Ratni veteran, PATRIOTA ili naivna budala ?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Danas možete da me nazivate svakakvim imenima, ali ja znam zašto sam se borio i priznajem da se nisam izborio. Očigledno nisam pucao na sve koje je trebalo.

Ja sam se borio za moj narod. Tačnije, za sprečavanje ponavljanja genocida koji je izvršen nad Srbima u toku WW2, a koji se nazirao sa prvim ispaljenim mecima ili čak sa prvim višestranačkim izborima u HR i BiH.

Dok smo mi, zadojeni patriotizmom svojih predaka, krvarili za dobro roda svoga, drugi su, koji su izrodi u našem narodu, zbog svojih sebičnih interesa, rasprodavali sve što je u borbi stečeno.

Zbog toga se osećam glupo, ali mi nije žao ni jednog dana provedenog na frontu, jer znam da sam doprineo, kako sam i koliko mogao, da se ne zatre ime srpsko u tim krajevima. I to mi je bio jedini motiv, jer priču o Velikoj Srbiji su mogli da prodaju samo kuolarskim ratnicima i neukom narodu preko medija.
Nama, koji smo bili tamo, je sve vreme bilo jasno da od toga nema ništa. Ne zato što nismo imali snage, već što nas nisu pustili da je upotrebimo. Do ludila me je dovodila taktika "kreni, stani, vrati se".

:ok::ok::ok::klap:
 
У књизи "Солунци говоре" има једна мала анегдота, када се пробија фронт прво иду комите,па пешадија,па артиљерија па коњица.За њима иде команда па болница и кухиња и на крају забушанти..када се додељују одликовања за заслуге редослед је обрнут

Ово није први пут да се овакве ствари дешавају,једино се надам да је задњи,да неко иде у рат и узалудно гине.Ти људи који су ратовали током 90-их већина њих је ишла са неким уверењем или идеалом,један део је ишао да пљачка а један део је тамо отишао силом.Углавном они који се нису одазвали на војни позив могу да кажу да су победници,јер је ДОС још 2001 године донео тај закон о аболицији ратних дезертера(можда сам нешто погрешио у вези закона,исправите).По мом мишљењу људи који су се храбро борили током 90-их доживљавају сличну судбину као припадници ЈКВО код Драже Михајловића после WW2.Већина тих људи је морала то хтела или не да се одрекне те борбе или да ако је хтела да остане жива да се приклони партизанима и другу тити који су били забушанти или глумили неку ј.еболудну герили на рачун српског народа по оној нацистичкој 100 за 1.Сетимо се и то да је Ђорђе Станојевић једини пилот из рата 6.априла 1941 добио неко признање и то 1998 СРАМОТА.А овде на форуму као и јавности можете видети како се људи спрдају са нашим пилотима и бројем оборених летелица из НАТО агресије 99.А још увек се бомбардовање Републике Српске од стране НАТО пакта прећуткује и не обележава као дан страдања.
Ово пишем из простог разлога не желећи да умањим "тековине" НОБ-а и њихових припадника ,али случајно познајем лика који је 1936 год. а има партизанску споменицу и прима ону борачку пензију,као и то осврћући се на оне титине "генерале" од 21 године старости.Мада је и вероватно да су се и ти титини борци негде борили(је.бем ли га код анке партизанке ваљда). После WW2 рата "револуционари" су судили борцима ЈКВО и Дража Михајловић је стрељан као и много људи по Србији,само у Београду је стрељано преко 30 000 људи(Крагујевац 3500 од 1946-1948 па Чачак,Ваљево,Ужице,Краљево,Крушевац,Ниш,Лесковац,Врање и још мања места)луцидност је у томе што су то радиле и усташе које су се преобукле у партизанске униформе(стриц С. Месића),сада имамо опет да пето-октобарски револуционари суде за неке "ратне злочине" људима који су се борили и називају их злочинцима.Колико знам у рату се убија а не дели се лебац и со.Ово са нама је прича поновљена јер нисмо имали добар маркетинг и добре лобисте у свету,па нам се десило да сребра од 8000 постане геноцид као и неки споменици у околини Вуковара које подиже ова нова НДХ-2 где постоје термини "србочетник" или "србокомунист" а на пример 6 500 Срба у Сарајеву не сме нико да спомене или 300 000 протераних из НДХ-2 само у 91-92 као да тога није ни било.А за вађења органа не би смо ни чули да Карла није пожелела да напише мемоаре.Прикривање злочина над Србима је традиција власти али пре свега овде у Београду.Волео би да ми неко од вас тзв. историчара каже како се звао конц. логор у Албанији где је убијено 250 000 Срба за време WW2 рата међу којима је и породица Николе Каваје, или још боље нађите ми књигу или неки школски уџбеник где је то записано.Нема га..........јер тада није Карла Дел Понте писала своје мемоаре.

