Nedostajes mi...

Cekala sam coveka sa kojim sam tada zivela kada je bio uhapsen u jednoj stranoj drzavi....
Pola godine...Ni jednog trenutka nije se dovodila u pitanje nasa veza. Culi smo se skoro svakoga dana (tamo postoje govornice) i hrabrili jedno drugo. Cak prvih mesec dana nismo znali ni koliko cemo biti razdvojeni, jer je bio tek u istrazi...Trebalo je da ostane tamo celu godinu, ali - imao je dobrog advokata i dosta srece...
Normalno je da u ponekim trenucima posumnjas da li ljubav jos traje ili ne i slicne stvari...Ali ODLUKA je najvaznija. A jedna poslovica kaze "GDE POSTOJI ZELJA, POSTOJI I NACIN". I ja se apsolutno slazem sa tim.
 
I ja sam cekala svoga dragog prvih 6 mj. braka,kocila nas burokraticija i ta s.ranja,nije mi bilo lako, patila sam svakog trenutka:cry: potrosili smo na tel pravo malo bogatstvo ali to mi nije nista znacilo kao sto ti kazes trebao mi je on u cijelini,da ga dotaknem i zagrlim i pruzim svu njeznost koju sam imala za njega!!!:cmok:
proslo je i to,hvala Bogu,nasa veza odnosno brak postao je samo cvrsci posle tog iskustva!
meni je recimo defiinitvno pomagalo da buddem medju ljudima sa kojima mi je prijatno,nikako sama medju 4 zida tada je tuga izlazila iz sva ta 4 zida i jednostavno mi dusu prozdirala!
:cmok:

ah da dodam danas,posle samo 9 god braka rado bi ja njega poslala ne u kinu nego na mjesec samo malo mozak da odmorim:D
 
Evo da ispričam jednu istinitu stvar: Žena je bila bolešljiva, i slabo pokretna, a imala je ćerku koja je baš dobila dve bebe, jednu za drugom, takoreći, pa ni ona "nije bila baš pokretna". Sve se događalo pre jedno 40 godina... Znači, osim telefona, nikakav drugi vid komunikacije nije postojao (a ni "pampersi" i slična pomagala, ne možete ni da zamislite..), a razdaljina... Obe su, naravno, patile, majka što ne može da bude od pomoći ćerci, a ćerka što je prepuštena sama sebi (muž je radio, a tamo su bili bez rodbine). I, tako, jednom dođe ta žena kod moje mame, i kaže: "sad sam popila kafu sa mojojm ćerom", na šta je moja mama zapita kada joj je došla ćerka, i zar ju je ostavila samu, pa došla u komšiluk, kad se tako dugo nisu videle, a ona odgovori: "ma, neeee, nas dve skuvamo kafu, svaka kod svoje kuće, pa sednemo kod telefona, i site se ispričamo uz kafu".
Snađu se ljudi... :heart:
 
Poslednja izmena:
Wow ima nas... :heart: to mi bas pomaze... ono tipa e pa kad je i drugima na taj nacin bilo tesko i izdrzali su, i ja cu! Pa kad sam u zivotu svasta izdrzala vala i ovo cu uspeti... :ok: imam web kameru i gledamo se ponekad preko nje samo je problem sto je u Kini veza veoma losa, njihov net je uzas i onda ili secka pa ne mozemo ni da se cujemo a kamoli vidimo valjano ili nas diskonektuje sa skype-a non stop i onda se samo jos vise nerviramo... :dash:
U sustini net i skype mogu da pomognu ali nista ama bas nista ne moze da zameni bliskost i neznost... :sad2:
 
Wow ima nas... :heart: to mi bas pomaze... ono tipa e pa kad je i drugima na taj nacin bilo tesko i izdrzali su, i ja cu! Pa kad sam u zivotu svasta izdrzala vala i ovo cu uspeti... :ok: imam web kameru i gledamo se ponekad preko nje samo je problem sto je u Kini veza veoma losa, njihov net je uzas i onda ili secka pa ne mozemo ni da se cujemo a kamoli vidimo valjano ili nas diskonektuje sa skype-a non stop i onda se samo jos vise nerviramo... :dash:
U sustini net i skype mogu da pomognu ali nista ama bas nista ne moze da zameni bliskost i neznost... :sad2:


