A, što ljubomora zna da onoj drugoj strani napravi pakao od života...
Imao sam jednu devojku blesavo ljubomornu.
U početku mi je donekle i godila ta ljubomora. Ono, kao, siguran sam da joj je stalo do mene. Ali vremenom se to pretvorilo u Tantalove muke. Ispadi ljubomore su bili sve češći, i sve agresivniji.
Svaki dan sam morao da joj raportiram gde sam bio i šta sam radio, dok je ona bila na poslu. Oterala je sve svoje drugarice od sebe, jer je umislila da one hoće da se kresnu sa mnom.
Na kraju više nije htela ni da izlazimo, jer je "primećivala" da ja odmeravam druge ribe, i da one odmeravaju mene.
A, najsmešnije je to što smo se svaki dan kresali do besvesti. Cedila me je do iznemoglosti. Na pamet mi nije padalo da tražim da ubodem nešto sa strane.
Sve to je počelo jako da me opterećuje. Počeo sam čak i da se ponašam tako da ona, u svom uvrnutom umu ne bi imala razloga za ljubomoru. Npr. kada bih sreo nekog prijatelja u društvu devojke ili supruge, maltene nisam hteo ni da im se javim, a kamo li da stanem da popričam s njima, da me ona od nekud ne bi videla, pa da opet moram satima da je ubeđujem da nemam ništa sa tom ženom.
Taj naš otkačeni odnos je polako dostizao svoj vrhunac.
Jednom je, dok sam joj objašnjavao da je nisam varao, zafrljacila prema mojoj glavi kristalnu pepeljaru od dobrih 2kg.
Na kraju mi je nabila toliki strah, da se nisam usuđivao da zaspim kod nje. Mislio sam da budali može pasti na pamet da me prekolje na spavanju. Ali, fora je bila u tome da mi sve do pred zoru nije dozvoljavala da idem kući. Kao, otiću ja od nje kod neke druge.
Tako iz dana u dan. Bio sam već neverovatno iscrpljen, kada mi je pukao film.
Da ne spominjem kakve scene je pravila kada sam raskidao sa njom, a i kasnije.
Jedva sam se ja taj dan izvukao iz njenog stana. To su bili napadi histerije, besa, mržnje, pa ih smeni plač i moljenje na kolenima, pa je tražila da odemo u sobu da se poševimo, ma ludilo. Što je najgore, tu scenu je pravila pred svojom kevom. Došlo mi u zemlju da propadnem.
Kasnije, možda i celih godinu dana nakon raskida, me je zivkala, dolazila mi kući i na radno mesto, ubacivala mi poruke u poštansko sanduče, presretala me u gradu dok sam bio sa drugim devojkama, čak i pronalazila brojeve telefona i adrese mojih devojaka i pretila im.
Zato, da sam ja na mestu devojke ovog bolesnika što je postavio temu, okrenuo bih se od njega i pobegao glavom bez obzira.
Pune su novine takvih budala i njihovih žrtava.