Исто се после WW2 рата појављивале разне НВО организације које су имале за циљ да облате све што је српско као СКОЈ на пример који је нападао Српску Православну цркву сада то ради ЛДП и НВО-сектор и остала го.вна.Тада су бољшевици терали људе на Голи Оток сада смо имали Сабљу,али вероватно је срећа у томе што у тој сабљи нису биле аболиране усташе као на правом Голом Отоку чувари.Тако да све гледано по оној народној "све је исто само њега нема". И данас се људи одушевљавају политичарима као у оно време комунистима и каче слике својих лидера по кућама као у оно време титине.Вероватно ће људи који су се борили 90их још дуги низ година да трпе разна понижења,док ће у Хрвтаској да се слави Олуја или Бљесак као национални празник а овде ће да набијају неке комплексе кривице и комлекс геноцидности и злочина.Пошто су усташе бројку од 800 000 Срба у Јасеновцу смањиле на 70 000,не треба да чуди да ако неко каже за неку годину да су Срби отишли добровољно у Сев. Албанију и узели добре паре да продају свој бубрег.
Што би рекао Арчибалд Рајс Срби чувајте се себе самих.Можда у овоме има истине да смо ми себи прво највећи напријатељи.Ако кренемо од тога да када је умро Ругова,Туђман или Алија нико није пуштао балоне а овде за Зорана Ђинђића и Слобу још увек постоје неке сузе "радоснице" или још боље је јучерашњи пример младих Црногораца који мрзе Србију да је то шала или пример боље рећи објашњење да оно српско гробље у Хрватској нису срушили булдожери и Хрвати него јазавци(ko је пратио дискусију овде зна ће о чему пишем).Ако би неко овде написаo којим случајем "ослобођена Сребреница или Вуковар" био би проглашен за ратног хушкача или злочинца.Тако да ко није за себе није ни за другога, а ми Срби очигледно нисмо за себе него увек за друге ма који то били припадници монгрила(говор мржње) или ти народности са којима смо живели у ј.еболудној СФРЈ.

Нешто најбоље што сам прочитао на крсти. Свака част како си срочио све то.
 
The connection has timed out













The server at forum.krstarica.com is taking too long to respond.








* The site could be temporarily unavailable or too busy. Try again in a few
moments.

* If you are unable to load any pages, check your computer's network
connection.

* If your computer or network is protected by a firewall or proxy, make sure
that Firefox is permitted to access the Web.
 
Danas možete da me nazivate svakakvim imenima, ali ja znam zašto sam se borio i priznajem da se nisam izborio. Očigledno nisam pucao na sve koje je trebalo.

Ja sam se borio za moj narod. Tačnije, za sprečavanje ponavljanja genocida koji je izvršen nad Srbima u toku WW2, a koji se nazirao sa prvim ispaljenim mecima ili čak sa prvim višestranačkim izborima u HR i BiH.

Dok smo mi, zadojeni patriotizmom svojih predaka, krvarili za dobro roda svoga, drugi su, koji su izrodi u našem narodu, zbog svojih sebičnih interesa, rasprodavali sve što je u borbi stečeno.

Zbog toga se osećam glupo, ali mi nije žao ni jednog dana provedenog na frontu, jer znam da sam doprineo, kako sam i koliko mogao, da se ne zatre ime srpsko u tim krajevima. I to mi je bio jedini motiv, jer priču o Velikoj Srbiji su mogli da prodaju samo kuolarskim ratnicima i neukom narodu preko medija.
Nama, koji smo bili tamo, je sve vreme bilo jasno da od toga nema ništa. Ne zato što nismo imali snage, već što nas nisu pustili da je upotrebimo. Do ludila me je dovodila taktika "kreni, stani, vrati se".

vidim dobijas pohvale za ovaj post. moram reci da se i meni dopada, ali verujem da je to tvoje razmisljanje iz predratnog perioda. sada, nakon svih onih trauma koje si doziveo u tom bratoubilackom ratu znas cesto da skrenes sa tog "puta"
 
veterani ne odustaju od zahteva da ih primi tadić
Politika - Pre 7 minuta

KRUŠEVAC - Bivši vojni rezervisti, koji traže isplatu pomoći na ime razlika u ratnim dnevnicama za vreme provedeno na Kosovu i Meothiji 1999. godine, ne odustaju od zahteva da ih primi predsednika Srbije Boris Tadić.

Kako je Tanjugu rekao predsednik Jedinstvenog štrajkačkog odbora veterana Treće armijske oblasti Goran Jakovljević, veterani su na sinoćnjem skupu odlučili da u utorak ponovo zatraže prijem kod predsednika Tadića, simbolično "u pet do 12".