Ne može ništa da zameni fizičko prisustvo, samo može da olakša čekanje, i pomogne da se bliskost održi.
Ti si sad "hormonka" :) , a bićeš i neko vreme posle porođaja, pa ti, naravno, sve to još teže pada.
E, sad, ne promeni se nikome karakter posle porođaja, ali se često prioriteti malo "pomere", promene redsoled... Važno je da ga stalno obaveštavaš o svemu vezanom za novi način života i novi dnevni raspored kada dođe beba, da vam se ne bi dogodilo da njemu izgleda kao da je našao neku drugu, manje zainteresovanu ženu i mnogo obaveza koje su mu nepoznate, a tebi da izgleda da je on sebičan i da mu je teško da menja navike zbog bebe. Koliko sam ja upoznala, ovde na forumu, vašu situaciju, to se neće baš tako dogoditi, samo je važno da on bude u toku, jer tebi će to sve ići postepeno i prirodno, kao što bi i njemu išlo da je tu, a ovako, on će morati "ekspresno" da se navikava na novu situaciju.
Samo se seti, kad ti tako nekad baš dođe teško, da će sve to proći. Pa ćete se i smejati kasnije nekim stvarima, kada budu iza vas.:) :cmok:
 
Poslednja izmena:
Savetujem ti da se svakako vratis ukoliko on tamo ostaje duze.
Ne naravno posle porodjaja, ali posle par meseci, svakako.
Nije isto kad su ljudi zajedno i kad dugo nisu zajedno.
Detetu trebaju i mama i tata, zeni treba muz, muzu zena i tako.....nije prirodno ni dobro dugo biti razdvojen, ako se ima mogucnosti da se bude zajedno.
Ta razdvojenost, kad dugo traje, je kao rdja, ubila je mnoge inace dobre veze i brakove.


Životinjo! (sam si kriv, nisam ti ja birala nick!):mrgreen::rotf:
Nemoj plašiti dete! Oni su tamo baš u nekoj vukoj...., pa još nije ni umereni klimatski pojas (bar bi za hranu bilo lakše), već, ako se dobro sećam, negde kod ekvatora, a njihova sela... pa, ona baš velika broje i po 2 miliona stanovnika, možeš misliti, ovo je za njihova merila baš nešto malo i zabačeno. Ti ljudi nisu ni videli civilizaciju na način kako je mi shvatamo, pa njoj verovatno izgledaju kao neki divljaci, šta da se radi! Ni ovde u Srbiji da ode u pojedina sela... dobro, bar bi jezik razumela.

Bilo bi, naravno, najbolje da su zajedno...

Uostalom, ona sada ne može unapred predpostaviti kako će se stvari odvijati kasnije (a mi još manje), treba samo da izdrži jedan uzbudljiv period života, pa joj onda naši saveti i ideje neće biti ni potrebni.:) Biće ona u redu, samo nemoj toliko da je hrabriš!:lol:
 
Ljubav mora biti koliko jaka da bi vam neko bas nedostajao?!
Sta cinite kad je tako?! Dal se vise zatvarate u svoja 4 zida i zelite jos vise da samujete ili izlazite i trudite se da to prevazidjete?!
Koliko udaljen treba neko za vas da bude da bi vam nedostajao?!
Dal biste bili spremni da uradite nesto ludo tad?! U sustini sta radite kad ste takvi?!
Koliko moze tugovanje da traje, kad pocinje a kad prestaje?!

