Nedostajes mi...

Hvala taote :cmok: :heart: ti si propratila moje kukanje jos dok sam bila u Kini... i jos si i blago objasnila sad kako je tamo :eek: dal mi verujes da sam popila sigurno 20l jogurta od kad sam dosla, zeljna jogurta ko gladna godina... elem da ne off topicujem...

Da je tesko, vala jeste... i znam za bebce... iako on kad dodje u Martu (brojim dane!) ostaje 3 nedelje tako da cemo se sigurno snaci jer cu ja tad vec biti uhodana sa bebom... :ok: pa cu ja svo vreme koje budem imala kad bebac spava pa makar to bilo i 5min, u sustini ce mi biti samo bitno da je on tu, blizu mene... :heart: a to sam mu i ja vec rekla i on se slaze, isto kao i cinjenica da sam ga napustila kao njegova zena i ljubavnica, a docekacemo ga nas dve, cerka i mama... a ljubavnica je pod znakom pitanja! :???: sve su to stvari koje uticu, ali ja verujem da cemo toliko biti zeljni jedno drugog da nam nista nece predstavljati problem... i da setih se, bas smo danas opet pricali i on je rekao da ostaje ukupno 2god na tom poslu, nece 4god jer ni on ne moze da izdrzi!! :super: :klap: znaci jos samo godinu i po treba izdrzatiii... a za 180 dana eto mi dragog u zagrljaju!!! :cmok: :heart: :D


Ma, uvek nešto iskrsne... :) Zato je život tako zanimljiv.:):bye:
(Ajao, i zaboravila sam da oni ne koriste mleko u ishrani ! :( )
 
Jao, ja sam se rasplakala. Potpuno te razumem. Kad sam ja rodila sina mog muza su pokupili u rezervu na cetiri meseca i bilo mi je strasno. Mogao je poginuti svaki cas...Al zbog deteta sam se drzala mnogo hrabrije nego inace, bila sam kao lavica...Samo da spomenem da inace nisam takva, ne podnosim rastanke i placem i strasno mi je i kad ode negde na nedelju dana. Ma videces, svakim danom ce ti biti sve lakse i polako ces se privici na situaciju. Pa jos kad dodje bebica, neces imati ni vremena, ni snage ( a ni razloga) za tugovanje:heart:
 
Ljubav mora biti koliko jaka da bi vam neko bas nedostajao?!
Sta cinite kad je tako?! Dal se vise zatvarate u svoja 4 zida i zelite jos vise da samujete ili izlazite i trudite se da to prevazidjete?!
Koliko udaljen treba neko za vas da bude da bi vam nedostajao?!
Dal biste bili spremni da uradite nesto ludo tad?! U sustini sta radite kad ste takvi?!
Koliko moze tugovanje da traje, kad pocinje a kad prestaje?!

Eto malo (vise) pitanja koja me stvarno zanimaju... muz mi je 11000 km daleko i iako sam u pocetku se dobro drzala odjednom me sve stiglo... ali bukvalno ko da me cigla saznanja lupila u glavu i samo sam propala... on zna kako se osecam, on je jaci od mene, a ja ne mogu da budem tako jaka koliko on trazi od mene... kad pricam sa njim drzim se, ne placem, ponekad znam i da se pravim da je sve u redu a nije, dodje mi da odem kod njega, a necu bebe radi... ipak mi je ona bitna, necu da ugrozim i njeno zdravlje a kad sam ovakva to nije dobro ni za nju... kako se pomiriti sa cinjenicama?! Kako prevazici?! :sad2:

Mislim da to sto ste vas dvoje odvojeni... je cista glupost, pogotovo sto si ti trudna i zamisli kako sada gomilu nesrece prenosis na svoje dete. Uopste ne mogu da shvatim sto si odlucila da zivis zivot samohrane majke kada to nisi. Jako je lose to sto radis, dete treba da ima oca!!! To nije fer ni prema detetu, ni prema ocu! na kraju nije fer ni prema tebi.

Ako izguras sve ovo bez muza, mozes slobodno da kazes da je vas brak nepotreban, besmislen i zato... mozes da se smatras slobodnom. Vrati se muzu kockice... dok jos nije kasno.
 
