prihvaćen tek u sedmom veku
 
Oni su mi uvek bili zanimljivi-vrlo su mistični
Neki kažu da je Isus prošao njihove inicijacije

Mislila sam na hrišćanske i budističke manastire u vidu utvrđenog ekonomata i dormitorijuma, radionica,biblioteka itd
Dakle današnja forma

Kaze se i za Svetog Jovana Pretecu i Krstitelja da je on svojim odvajanjem i to od rane mladosti , od svetovnog zivota i ziveci u osami pustinje , postao zacetnik i primer buducim hriscanskim monasima .
 
Kaze se i za Svetog Jovana Pretecu i Krstitelja da je on svojim odvajanjem i to od rane mladosti , od svetovnog zivota i ziveci u osami pustinje , postao zacetnik i primer buducim hriscanskim monasima .
Pa ja sam i rekla da od kad je čoveka i njegovnog duhovnog traganja- od tada je i potreba za izolacijom
šamani kao najstariji oblici ljudske komunikacije sa spiritualnim su često i obavezno imali periode potpune izolacije da bi nešto spoznali, proživeli ili naučili ritual, takođe i osamljivanjem na mestima moći
mislila sam na organizovanu utvđenu višečlanu građevinu - manastir koji je kao takav čini mi se prvi put u Nemačkoj pojavio u ranom srednjem veku
i ja u mom sistemu imam pod obavezno specijalnu voljnu izolaciju od nedelju dana gde mogu da komuniciram i to minimalno samo sa onim ko mi donosi hranu
moje lame prođu popuni RETREAT (POVLAČENJE- TAKO SE TO KOD NAS ZOVE) od tri godine, tri meseca, tri nedelje,tri dana i tri sata
a neke moje kolege su prošle DARK RETREAT - izolaciju u potpunom mraku
ja to ne smem
 
:D
Zar nemate neku Mantru "protiv mraka" ...?
Nesto tipa :

"Om pade - mrak u sevdah i pod svetla reflektora..." ? :D :bye:

O Baki Baki
Pa VOLJNO se ide u mrak
Jer to je najteže za izdržati
I razvije se osim volje i drugačija percepcija
Imamo ritual "protiv" hlanoće
Zove su Tummo ili unutrašnje sunce
I provera da li je uspešno obavljen izgleda tako što se go golcijat praktičar na ledenoj studeni Tibeta, obmota mokrim platnom koje mora za kratko vreme da osuši vrelinom koju je razvio u telu
To je uspelo i nekim zapadnjacima
No uz dugotrajan i ozbiljan trening
 
Хајде да заједно стварамо нашу властиту реалност, сви заједно! Не подељени на расе, религије, боје, пол, границе. Сви смо људи и треба да се држимо заједно! Уколико се будемо држали заједно, окренућемо ову планету за веома кратко време.

Време је да се окончају ратови, гладовања и невоље. Дошло је време за срећу и љубав!

14355000_1126891930751891_4890095480096083338_n.jpg

U budističkom hramu na Tajlandu 1.000.000 (slovima: milion) dece se molilo za mir u svetu. Ali koga to zanima.
 
Tačno, nema načina da tako nešto saznaš. Krivi su oni koji plasiraju nepotpune vesti. Prikače
sliku, napišu jednu rečenicu i to je vest.
Ni ja ne mogu da saznam nikako kome su se deca sa Tajlanda molila.
 
Хајде да заједно стварамо нашу властиту реалност, сви заједно! Не подељени на расе, религије, боје, пол, границе. Сви смо људи и треба да се држимо заједно! Уколико се будемо држали заједно, окренућемо ову планету за веома кратко време.

Време је да се окончају ратови, гладовања и невоље. Дошло је време за срећу и љубав!

14355000_1126891930751891_4890095480096083338_n.jpg

U budističkom hramu na Tajlandu 1.000.000 (slovima: milion) dece se molilo za mir u svetu. Ali koga to zanima.

Ali je problem sto Mira nema.
 