Eto malo (vise) pitanja koja me stvarno zanimaju... muz mi je 11000 km daleko i iako sam u pocetku se dobro drzala odjednom me sve stiglo... ali bukvalno ko da me cigla saznanja lupila u glavu i samo sam propala... on zna kako se osecam, on je jaci od mene, a ja ne mogu da budem tako jaka koliko on trazi od mene... kad pricam sa njim drzim se, ne placem, ponekad znam i da se pravim da je sve u redu a nije, dodje mi da odem kod njega, a necu bebe radi... ipak mi je ona bitna, necu da ugrozim i njeno zdravlje a kad sam ovakva to nije dobro ni za nju... kako se pomiriti sa cinjenicama?! Kako prevazici?! :sad2:


Neko moze da bude udaljen i pola metra a da ti nedostaje,nije sve u udaljenosti.
Bitno je to kako se osecas i na koji nacin ces da resis osecaj samoce i nedostatka, a ti vidim imas malog andjela pored sebe pa crpi snagu odatle. Muz ce se vratiti a do tad gledaj malo kroz roze naocare,nije sve tako crno.Nemoj da se pravis da je sve u redu,vec se potrudi da tako i bude.Sve nas kad smo sami obuzmu crne misli,ali kad dodju nemoj im se predati vec ih bukvalno oteraj lepim mislima gde si bila srecna. Mozda se on samo pravi da je jaci kao i svi muskarci da bi tebi bilo lakse,ali veruj mi da nije tako.Nepredaj se i niko nije jaci od tebe ma koliko bolelo!!!
 
Hvala taote :cmok: :heart: ti si propratila moje kukanje jos dok sam bila u Kini... i jos si i blago objasnila sad kako je tamo :eek: dal mi verujes da sam popila sigurno 20l jogurta od kad sam dosla, zeljna jogurta ko gladna godina... elem da ne off topicujem...

Da je tesko, vala jeste... i znam za bebce... iako on kad dodje u Martu (brojim dane!) ostaje 3 nedelje tako da cemo se sigurno snaci jer cu ja tad vec biti uhodana sa bebom... :ok: pa cu ja svo vreme koje budem imala kad bebac spava pa makar to bilo i 5min, u sustini ce mi biti samo bitno da je on tu, blizu mene... :heart: a to sam mu i ja vec rekla i on se slaze, isto kao i cinjenica da sam ga napustila kao njegova zena i ljubavnica, a docekacemo ga nas dve, cerka i mama... a ljubavnica je pod znakom pitanja! :???: sve su to stvari koje uticu, ali ja verujem da cemo toliko biti zeljni jedno drugog da nam nista nece predstavljati problem... i da setih se, bas smo danas opet pricali i on je rekao da ostaje ukupno 2god na tom poslu, nece 4god jer ni on ne moze da izdrzi!! :super: :klap: znaci jos samo godinu i po treba izdrzatiii... a za 180 dana eto mi dragog u zagrljaju!!! :cmok: :heart: :D
 
Neko moze da bude udaljen i pola metra a da ti nedostaje,nije sve u udaljenosti.
Bitno je to kako se osecas i na koji nacin ces da resis osecaj samoce i nedostatka, a ti vidim imas malog andjela pored sebe pa crpi snagu odatle. Muz ce se vratiti a do tad gledaj malo kroz roze naocare,nije sve tako crno.Nemoj da se pravis da je sve u redu,vec se potrudi da tako i bude.Sve nas kad smo sami obuzmu crne misli,ali kad dodju nemoj im se predati vec ih bukvalno oteraj lepim mislima gde si bila srecna. Mozda se on samo pravi da je jaci kao i svi muskarci da bi tebi bilo lakse,ali veruj mi da nije tako.Nepredaj se i niko nije jaci od tebe ma koliko bolelo!!!

