I
iluzionista
Gost
Necu vam napisati nista od moje poezije... Pisao sam je, ali to je samo za njene oci... Steta sto je sve ispalo ovako...
Tako da cu ovde postovati meni najdrazu tuznu poeziju... Pozivam sve depresivce ili one koji su trenutno tako raspolozeni da daju svoj prilog izrazen u njihovoj omiljenoj poemi...
JEDNE VEČERI U SUTON
Jovan Dučić
Nebesa behu mutna i razdrta,
Studen u nemoj sobnoj polutami;
I dopiraše iz samotnog vrta
Muzika kiše. Mi smo bili sami.
Hujaše negde vetar oko vile
Pesmu o tuzi. I ja gledah tako
Na njenom čelu i licu od svile,
Gde mutno veče umire, polako.
Mi besmo nemi; ali mi se čini
To veče da smo u ćutanju dugom,
Sami i tužni u hladnoj tišini,
Svu povest srca rekli jedno drugom.
I tajne misli bolne i zloslutne,
I strah od patnja kojih nema više...
Slušajuć tako te večeri mutne
Vetrova pesmu i muziku kiše.
Tako da cu ovde postovati meni najdrazu tuznu poeziju... Pozivam sve depresivce ili one koji su trenutno tako raspolozeni da daju svoj prilog izrazen u njihovoj omiljenoj poemi...
JEDNE VEČERI U SUTON
Jovan Dučić
Nebesa behu mutna i razdrta,
Studen u nemoj sobnoj polutami;
I dopiraše iz samotnog vrta
Muzika kiše. Mi smo bili sami.
Hujaše negde vetar oko vile
Pesmu o tuzi. I ja gledah tako
Na njenom čelu i licu od svile,
Gde mutno veče umire, polako.
Mi besmo nemi; ali mi se čini
To veče da smo u ćutanju dugom,
Sami i tužni u hladnoj tišini,
Svu povest srca rekli jedno drugom.
I tajne misli bolne i zloslutne,
I strah od patnja kojih nema više...
Slušajuć tako te večeri mutne
Vetrova pesmu i muziku kiše.