1. Isprazni šolju

Učitelju je u posetu došao univerzitetski profesor koji je izučavao zen.
Prilikom tradicionalnog serviranja čaja (svojevrsne umetnosti u japanskoj kulturi), učitelj je nalio napitak u šolju profesora sve do vrha i nastavio da sipa ne obazirući se na prelivanje.
– Dosta, puna je, ne može više da stane! – zavapio je profesor.
– Kao i ova šoljica, tako je i tvoja glava puna predrasuda. Kako da zen stane u nju?

- - - - - - - - - -

2. Priča o kineskom rataru

Jednog dana, ratarev konj je pregrizao svoje uže i pobegao. Kada su to komšije saznale, došle su kod ratara i zakukale:
– Kakva šteta!
– Možda. – rekao je ratar.
Sledećeg dana, odbegli pastuv se vratio i doveo sa sobom sedam divljih konja.
– Kakva sreća! – povikaše komšije.
– Možda. – rekao je ratar.
Sledećeg dana, ratarev sin je uzjahao jednog od divljih konja, ali ga je neukroćena životinja zbacila.
– Kakva šteta! – zavapiše komšije nad mladićevom slomljenom nogom.
– Možda. – rekao je ratar.
Sledećeg dana, carevi vojnici su došli u selo da mobilizuju ljudstvo za rat. Ratarevog sina nisu odveli zbog njegove povrede.
– Kakva sreća! – saglasne su bile komšije.
– Možda. – rekao je ratar.

- - - - - - - - - -

3. Lopov

U jednom zen manastiru, učitelju su monasi nekoliko puta ukazivali na to da jedan od učenika krade hranu iz kuhinje i zahtevali da bude izbačen. Prva dva puta, učitelj je ostao bez reakcije, ali treći put je izveo krivca pred one koji su ga optuživali i rekao im:
– Braćo, vi ste mudri, i znate da razlikujete šta je pravo, a šta ne. Vi možete i da odete u druge manastire da učite, ali ovaj nesrećni brat još uvek ne zna to što vi znate i ko će ga naučiti ako ne ja? Morao bih da pokušam, pa makar svi otišli i ja ostao sam s njim.
Nakon toga, učenik više nije krao.

- - - - - - - - - -

4. Galop

Pešak je video kako mu u susret putem dolazi konj u punom trku.
Delovalo je kao da je njegov jahač u velikoj žurbi.
– Gde ćeš? – pitao je pešak.
– Ne znam, pitaj konja! – odgovori jahač.


b428ba607c6a10448d6d0a8e1797af01.jpg


5. Akrobate


Dvoje akrobata, starac i devojčica, živeli su od svog performansa na ulici. Njihova tačka sastojala se u tome što bi starac balansirao bambusovu motku na svojoj glavi na koju bi se lagana devojčica polako popela i neko vreme zadržala na vrhu.
Kako bi izbegli povrede, oboje su morali da u svakom trenutku zadrže svoj fokus i balans.
Jednog dana, zabrinuti starac je savetovao učenicu:
– Mislim da bi trebalo da počneš ti da gledaš mene, a ja ću gledati tebe i tako ćemo kontrolisati jedno drugo kako ne bi došlo do povrede.
Devojčica mu je odgovorila:
– Dragi učitelju, mislim da je bolje da ostanemo skoncentrisani svako na sebe, jer samo tako možemo da sačuvamo oboje u celini.
 
Priča iz knjige "Krava koja je plakala" i druge budističke priče o sreći Ajahna Brahma

Bio jednom jedan trgovac koji je imao četiri žene.

4.žena: Volio je četvrtu ženu najviše. Obožavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno. Brinuo se o njoj najviše i davao joj samo ono najbolje.

3.žena: On je volio i svoju treću ženu jako puno. Bio je vrlo ponosan na nju i često ju je pokazivao prijateljima. No, jadni trgovac bio je često u strahu da će ga ova ostaviti i pobjeći s drugim muškarcem.

2.žena: On je naravno volio i svoju drugu ženu. Jer ona je vrlo obazriva, strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje. Kad god bi trgovac naišao na neki problem, trčao bi 2. ženi i ona bi mu pomagala kako nadići velike probleme.

1.žena: I na kraju prva trgovčeva žena. Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaže oko posla, stjecanja bogatstva te u održavanju cijelog imanja. Bilo kako bilo, trgovac i nije baš puno volio svoju 1. ženu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjećivao.