Jao, ja sam se rasplakala. Potpuno te razumem. Kad sam ja rodila sina mog muza su pokupili u rezervu na cetiri meseca i bilo mi je strasno. Mogao je poginuti svaki cas...Al zbog deteta sam se drzala mnogo hrabrije nego inace, bila sam kao lavica...Samo da spomenem da inace nisam takva, ne podnosim rastanke i placem i strasno mi je i kad ode negde na nedelju dana. Ma videces, svakim danom ce ti biti sve lakse i polako ces se privici na situaciju. Pa jos kad dodje bebica, neces imati ni vremena, ni snage ( a ni razloga) za tugovanje:heart:

Nemoj placeees... :sad2: evo cmok da bude bolje!!! :cmok:
e pa vidis i ja nisam jaka, vec bas naprotiv sto se odvojenosti od njega tice... ali isto tako znam da ce mi bebac, kao i tebi neizmerno pomoci :D :heart:
 
Mislim da to sto ste vas dvoje odvojeni... je cista glupost, pogotovo sto si ti trudna i zamisli kako sada gomilu nesrece prenosis na svoje dete. Uopste ne mogu da shvatim sto si odlucila da zivis zivot samohrane majke kada to nisi. Jako je lose to sto radis, dete treba da ima oca!!! To nije fer ni prema detetu, ni prema ocu! na kraju nije fer ni prema tebi.

Ako izguras sve ovo bez muza, mozes slobodno da kazes da je vas brak nepotreban, besmislen i zato... mozes da se smatras slobodnom. Vrati se muzu kockice... dok jos nije kasno.

Hmmmm.... znaci trebala sam da izaberem da izgubim dete u Kini zbog muza?! :eek: Tamo nisam jela, krvarila sam, i terali me na abortus... deteta radi smo se odlucili za taj korak... i mislim da je ispravan! Isto tako mislim da samo slabi brakovi ne mogu da izdrze ovako nesto... eh sta su sve trudne zene dozivljavale u trudnoci pa rode zdravo dete... i ja nisam samohrana majka, vec majka koja pokusa da svom detetu ostavi nesto, da stvori nesto za njega, isto kao sto i Goran daje sve od sebe samo da bismo imali cime da prehranimo dete... a mala Marta ce imati oca jos ceo zivot, a prvih godinu dana ne...

Ako izguramo muz i ja ovo sve onda je nas brak blagosloven, jak i neprekidan... za ljubav nikad nije kasno...
 
nisam znala nista o tvojim mukama sa bebom

slazem se da za ljubav nije kasno ni posle, ali nije rec samo o ljubavi, nisam ni mislila da vi necete izdrzati... rekla sam da posle toliko duge razdvojenosti i svega sto ces proci bez njega... ti ces se strahovito promeniti, a on nece biti tu sa tobom da delite sve te novine... ne moze sve na daljinu..

mislim da meni ne bi bilo lakse, nego jos teze da budem bez muza kada se dete rodilo... ne mogu da zamislim zivot bez njega, zato sam u braku sa njim... volela sam i pre, ali ova ljubav je jaca i totalna i ja ne mogu bez tog coveka...

nije vazno, samo sam rekla sta mislim, vas zivot, vasa stvar
 
nisam znala nista o tvojim mukama sa bebom

slazem se da za ljubav nije kasno ni posle, ali nije rec samo o ljubavi, nisam ni mislila da vi necete izdrzati... rekla sam da posle toliko duge razdvojenosti i svega sto ces proci bez njega... ti ces se strahovito promeniti, a on nece biti tu sa tobom da delite sve te novine... ne moze sve na daljinu..

mislim da meni ne bi bilo lakse, nego jos teze da budem bez muza kada se dete rodilo... ne mogu da zamislim zivot bez njega, zato sam u braku sa njim... volela sam i pre, ali ova ljubav je jaca i totalna i ja ne mogu bez tog coveka...

nije vazno, samo sam rekla sta mislim, vas zivot, vasa stvar

Da odgovorim na sve boldovano... ovo prvo da imala sam probleme, proglasena u Kini rizicnom trudnocom, mrcvarili me tamo, boli, znaci uzas sta nisu radili a kad ovde dosla i pitala doktora on kaze ma nista strasno nego oni nemaju pojma... uvek treba da razmislis zasto se neko odlucuje na odredjene korake u zivotu, a ne da odmah kazes da gresim tj da je lose to sto radim... jer posle jednog bolnog pobacaja, odlucili smo da sve ulozimo pa i nase nade, patnju, ocaj usled razdvojenosti samo da beba prezivi, bude ziva i zdrava... i ponosna sam na nasu odluku, kad vidim koliko ljudi u danasnje vreme decu ne moze ni da dobije, odbacuje ih, maltretira itd.
Sto se drugog boldovanog i promena tice, spremni smo na taj rizik, on i ja smo svesni da smo se rastali kao bracni par i ljubavnici a srecemo se opet kao majka i otac... i sta?! Ja verujem u nas i u nasu ljubav i vec smo se smejali kako ce nam biti super da se ponovo upoznajemo... da ponovo uzivamo u obnavljanju i upoznavanju svega...
A sto se treceg tice... razumem te u potpunosti!!! I ja sam takva sa svojim muzem, ali za dete mi nista nije tesko jer cu sa njim biti ceo zivot... mogu izdrzati toliko... :heart:
 
