Scotsman
Početnik
- Poruka
- 6
Evo još jedne WW2 teme, a tiče se krvavog i neuspješnog Varšavskog ustanka. Naime, često se čuju suprotna mišljenja o ulozi Crvene armije u ovom događaju, dok neki smatraju da je ofenziva zaustavljena zbog nemogućnosti daljnjeg napredovanja dok drugi smatraju da je zaustavljanje Rusa bila čista politička odluka. Rusi su došli do samog predgrađa Varšave zvano Prag na istočnoj obali rijeke Visle, ali tu su i stali. Poljaci su time dovedeni u nezgodnu situaciju, ruska propaganda proglašavala je poljsku armiju vojskom kolaboracionista i organizacijom koja je nespremna za borbu. Time su se Poljaci pojavom Rusa pred gradom našli u pat poziciji - ili će podići ustanak a time i riskirati neslanje pomoći od Rusa ili će čekati da Rusi preuzmu grad i time potvrditi rusku propagandu koja ih je proglašavala kukavicama. A uz to i izgubiti svaki legalitet armije neovisne Poljske. Nije im preostajalo drugo nego pokrenuti ustanak koji je počeo 1. 8. 1944. u 17h.
U samom gradu Varšavi nije bila prevelika koncentracija njemačkih snaga, broj im se svodio na svega 16 tisuća pripadnika Wehrmachta, SS-a i policije (dok je u području oko Varšave bilo stacionirano oko 90 tisuća Nijemaca), koji su spadali u Varšavski garnizon pod zapovjedništvom generala Stahela. U kasnijoj fazi ustanka sudjelovale su i sljedeće jedinice:
Borbena grupa Rohr (General major Rohr)
Borbena grupa generala Reinefartha (SS Gruppenfuhrer Heinze Reinefarth)
Jurišna grupa Dirlewanger
Jurišna grupa Reck (zapovjednik bojnik Reck)
Jurišna grupa Schmidt (zapovjednik pukovnik Schmidt)
Nasuprot njih, u počecima ustanka stajalo je oko 23 tisuće vojnika Zemaljske armije (Armia Krajowa), no mnogi od njih nisu bili naoružani. Usprkos pojačanim aktivnostima otpora u gradu i dojavom jedne Poljakinje da se sprema ustanak, Nijemci nisu bili spremni na njega. U prvim akcijama ustanka postignuti su uspjesi u samom centru grada (Srodmiescie) i u staroj gradskoj jezgri (Stare Miasto). Poljaci su također nanizali uspjehe u osvajanju glavne pošte, tvornicu goriva, električnu centralu i vodovodni centar čime su mogli prekinuti dotok vode gdje je bilo potrebno. General Stahel ostao je opkoljen u palači Bril. No, ono što je bio problem za Poljake je bila brzina kojom su morali potaknuti ustanak, što je značilo nedovoljno vremena za pripremu i koordinaciju planova što je dovodilo i do čestih promjena planova s kojima nisu svi bili upoznati, kao i neiskustvo u uličnim borbama i potpuna mobilizacija. Rezultat tih mana poljske armije vidio se u neuspješnom zauzimanju drugih dijelova grada koja su bila glavna gradska čvorišta, kao i mostova preko Visle koji su bili od velikog značaja. Time se oslobođeni dijelovi grada nikako nisu mogli povezati a rezultat svega toga je bio da je Zemaljska armija mogla samo grčevito braniti već zauzeto i čekati brzu pomoć izvana. No, pomoć nije dolazila, ponajviše od Rusa od kojih se očekivalo mnogo. Dok su Nijemci slali brza pojačanja u Varšavu, Rusi su ostali na mjestu.
Rusima je mrlja Staljinova zapovijed izdana 8. 8. 1944. da se ruske trupe zaustave i prekinu svaku vojnu operaciju na području Varšave. Mrlja je i zapovijed od 30. 7. 1944.g. za razoružanjem poljskih Zemaljskih jedinica koje su bile na teritoriju pod sovjetskom kontrolom. Razoružanje tih jedinica izvršio je NKVD, a mnogi pripadnici Zemaljskih jedinica završio je u logorima na istoku. Procjenjuje se da je u logore poslano između 20 i 30 tisuća poljskih vojnika. Pred predgrađem Varšave stajala je i 1. poljska armija (1. Armia Wojska Polskiego) u sklopu Crvene armije. Zapovjednik 1. poljske armije Zygmunt Berling nastojao je iz Moskve više puta dobiti odobrenje za prelazak Visle i ući u borbu protiv Nijemaca zajedno s Poljacima u samoj Varšavi. Ali odgovor je uvijek bio isti: "Ostanite na mjestu, sve operacije napredovanja odgođene su za do 4 mjeseca". Unatoč tomu, Berling je naredio dijelovima svojih trupa da pređu Vislu i uspostave kontakt sa pripadnicima Zemaljske armije u Varšavi. Proboj je morao biti izvršen bez artiljerijske i zračne podrške. No, Berling je ubrzo razriješen dužnosti i uhićen a Zemaljska armija u Varšavi je ostala opkoljena na milost i nemilost Nijemcima.