Jednoga dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vrijeme približilo i da će umrijeti. Pomislio je na svoj bogati život te reče: "Imam sada 4 žene, ali kada umrem biti ću sam, vrlo sam!"

Onda upita ČETVRTU ŽENU: "Volio sam te najviše kupovao ti haljine najljepše. Obasuo te pažnjom. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i činiti mi društvo?" "Nikako!" odgovori 4. žena i izađe bez ijedne druge riječi. Odgovor se zabio kao mač u trgovčevo srce.
Onda trgovac upita TREĆU ŽENU: "Volio sam te čitavog života. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i činiti mi društvo? "Ne!" odgovori 3. žena. "Život na zemlji je suviše dobar, preudati ću se nakon tvoje smrti." Trgovčevo se srce smrzlo od hladnoće odgovora.
Tada upita DRUGU ŽENU, "Uvijek sam išao tebi kad sam trebao pomoć. Evo tražim još jednom tvoju pomoć. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i činiti mi društvo?" "Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći!" odgovori 2. žena. "Najviše što mogu je pokopati te." Odgovor ga je pokosio poput munje.

Tada se začu glas : "Ja idem s tobom, kamo god ti pošao." Trgovac se okrenu i vide svoju PRVU ŽENU. Bila je tako mršava i ispaćena kao da je izgladnjela. Zahvalno i žalosno reče trgovac: "Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam još mogao!"
U stvari svi mi imamo 4 žene u svom životu…

4. Žena je naše tijelo………..Bez obzira koliko ga njegovali i posvećivali mu pažnje, napušta nas kad umiremo.

b66b04d9cc024a1af0cca9aa0dc478fb.jpg


3. Žena
su naše požude, status i bogatstva………Kada umremo, sve ide drugima.

image.jpeg



2. Žena
su naši prijatelji i obitelj………..Bez obzira koliko nam bili blizu za života, ne mogu poći s nama u grob.


8407c7d0385ace1fb1f753954caaf704--arte-india-indian-goddess.jpg


1. Žena
je nešto što ne možeš vidjeti, a to je tvoja duša………Često je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva, koje nas okružuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Možda ne bi bilo loše da se njome pozabavimo sada umjesto da plačemo na smrtnoj postelji…..


mkll.jpg
 
Poslednja izmena:
Ne veruj zato što je to mudrac rekao,
Ne veruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
Ne veruj zato što je to zapisano,
Ne veruj zato što je to prorečeno,
Ne veruj zato što neko drugi to veruje,
Ali veruj sam onom što si sam prosudio da je istina.

bd69c21c817cfdf7e87bbba9ef76a367--buddha-art-mudra.jpg


 
KVANTNA FIZIKA I BUDIZAM

hqdefault.jpg



Čovek je (misli) stekao kontrolu nad prirodom, ali po cenu potpunog odvajanja od nje. Nakon samo deset generacija, on je po prvi put u istoriji dostigao moć da može razoriti planetu, uključujući sebe i civilizaciju.