Heheheh mali andjelak jos nije pored mene, vec u meni! :mrgreen: :heart: ali na pola smo puta i za 5 meseci cu i malu Martu drzati u narucju i voleti i maziti i paziti! :cmok:
Iskreno nisam navikla da gledam kroz roze naocare... to sam tek krenula da radim kad sam upoznala svog dragog muza... ali definitivno cu morati da se ponasam kao da je on tu i da stavim te opicene roze naocare i da budem jaca... Hvala ti!!! :heart:
 
"NEDOSTAJES MI...do bola. Nema me sad ni pola... Otkad nisi moj i otkad svaki svoj dan Ti poklanjas njoj...
Nedostajes mi...Do Boga i vishe jos od toga, nedostajes mi u krvi - nosim Te znaj, al vishe se ne vracaj!"
 
"NEDOSTAJES MI...do bola. Nema me sad ni pola... Otkad nisi moj i otkad svaki svoj dan Ti poklanjas njoj...
Nedostajes mi...Do Boga i vishe jos od toga, nedostajes mi u krvi - nosim Te znaj, al vishe se ne vracaj!"

Eh to je jedna jos gora vrsta nedostajanja... koju smo svi proziveli makar jednom, a ja se iskreno nadam da vise niko od nas nece nikad... :sad2:
 
Ljubav mora biti koliko jaka da bi vam neko bas nedostajao?!
Sta cinite kad je tako?! Dal se vise zatvarate u svoja 4 zida i zelite jos vise da samujete ili izlazite i trudite se da to prevazidjete?!
Koliko udaljen treba neko za vas da bude da bi vam nedostajao?!
Dal biste bili spremni da uradite nesto ludo tad?! U sustini sta radite kad ste takvi?!
Koliko moze tugovanje da traje, kad pocinje a kad prestaje?!

Eto malo (vise) pitanja koja me stvarno zanimaju... muz mi je 11000 km daleko i iako sam u pocetku se dobro drzala odjednom me sve stiglo... ali bukvalno ko da me cigla saznanja lupila u glavu i samo sam propala... on zna kako se osecam, on je jaci od mene, a ja ne mogu da budem tako jaka koliko on trazi od mene... kad pricam sa njim drzim se, ne placem, ponekad znam i da se pravim da je sve u redu a nije, dodje mi da odem kod njega, a necu bebe radi... ipak mi je ona bitna, necu da ugrozim i njeno zdravlje a kad sam ovakva to nije dobro ni za nju... kako se pomiriti sa cinjenicama?! Kako prevazici?! :sad2:

To je nesto najgore kad je daljina u pitanju.....izvesno vreme sve bude ok, odlucis da budes hrabra...itd a onda te strefi...vrati se ko bumerang...i skroz padnes u bedak...i stalno tako...bude ok i bedak, pa opet ok i bedak....:dash::dash::dash: ta stanja i promene raspolozenja su neshvatljivi ljudima koji nisu bili nikad u toj situaciji...to je neverovatan intezitet osecanja...i ako ne znas u sta se upustas ili nisi spreman na sve moguce promene raspolozenja, to moze da bude veliki sok za partnere, vezu, brak...
Zaista moras da budes psihicki jaka i da pokusas da sve prihvatis opusteno...misli na to da ce se uskoro vratiti..ili da ces mu se ti uskoro pridruziti...vreme brzo proleti......;)

Drzi se....sve se moze kad se hoce i mora...;)
 
To je nesto najgore kad je daljina u pitanju.....izvesno vreme sve bude ok, odlucis da budes hrabra...itd a onda te strefi...vrati se ko bumerang...i skroz padnes u bedak...i stalno tako...bude ok i bedak, pa opet ok i bedak....:dash::dash::dash: ta stanja i promene raspolozenja su neshvatljivi ljudima koji nisu bili nikad u toj situaciji...to je neverovatan intezitet osecanja...i ako ne znas u sta se upustas ili nisi spreman na sve moguce promene raspolozenja, to moze da bude veliki sok za partnere, vezu, brak...
Zaista moras da budes psihicki jaka i da pokusas da sve prihvatis opusteno...misli na to da ce se uskoro vratiti..ili da ces mu se ti uskoro pridruziti...vreme brzo proleti......;)

Drzi se....sve se moze kad se hoce i mora...;)