Poznata je i stvar da Rusi nisu dozvolili korištenje svojih zračnih baza američkom i britanskom zrakoplovstvu koje je pokušavale prebaciti pomoć ustanicima u Varšavi. Avioni s pomoći su zbog toga morali polijetati iz baza u Italiji, što je znantno smanjilo opseg pomoći Poljacima, što zbog vremenskog dugog leta, što zbog manje tonaže materijala koje je moralo nadomjestiti uzimanje više goriva za let. U periodu ustanka RAF i Poljsko ratno zrakoplovstvo obavili su 223 leta što je zapravo bilo nedovoljno s obzirom na opseg pomoći koja je zaista bila potrebna poljskoj armiji da se održi, kao i za život civila na oslobođenom području. Rusi su na sve zamolbe zapadnih saveznika za odobrenjem zračnih baza ostali nijemi. Poslije američkog preleta prema Varšavi iz američke zračne baze u Ukrajini sredinom 9. mjeseca, Staljin izdaje zabranu svakom daljnjem preletu savezničkim avionima preko ruskog zračnog prostora.
Ustanici se nikako nisu mogli održati, 2. 10. 1944., zapovjednik Zemaljske armije Tadeusz Komorowski potpisuje kapitulaciju. Gubici su za Poljake bili strašni, poginulo je oko 10 tisuća ustanika, 7 tisuća je odvedeno u zarobljeništvo, no u borbama i odmazdama od strane Nijemaca, poginulo je oko 150 tisuća poljskih civila. Crvena armija prešla je napokon Vislu 17. 1. 1945. godine i ušla je u Varšavu. Grad je od strane Nijemaca predan bez borbe.
Ovo je bio sažeti uvod u do danas nerazjašnjenu ulogu Rusa oko Varšavskog ustanka. Po stvarima koje su danas poznate, a koje su ovdje navedene, puno je nelogičnosti u teorijama da je rusko neuplitanje (makar su stajali pred gradom) posljedica nemogućnosti daljnjeg vojnog djelovanja. Armija koja je pred Varšavu došla u sklopu nevjerojatne ofenzive "Bagration" odjednom nije imala snage pružiti pomoć. Jako mutno... No, postoje mnogi koji se drže teorije da se vojno nije moglo djelovati. Zanimaju me koji su to razlozi.
U samom gradu Varšavi nije bila prevelika koncentracija njemačkih snaga, broj im se svodio na svega 16 tisuća pripadnika Wehrmachta, SS-a i policije (dok je u području oko Varšave bilo stacionirano oko 90 tisuća Nijemaca), koji su spadali u Varšavski garnizon pod zapovjedništvom generala Stahela. U kasnijoj fazi ustanka sudjelovale su i sljedeće jedinice:
Borbena grupa Rohr (General major Rohr)
Borbena grupa generala Reinefartha (SS Gruppenfuhrer Heinze Reinefarth)
Jurišna grupa Dirlewanger
Jurišna grupa Reck (zapovjednik bojnik Reck)
Jurišna grupa Schmidt (zapovjednik pukovnik Schmidt)
Nasuprot njih, u počecima ustanka stajalo je oko 23 tisuće vojnika Zemaljske armije (Armia Krajowa), no mnogi od njih nisu bili naoružani. Usprkos pojačanim aktivnostima otpora u gradu i dojavom jedne Poljakinje da se sprema ustanak, Nijemci nisu bili spremni na njega. U prvim akcijama ustanka postignuti su uspjesi u samom centru grada (Srodmiescie) i u staroj gradskoj jezgri (Stare Miasto). Poljaci su također nanizali uspjehe u osvajanju glavne pošte, tvornicu goriva, električnu centralu i vodovodni centar čime su mogli prekinuti dotok vode gdje je bilo potrebno. General Stahel ostao je opkoljen u palači Bril. No, ono što je bio problem za Poljake je bila brzina kojom su morali potaknuti ustanak, što je značilo nedovoljno vremena za pripremu i koordinaciju planova što je dovodilo i do čestih promjena planova s kojima nisu svi bili upoznati, kao i neiskustvo u uličnim borbama i potpuna mobilizacija. Rezultat tih mana poljske armije vidio se u neuspješnom zauzimanju drugih dijelova grada koja su bila glavna gradska čvorišta, kao i mostova preko Visle koji su bili od velikog značaja. Time se oslobođeni dijelovi grada nikako nisu mogli povezati a rezultat svega toga je bio da je Zemaljska armija mogla samo grčevito braniti već zauzeto i čekati brzu pomoć izvana. No, pomoć nije dolazila, ponajviše od Rusa od kojih se očekivalo mnogo. Dok su Nijemci slali brza pojačanja u Varšavu, Rusi su ostali na mjestu.