"Ukoliko nas predsednik Tadić ne primi, potvrđen je dogovor o protestu veterana iz 22 grada Rasinskog, Nišavskog i Jablaničkog okruga, 19. juna ispred zgrade Predsedništva u Beogradu", naveo je Jakovljević.

Podsećajući da je to i uslov da devet veterana prekine štrajk glađu koji traje od 2. juna, on je rekao da je njihovo zdravstveno stanje veoma loše.

Jakovljević je kazao da oni ne traže ništa nemoguće i da je Vlada Srbije takvu pomoć odobrila njihovim saborcima iz Topličkog okruga.

Predstavnici veterana u petak su bez ikakvog dogovora napustili četvrti po redu sastanak sa predstavnicima vladine radne grupe, koja je bila zadužena da formuliše način realizacije njihovog zahteva zbog, kako su rekli, "odugovlačenja i razvodnjavanja".

Učesnici rata na Kosovu i Metohiji 1999. godine iz Treće armijske oblasti traže da im se isplate razlike u ratnim dnevnicama.

Talasi nezadovoljstva ratnih vojnih rezervista pokrenuti su prošlog leta. Oni tvrde da su tada došli do saznanja da su pojedinci bliski vlasti i pravosuđu putem suda naplatili iznose koji se kreću između 500.000 i 600.000 dinara.


<< Sadržaj rubrike 'Vesti dana'
 
veterani ne odustaju od zahteva da ih primi tadić
Politika - Pre 7 minuta

KRUŠEVAC - Bivši vojni rezervisti, koji traže isplatu pomoći na ime razlika u ratnim dnevnicama za vreme provedeno na Kosovu i Meothiji 1999. godine, ne odustaju od zahteva da ih primi predsednika Srbije Boris Tadić.

Kako je Tanjugu rekao predsednik Jedinstvenog štrajkačkog odbora veterana Treće armijske oblasti Goran Jakovljević, veterani su na sinoćnjem skupu odlučili da u utorak ponovo zatraže prijem kod predsednika Tadića, simbolično "u pet do 12".

"Ukoliko nas predsednik Tadić ne primi, potvrđen je dogovor o protestu veterana iz 22 grada Rasinskog, Nišavskog i Jablaničkog okruga, 19. juna ispred zgrade Predsedništva u Beogradu", naveo je Jakovljević.

Podsećajući da je to i uslov da devet veterana prekine štrajk glađu koji traje od 2. juna, on je rekao da je njihovo zdravstveno stanje veoma loše.

Jakovljević je kazao da oni ne traže ništa nemoguće i da je Vlada Srbije takvu pomoć odobrila njihovim saborcima iz Topličkog okruga.

Predstavnici veterana u petak su bez ikakvog dogovora napustili četvrti po redu sastanak sa predstavnicima vladine radne grupe, koja je bila zadužena da formuliše način realizacije njihovog zahteva zbog, kako su rekli, "odugovlačenja i razvodnjavanja".

Učesnici rata na Kosovu i Metohiji 1999. godine iz Treće armijske oblasti traže da im se isplate razlike u ratnim dnevnicama.

Talasi nezadovoljstva ratnih vojnih rezervista pokrenuti su prošlog leta. Oni tvrde da su tada došli do saznanja da su pojedinci bliski vlasti i pravosuđu putem suda naplatili iznose koji se kreću između 500.000 i 600.000 dinara.


<< Sadržaj rubrike 'Vesti dana'

мислим да би требало тим људима исплатити новац,јер су многи отпораши после 5.октобра 2000 узели велике "одштете" за свој минули рад ....рачунајући "пандурску" тортуру коју су прошли
 
Danas možete da me nazivate svakakvim imenima, ali ja znam zašto sam se borio i priznajem da se nisam izborio. Očigledno nisam pucao na sve koje je trebalo.

Ja sam se borio za moj narod. Tačnije, za sprečavanje ponavljanja genocida koji je izvršen nad Srbima u toku WW2, a koji se nazirao sa prvim ispaljenim mecima ili čak sa prvim višestranačkim izborima u HR i BiH.

Dok smo mi, zadojeni patriotizmom svojih predaka, krvarili za dobro roda svoga, drugi su, koji su izrodi u našem narodu, zbog svojih sebičnih interesa, rasprodavali sve što je u borbi stečeno.

Zbog toga se osećam glupo, ali mi nije žao ni jednog dana provedenog na frontu, jer znam da sam doprineo, kako sam i koliko mogao, da se ne zatre ime srpsko u tim krajevima. I to mi je bio jedini motiv, jer priču o Velikoj Srbiji su mogli da prodaju samo kuolarskim ratnicima i neukom narodu preko medija.
Nama, koji smo bili tamo, je sve vreme bilo jasno da od toga nema ništa. Ne zato što nismo imali snage, već što nas nisu pustili da je upotrebimo. Do ludila me je dovodila taktika "kreni, stani, vrati se".

zreo za PTSP
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top