Jel se i tebi to desilo vec?! :sad2: tako makar izgleda kad citam sta si napisala, razumes tacno o cemu se radi... trudicu se da budem jaka... :ok: hvala ti... :cmok: :heart:
 
Heheheh mali andjelak jos nije pored mene, vec u meni! :mrgreen: :heart: ali na pola smo puta i za 5 meseci cu i malu Martu drzati u narucju i voleti i maziti i paziti! :cmok:
Iskreno nisam navikla da gledam kroz roze naocare... to sam tek krenula da radim kad sam upoznala svog dragog muza... ali definitivno cu morati da se ponasam kao da je on tu i da stavim te opicene roze naocare i da budem jaca... Hvala ti!!! :heart:

Cuvaj se jer ces Marti biti potrebna u top formi!!! Nema potrebe za zahvaljivanjem jer samo to sto sam dao svoje misljenje nesmatram toliko vrednim i pametnim da bi se nesto posebno isticalo. Zelim da dok se ne porodis,dovedes sebe u red i da shvatis da neke stvari nisu lake u zivotu,i zato su ti ptrebne roze naocare. A sad kao i sve trudnice baci se na hranu (zdravu) po mogucstvu i gledaj da tog Andjela doneses sto lakse i lepse na ovaj svet.Da mu nikad ne zagorcas zivot svojim problemima i da mu uvek pruzis paznju i ljubav,bez obzira koliko ti je tesko! Zelim vam svu srecu ovoga sveta :D
 
Ma desava mi se...i predugo vec traje....umorih se....:sad2: :)

No blemos....:cmok: :heart:

Eh ko se ne bi umorio... ja samo cekam da mala Marta dodje mami u zagrljaj i verujem da ce onda umor da nestane... imacu nju, deo mene i njega... i onda kad ona dodje samo godinu dana izdrzati i eto tatice kod nas zauvek!!! :heart:

Nadam se da ces i ti biti bolje... ja verujem u svakoga!!! :cmok:
 
Cuvaj se jer ces Marti biti potrebna u top formi!!! Nema potrebe za zahvaljivanjem jer samo to sto sam dao svoje misljenje nesmatram toliko vrednim i pametnim da bi se nesto posebno isticalo. Zelim da dok se ne porodis,dovedes sebe u red i da shvatis da neke stvari nisu lake u zivotu,i zato su ti ptrebne roze naocare. A sad kao i sve trudnice baci se na hranu (zdravu) po mogucstvu i gledaj da tog Andjela doneses sto lakse i lepse na ovaj svet.Da mu nikad ne zagorcas zivot svojim problemima i da mu uvek pruzis paznju i ljubav,bez obzira koliko ti je tesko! Zelim vam svu srecu ovoga sveta :D

Top forma check!!! :mrgreen: ima potrebe za zahvaljivanjem, jer koliko god taj tvoj "mali" savet tj misljenje ti video kao nebitno, meni znaci i dize mi moral! :ok:
A sto se tice zivota... eh... uzas... :sad2: da zivot nije lak ja mozda znam i najbolje... tek sam postala srecna i ispunjena osoba kad sam upoznala svog muza... zato mi je toliko i tesko bez njega... nisam vise navikla da patim pored njega, iako je i nas zadesavalo svasta ali zajedno smo jaki! Zajedno se sve da prebroditi! :heart:
Ne zelim vise onaj zivot kakav sam imala pre... posto majku kao i da nisam imala, znam da cu biti odlicna majka, znam koji su mi prioriteti i sta detetu treba da ne bi patilo kao sto sam ja nekad davno... kad mala princeza dodje, za nju mi nista nece biti tesko! :heart:
I hvala na lepim zeljama, koliko vas mi ih je pozelelo sigurno ce se i ispuniti... :cmok:
 
Da, tako je...:sad2: I ja se rastuzim...A pogotovo sam tuzna kad cujem ovu strofu:"Probala sam nije lako nekog drugog zavoleti. Tudje usne, znash li kako jako znaju zaboleti?":sad2::sad2:

Uh eto neces verovati... ali oraspolozi me! Kad se setim samo kako je taj bol grozan, prevara, unistenje poverenja, veze, ljubavi... blazena sam sto imam mog Gorana zivog, zdravog i zaljubljenog u mene do bola od pre godinu dana pa doveka... :heart:

A ti gazelice se drzi! Kad tad onaj pravi ce doci... ja sam izgubila nadu pre godinu dana i bas onda je on i dosao... :cmok:


Volimo i mi vas... :cmok: :heart:
 
Имам ја тог правог.
У срцу га носим...
Е, баш ми је драго да сам Те орасположила.:cool:
А зар није предивна песма? Баш је прелепа....Е, овде ми треба смајли који уздише од лјубави:heart:
 
Имам ја тог правог.
У срцу га носим...
Е, баш ми је драго да сам Те орасположила.:cool:
А зар није предивна песма? Баш је прелепа....Е, овде ми треба смајли који уздише од лјубави:heart:

Da sad se setih sta si mi napisala za cekanje... i zasto si cekala... ali ne volim da vidim ljude kad su tuzni! :sad2: pa zato pokusavam nekako da ti izmamim osmeh, smajli... ma otkud i ja znam... ne znam ni ja vise nista... :bye:

Баш је дивно то што сте тако залјублјени....То је баш, баш дивно...

Da znas... :heart: :heart: :heart:
 
Top forma check!!! :mrgreen: ima potrebe za zahvaljivanjem, jer koliko god taj tvoj "mali" savet tj misljenje ti video kao nebitno, meni znaci i dize mi moral! :ok:
A sto se tice zivota... eh... uzas... :sad2: da zivot nije lak ja mozda znam i najbolje... tek sam postala srecna i ispunjena osoba kad sam upoznala svog muza... zato mi je toliko i tesko bez njega... nisam vise navikla da patim pored njega, iako je i nas zadesavalo svasta ali zajedno smo jaki! Zajedno se sve da prebroditi! :heart:
Ne zelim vise onaj zivot kakav sam imala pre... posto majku kao i da nisam imala, znam da cu biti odlicna majka, znam koji su mi prioriteti i sta detetu treba da ne bi patilo kao sto sam ja nekad davno... kad mala princeza dodje, za nju mi nista nece biti tesko! :heart:
I hvala na lepim zeljama, koliko vas mi ih je pozelelo sigurno ce se i ispuniti... :cmok:

Mene zivot nimalo nije mazio,onda sam rekao sam sebi:"Posle kise dolazi sunce!".
Tako je i bilo ali kratak period,pa su se navukli crni oblaci koji su mi prekrili sunce za ceo zivot! Ostala je samo jedna mala svetla tacka,najsvetlija u mom zivotu,koju gledam kao zenicu oka svoga.Od svega sto bih dalje pisao ispao bi roman, jos jednom vam sve najlepse zelim i ne pravite greske ako niste spremni da snosite posledice. Za vas je lako ali uvek i u svakoj sekundi imajte Andjela na umu :!:
 
Mene zivot nimalo nije mazio,onda sam rekao sam sebi:"Posle kise dolazi sunce!".
Tako je i bilo ali kratak period,pa su se navukli crni oblaci koji su mi prekrili sunce za ceo zivot! Ostala je samo jedna mala svetla tacka,najsvetlija u mom zivotu,koju gledam kao zenicu oka svoga.Od svega sto bih dalje pisao ispao bi roman, jos jednom vam sve najlepse zelim i ne pravite greske ako niste spremni da snosite posledice. Za vas je lako ali uvek i u svakoj sekundi imajte Andjela na umu :!:

Zao mi je sto je tako... :sad2: srecem sve vise ljudi kojima je mnogo teze no meni i onda shvatim tek neke stvari... trudicu se da poslusam tvoj savet! :ok: Andjeo ce biti moj zivot i moje sve... :heart:
 

Back
Top