Nebo je danas do te mere zagađeno gasovima da ptice izumiru; jezera su toliko zatrpana hemijskim naslagama da guše ribe i podvodni svet, a neka od njih mogu se spontano zapaliti; okeani su do te mere zasićeni nerastvorljivom plastičnom masom, da ribe beživotno plutaju po njihovoj površini; a na nekim mestima na planeti padaju kiše koje izazivaju koroziju na limu.
A ipak, tokom razdoblja od tih deset generacija, uobličavala se jedna druga naučna revolucija. Niko nije slutio, ili nije ni mogao da nasluti, da će ova revolucija, koja je konačno kulminirala oko 1925., označiti početak prevazilaženja klasične fizike – njenih granica, meta-granica i meta-meta-granica. Čitav svet klasičnih granica u svim oblastima života i svih nauka zaljuljao se i srušio pred Ajnštajnom, Šredingerom, Edingtonom, deBroljom, Borom i Hajzcenbergom.
Ako čitate izveštaje ovih fizičara o naučnoj revoluciji dvadesetog veka, ne možete ostati ravnodušni pred zastrašujućom veličinom intelektualnog preokreta koji se dogodio u kratkom razdobolju jedne generacije, od 1905 do 1925, koja počinje sa Ajnštajnovom teorijom. Kvantni fizičari su otkrili da se na realnost više ne može gledati kao na gomilu različitih stvari i granica. Naprotiv, ono za šta smo nekada mislili da su ograničene “stvari” ispada da su međusobno isprepletani najrazličitiji aspekti. Iz nekog neshvatljivog razloga, svaka stvar i događaj u univerzumu je izgleda povezan sa svakom drugom stvari i događajem u univerzumu. Svet, područje stvarnosti koje poznajemo, više nije podsećao na skup bilijarskih kugli već na jedno, ogromno univerzalno polje, koje je dr.Vajtholtz tada nazvao ” Kaput univerzuma bez šavova.”
Ovi fizičari su izgleda, uspeli da delimično sagledaju stvaran svet, područje bez granica, svet koji je Adam video pre nego što je povukao fatalnu granicu, svet kakav jeste i kakav nije kada se klasifikuje, ograniči, kartografiše. Tijar de Šarden govori o ovom “Kaputu bez šavova”: Ako se razmatra u konkretnoj realnosti, univerzalna materija se ne moše deliti, jer univerzum, poput kakvog gigantskog atoma, u svojoj sveukupnosti gradi jedinu stvarnu nedeljivost….. i što dalje i dublje, uz pomoć najsavremenijih naučnih metoda, prodiremo u materiju, sve više nas iznenađuje međuzavisnost njenih delova… Nemoguće je zaseći ovu mrežu, izolovati neki njen deo, a da se ona ne raspara i ne iskrza po ivicama.
Zanimljivo je da ovaj koncept savremene fizike, barem u svom dosadašnjem razvoju (a zagrebalo se tek po površini), po kome svet unekoliko liči na gigantski atom, podseća na budističku doktrinu “Darmadatu”, što znači Područje univerzalnog ili Polje stvarnosti. Glavni princip Darmadatu-te je Ši Vu Ai. Ši znači – “stvar, događaj, entitet, pojavu, predmet, proces”; gde Vu – znači : “Ne”; a Ai znači : ” opstrukcija, blokada, granica, odvajanje.” Ši Vu Ai, se prema tome, prevodi kao: “Između svake stvari i događaja u univerzumu nema granica.” Zbog toga što između stvari ne postoje stvarne granice koje ih dele, kaže se da svaki entitet prožima i svaki drugi entitet u kosmosu.