Rusima je mrlja Staljinova zapovijed izdana 8. 8. 1944. da se ruske trupe zaustave i prekinu svaku vojnu operaciju na području Varšave. Mrlja je i zapovijed od 30. 7. 1944.g. za razoružanjem poljskih Zemaljskih jedinica koje su bile na teritoriju pod sovjetskom kontrolom. Razoružanje tih jedinica izvršio je NKVD, a mnogi pripadnici Zemaljskih jedinica završio je u logorima na istoku. Procjenjuje se da je u logore poslano između 20 i 30 tisuća poljskih vojnika. Pred predgrađem Varšave stajala je i 1. poljska armija (1. Armia Wojska Polskiego) u sklopu Crvene armije. Zapovjednik 1. poljske armije Zygmunt Berling nastojao je iz Moskve više puta dobiti odobrenje za prelazak Visle i ući u borbu protiv Nijemaca zajedno s Poljacima u samoj Varšavi. Ali odgovor je uvijek bio isti: "Ostanite na mjestu, sve operacije napredovanja odgođene su za do 4 mjeseca". Unatoč tomu, Berling je naredio dijelovima svojih trupa da pređu Vislu i uspostave kontakt sa pripadnicima Zemaljske armije u Varšavi. Proboj je morao biti izvršen bez artiljerijske i zračne podrške. No, Berling je ubrzo razriješen dužnosti i uhićen a Zemaljska armija u Varšavi je ostala opkoljena na milost i nemilost Nijemcima.
Poznata je i stvar da Rusi nisu dozvolili korištenje svojih zračnih baza američkom i britanskom zrakoplovstvu koje je pokušavale prebaciti pomoć ustanicima u Varšavi. Avioni s pomoći su zbog toga morali polijetati iz baza u Italiji, što je znantno smanjilo opseg pomoći Poljacima, što zbog vremenskog dugog leta, što zbog manje tonaže materijala koje je moralo nadomjestiti uzimanje više goriva za let. U periodu ustanka RAF i Poljsko ratno zrakoplovstvo obavili su 223 leta što je zapravo bilo nedovoljno s obzirom na opseg pomoći koja je zaista bila potrebna poljskoj armiji da se održi, kao i za život civila na oslobođenom području. Rusi su na sve zamolbe zapadnih saveznika za odobrenjem zračnih baza ostali nijemi. Poslije američkog preleta prema Varšavi iz američke zračne baze u Ukrajini sredinom 9. mjeseca, Staljin izdaje zabranu svakom daljnjem preletu savezničkim avionima preko ruskog zračnog prostora.
Ustanici se nikako nisu mogli održati, 2. 10. 1944., zapovjednik Zemaljske armije Tadeusz Komorowski potpisuje kapitulaciju. Gubici su za Poljake bili strašni, poginulo je oko 10 tisuća ustanika, 7 tisuća je odvedeno u zarobljeništvo, no u borbama i odmazdama od strane Nijemaca, poginulo je oko 150 tisuća poljskih civila. Crvena armija prešla je napokon Vislu 17. 1. 1945. godine i ušla je u Varšavu. Grad je od strane Nijemaca predan bez borbe.
Ovo je bio sažeti uvod u do danas nerazjašnjenu ulogu Rusa oko Varšavskog ustanka. Po stvarima koje su danas poznate, a koje su ovdje navedene, puno je nelogičnosti u teorijama da je rusko neuplitanje (makar su stajali pred gradom) posljedica nemogućnosti daljnjeg vojnog djelovanja. Armija koja je pred Varšavu došla u sklopu nevjerojatne ofenzive "Bagration" odjednom nije imala snage pružiti pomoć. Jako mutno... No, postoje mnogi koji se drže teorije da se vojno nije moglo djelovati. Zanimaju me koji su to razlozi.