Hvala vam svima puno!!! :heart: velika ste podrska i evo danas se vec osecam bolje psihicki iako sam fizicki fuj... prehlada me sastavlja... :sad2:

Elem razmisljala sam dosta i odlucila da je glupo ici u Kinu na manje od godinu dana kad bebac dodje, jer smo Goga i ja odlucili da on ostaje tamo jos samo godinu i po i da nece nikako produziti ugovor sa tom firmom... znam da ce biti tesko odvojeni, ali mislim da je sad najgori deo, jer sam sama, mala princeza jos raste u meni a to nije isto kao kad dodje... pa dobro nece biti tu sad... ali imam ga dalje za ceo zivot isto tako i ti draga moja Zia :heart: koliko god bilo tesko, drzacemo se zajedno i sve prebroditi... pa za sta sluze prijatelji! :cmok:

uffffffffffffffff,što sve čovek pregrmi kad mora....a saznanje,da ćete posle ipak biti zajedno,daje krila...ja sam uvek živela dan za danom...biće mi jako teško kada se sutra vratimo,i kada tata ode za 3 dana...biću u bedaku sigurno...i već se sećam kako mi je bilo zadnji put,kada smo se rastajali,i sve me steže srce...uffffff...ni nama još nije sigurno da tata može doći za prvi rođendan,i to me rastužuje...ali eto,kako rekla na početko sve se nekako preživi,i ja brojim svaki dan,i čekam kada ćemo ponovo biti zajedno....jedino tako mogu da preživim sa tugom dok smo odvojeni...
 
uffffffffffffffff,što sve čovek pregrmi kad mora....a saznanje,da ćete posle ipak biti zajedno,daje krila...ja sam uvek živela dan za danom...biće mi jako teško kada se sutra vratimo,i kada tata ode za 3 dana...biću u bedaku sigurno...i već se sećam kako mi je bilo zadnji put,kada smo se rastajali,i sve me steže srce...uffffff...ni nama još nije sigurno da tata može doći za prvi rođendan,i to me rastužuje...ali eto,kako rekla na početko sve se nekako preživi,i ja brojim svaki dan,i čekam kada ćemo ponovo biti zajedno....jedino tako mogu da preživim sa tugom dok smo odvojeni...

Ti i Hose Gabriel imate mene i malu Martitu... dolazicemo vam!!! :heart: :cmok:
 
ijao... i zia isto zivi daleko od muza :eek:
pa jel to postalo moderno ili nesto slicno?

Kockice, ti si mnogo osetljiva i mnogo mlada... ja mislim da ce ti biti jako tesko i da ces se pokajati sto nisi vratila i muza u Srbiju... pare nisu vredne tih muka

mislim... super je imati pare, ali kolika je cena za vase suze i nesrecu?
 
ijao... i zia isto zivi daleko od muza :eek:
pa jel to postalo moderno ili nesto slicno?

Kockice, ti si mnogo osetljiva i mnogo mlada... ja mislim da ce ti biti jako tesko i da ces se pokajati sto nisi vratila i muza u Srbiju... pare nisu vredne tih muka

mislim... super je imati pare, ali kolika je cena za vase suze i nesrecu?