- - - - - - - - - -

Kao što objašnjava i Garma Čang 1): U beskonačnoj Darmadati 2) , svaka stvar istovremeno uključuje sve (druge stvari) a u savršenoj celini, nikada ništa nije propušteno i izostavljeno. Videti jedan predmet, stoga, znači videti sve predmete, i obratno. To nam govori da sićušna individualna čestica unutar malenog kosmosa jednog atoma, zapravo sadrži bezbrojne predmete i principe beskonačnih univerzuma budućnosti i daleke prošlosti, i to u u savršenoj celini u kojoj ništa nije propušteno.
Stoga, u Mahajana 3). budizmu univerzum se poredi sa ogromnom mrežom dragulja, pri čemu se sjaj jednog reflektuje u svima, a svaki od njih sadrži odsjaj svih dragulja zajedno. Kako kažu budisti: “Sve u jednom i jedno u svemu.” Ovo nam zvuči veoma mistično i daleko, sve dok ne čujete na koji način savremeni fizičari objašnjavaju elementarne čestice: “To znači, prosto rečeno, da se svaka čestica sastoji od svih drugih čestica, pri čemu svaka od njih istovremeno i na isti način jeste sve druge čestice zajedno.”
Takve sličnosti zaključaka nagnale su mnoge naučnike da se slože sa fizičarem Frithofom Kaprom: “Dve osnovne teorije savremene fizike sadrže sve glavne odlike istočnjačkog pogleda na svet. Kvantna teorija je uništila ideju o fundamentalno odvojenim objektima, umesto koncepta posmatrača uvela je koncept učesnika i došla do gledišta da je univerzum isprepletana mreža odnosa čiji se delovi mogu definisati samo kroz njihove veze sa celinom.” U suštini, najveća sličnost je u tome što ni savremena nauka ni filozofija istoka ne sagledavaju realnost kao niz granica i zasebnih stvari, već kao mrežu neraskidivih obrazaca, jedan gigantski atom, kaput bez šavova i bez granica.
Istok je za ovu stvar znao davno pre nego što se zapadnjačka nauka spotakla o nju, iz prostog razloga što Istočnjaci nikada nikakve granice nisu uzimali za ozbiljno. One nisu bile toliko prodrle u njihov um da bi došlo do razilaženja između uma i prirode. Za Istok, postojala je samo jedna Staza, Tao 4), Darma 5), i ona je signalizovala celovitost ispod mapa i granica koje su ljudi izumeli. Istok je, posmatrajući realnost kao nedualnu, nedvojnu, uvideo da su sve granice iluzorne. Tako Istok nikada nije stvarno upao u grešku da pobrka mape sa teritorijama, granice sa zbiljom, simbole sa stvarnošću, imena sa imenovanim.
Ako otvorite ma koju dobru budističku Sutru 6), a većina njih je pisana pre više od deset vekova, moći ćete da pročitate nešto poput ovog: “Pod pojavnošću se podrazumeva ono što se otkriva čulima i diskriminativnom umu i što se opaža kao oblik, zvuk, miris, ukus i dodir. Iz ovih pojava uobličuju se ideje, kao što su glina, voda, vrč, itd., pa čovek onda kaže: to je takva i takva stvar, a ne neka druga i zvaće se ovako. Kada se imena i pojave uporede, kao kada kažemo: ovo je slon, a ovo konj, ovo kola, a ovo pešak, ovo muškarac, a ovo žena, ili ovo je um i ono što mu pripada, a za stvari koje je ovako imenovao kaže se da su razlikovane. Kada se uvidi da je ovakvo razlikovanje (tj. stvaranje granica) lišeno suštinskog sopstva, to je onda pravo znanje. Zahvaljujući njemu mudri prestaju da na pojave i imena gledaju kao na realnost. Pošto se pojave i imena odbace i prestane bilo kakvo razlikovanje, ostaje istina i suštinska priroda stvari. Pošto se prirodi suštine ne mogu pripisati nikakva svojstva, ona je nazvana Takvost Stvarnosti. Ova univerzalna, nepodeljena, nedosti`na Takvost je jedina Stvarnost (Lankavatara sutra) 7).
Ako se posmatra iz drugog ugla, ovo je duboka budistička doktrina Praznine, prema kojoj je realnost lišena misli i lišena stvari. Ona je lišena stvari zato što su, kao što su otkrili fizičari, u njoj stvari naprosto apstraktne granice iskustva. Lišena je misli zato što je razmišljanje, simbolično kartografisanje, upravo onaj proces koji granice pretpostavlja realnosti.
Videti neku “stvar” znači misliti; misliti znači predstavljati sebi “stvari” a “razmišljanje” i “predstavljanje stvari” su tako dva različita naziva za mrežu granica koju „navlačimo” preko realnosti. Otuda, kada budisti kažu da je realnost praznina, oni pod tim podrazumevaju da je ona ispražnjena od granica. Time ne misle da svi entiteti jednostavno prhnu u vazduh i nestanu, ostavljajući za sobom čist vakum ništavnosti, jednu nerazloženu monističku kašu. Govoreći o Praznini, D.T. Suzuki kaže da “Budizam ne poriče svet mnoštva; planine su i dalje tu, trešnje su u punom cvatu, mesec blista u jesenjoj noći; ali istovremeno one su više nego pojedinačne stvari, one nam saopštavaju jednu dublju poruku, a to je da ih pravilno shvatimo u relaciji sa onim što nisu.”
Suština je u tome da, kada svet posmatramo kao da je bez granica, sve stvari i događaje – baš kao i sve suprotnosti – tada ih vidimo kao uzajamno zavisne i prožimajuće. Baš kao što je zadovoljstvo u odnosu sa bolom, dobro sa zlom, a život sa smrću, tako su sve stvari ” u odnosu sa onim što – nisu.”
 
Poslednja izmena:

Back
Top