Pa okolnosti nas primoravaju na postupke koji se sad cine nemoguci za prevazici, ali ako su i pre zene mogle... sto ne bismo i mi, pa nismo retardirane... a znas ova recenica me od srca nasmejala da ga vratim u Srbiju! :mrgreen: pa nije to samo moja odluka... u braku nas je dvoje i vodimo uvek duge razgovore o svim odlukama koje treba doneti, a kad sam mu rekla da je zivot naseg deteta i moje gladovanje i muka u Kini protiv njegovog ostajanja na godinu i po... odlucili smo da je tako najbolje, jer zelimo ovo dete... ne bih psihicki podnela da izgubim jos jedno, posle svega sta mi je zivot priredio... mozda tvoj muz dovoljno zaradjuje tu gde ste, ali neki ljudi nazalost moraju donositi i ovake odluke u zelji da prehrane decu tj ne prehrane vec da bismo uzeli nas stan, nasa kola u roku od godinu i po... a to nije mala para, ni nazalost mala stvar... a sto se suza i nesrece tice, i one su prolazne... sad mi rade hormoni, ali kad beba dodje bice mi lakse jer je to ipak onda skroz druga prica... ja svaki dan mogu da pustim 1 suzu za rad njega sto nije tu, pa se opet 1000 puta nasmejem kad ga cujem, kad mi gleda stomak na kameri kao danas, kad me zasmejava, kad se Maki malo promeskolji i stvori leptirice u stomaku, kad vidim kako Sveki brine o meni, kad uzivam u srpskoj hrani, kad se cujem sa drugaricama... ma ima toliko stvari!!! :cmok: :heart: to sto meni casa ponekad izgleda polu prazna, me nece odvratiti da izdrzim sve ovo onako kako treba i svog muza u Martu pa i onog tamo Marta 2010 kad se opet vraca zauvek docekam kao srecna zena i dobra majka... samo malo optimizma jos da steknem i ok sam!!! :bye:

Uh ala se raspisah, odose mi prsti! :mrgreen:
 
Мојој другарици дечко "на службеном путу" и нон - стоп тај 3Г....
Чују се сто пута на дан...Ух, како ме нервирају. Седнемо она и ја у кафић и она вади телефон и гледају се: "Љубави, где си?Шта радиш? Љубим те, Ти си моја срећа, срце моје, Волим те највише на свету....Нешто си ми блед данас. Јел једеш Ти? Јеси добро срце?..."..
Па заврше разговор, прође 15 минута и опет иста прича, звони, она прекида причу: "Ево ми моје љубави", па каже њему: "Срећице моја, па шта радиш? Волим Те, желим Те, све бих дала да те сад пољубим...Јел Ти то плачеш, срце моје? Учинуло ми се да видим сузу...Јао како ми недостају Те твоје усне...Ма, Ти си се нешто угојио - буцмасти ти образи..." .А ја само пребрћем очима, не могу да верујем да се чују 5000 пута на дан и гледају.:rotf:

Mi smo izabrali malo skuplji način,3G telefoni ali je korisno kad nismo zajeno...Slika je uvek tu...
 
Мојој другарици дечко "на службеном путу" и нон - стоп тај 3Г....
Чују се сто пута на дан...Ух, како ме нервирају. Седнемо она и ја у кафић и она вади телефон и гледају се: "Љубави, где си?Шта радиш? Љубим те, Ти си моја срећа, срце моје, Волим те највише на свету....Нешто си ми блед данас. Јел једеш Ти? Јеси добро срце?..."..
Па заврше разговор, прође 15 минута и опет иста прича, звони, она прекида причу: "Ево ми моје љубави", па каже њему: "Срећице моја, па шта радиш? Волим Те, желим Те, све бих дала да те сад пољубим...Јел Ти то плачеш, срце моје? Учинуло ми се да видим сузу...Јао како ми недостају Те твоје усне...Ма, Ти си се нешто угојио - буцмасти ти образи..." .А ја само пребрћем очима, не могу да верујем да се чују 5000 пута на дан и гледају.:rotf:

Joooj bozeee... ma kakav 3G i ti bakraci, imamo skype i kameru i WoW (internet online RPG igrica koju igramo skupa!) i to nam je dosta... covek radi po ceo dan, gde da ga zovem + troskovi telefona + vremeska razlika... ovako nam je najbolje... :ok:

Ево супер!
А Ви (Ти и беба) како сте данас?

Heheheh drago mi je da si dobro! Evo Marta i ja smo bolesno i malo snuzdeno a nikako u krevet da odemo... mrzi me da spavam :eek: :mrgreen:
 
mm...ljoodi se udalje kad u doogoj sobi...a kamoli na droogom kontinentu......misim, šo pre biti zajedno....kad se zdravlje popravi i ako ikako okolnosti dopooštaju....i normalno...šo bi neko mene sloošo..al imo sam iskoostva u udaljavanjima.......i opet zbližavanjima...al uz opasna dešavanja sa elementime neke tamo treće osobe..koja uopšte nije trebala da postoji i ne bi postojala....da smo bili bliže i takoto....al ovaj...ja ovo dobronamerno.....sve...
 

Back
Top