- Poruka
- 6.213
Piše: Petar Luković
ZVANIČNI SASTANAK # 1: DSS/NS/SRS/SPS
KOŠTUNICA (ustaje i rukama pokazuje prisutnima da se smire): Dogovor naše koalcije jeste da se danas kolektivni sastanak otkazuje zbog Pesme Evrovizije. Svi ćemo glasati za majku Rusiju i njihovu gasnu pesmu! Poslušajte kako to predivno zvuči!
TAJNI SASTANAK #1: BORIS TADIĆ & DRAGAN MARKOVIĆ PALMA U BEOGRADSKOM ZOOLOŠKOM VRTU, OKRUŽENI SLONOVIMA:
TADIĆ (oprezno): Da ne bude zabune, ovo je privatni, neformalni susret, sasvim slučajno smo se sreli u Zoološkom vrtu.
PALMA (opreznije): Ali, vaše je obezbeđenje zatvorilo Zoološki vrt. Samo smo nas dvojica ovde. I životinje.
TADIĆ (žovijalno, grleći Palmu sa obe ruke): Neka nam je sa srećom, Dragane, junače! Da nastavimo da okrećemo evropske pedale, da bicikl razvoja nikad ne stane zahvaljujući našoj budućoj zajedničkoj Vladi!
PALMA (šireći ruke): Nešto mi gimnastika ne ide od ruke, više volim da sedim uz meze, pa muzika na uvce…
TADIĆ (raspoloženo): Vaše su reči melem za našu koaliciju, upravo nam treba tako neko prirodan, običan…
PALMA (mršteći se): Običan?
TADIĆ (panično): Običan u onom sjajnom smislu: da ste neposredni, direktni, da uživate u životu, da ste hedonista…
PALMA (zbunjen): Šta sam ja?
TADIĆ (u sve većoj panici): Da volite sve što je ljudski, punim plućima, da se predajete životu čije evropsko lice lako možemo da dostignemo, samo ako nastavimo da okrećemo pedale.
PALMA (odlučno): Mislim da sam za pedale bio jasan. Ništa ne okrećem.
TADIĆ (depresivno): Nema veze, mi ćemo zajedno da okrećemo umesto vas. Nego, dozvolite da vas pitam: da li ste zadovoljni kadrovskim ishodom u vašoj koalciji?
PALMA (koračajući prema kavezu sa slonovima koji su ga radoznalo gledali): Da se više ne zajebavamo: šta nudiš meni i Krkobabiću?
TADIĆ (mrmljajući): Ali, šta vas dvojica tražite?
PALMA (gledajući u slonove dugim ispitivačkim pogledom): Recimo…
TADIĆ (spušta pogled): Ministarstvo kulture za vas, Ministarstvo omladine i sporta za čika Jovu Krkobabića, nekoliko Upravnih odbora, možda Ministarstvo poljoprivrede ili Jugoslovensko dramsko pozorište, mesto ambasadora u Kairu, Bangkoku, Varšavi i Lisabonu.
PALMA (bacajući slonu kilogram banana): I još?
TADIĆ (očajnički): Sva sredstva Nacionalnog Plana uložićemo u Jagodinu. Izgradićemo vam Diznilend. Novu Ajfelovu kulu. Big Ben. Notr Dam.
PALMA (zabavljen posmatranjem slona): A keš?
TADIĆ (opušten): Ako kažete „da”, Mlađa Dinkić će od vas napraviti Kreza!
PALMA (uvređeno): Nema potrebe da se vređamo. Ja u Jagodini imam većeg i novijeg slona od ove vaše matore drtine, tek da znaš.
TADIĆ (sijajući od sreće): Krez je bio najbogatiji čovek sveta! Kupao se u zlatu, svili i kadifi.
PALMA (hladnokrvno): Dok pare ne legnu na račun, zadrži slobodno tog Kreza.
TADIĆ (držeći se za slona): Ali, sam si, Dragane, rekao da se patriotizam ne toči u traktore. Šta ćeš da radiš ako ti ponište Sporazum o pridruživanju? Kako će Jagodina izgledati ako ne budemo nastavili da okrećemo pedale ka Evropi?
PALMA (ledeno): Kad budeš imao cifru, javi se. A ovo za Ministarstvo kulture nije loše. Konačno da u Jagodinu lično dovedem tog Betovena: da ga ugostimo kao što to Srbi rade – sir, mladi kajmak, šopska, teleća čorba, jagnjeće ispod saća, vruće lepenje, ladan špricer, vanilice. Pa da otpeva tu devetnaestu simfoniju u Jagodini kao da smo u Njujorku! E, to hoću! Možda se zbog Betovena i dogovorimo oko Vlade!
ZVANIČNI SASTANAK # 2:KOŠTUNICA & DAČIĆ, OČI U OČI
KOŠTUNICA (ustaje i rukama pokazuje prisutnima da se smire): Dogovor naše koalicije jeste da se danas kolektivni sastanak otkazuje i da ja, kao budući premijer, razgovaram sa Ivicom Dačićem. Slažemo se? Slažemo.
...
KOŠTUNICA (relaksirano): Konačno sami.
DAČIĆ (napregnuto): Nadam se.
KOŠTUNICA (suzdržava DB smešak): Shvatam istorijsku odgovornost na tvojim plećima. Ili si s nama ili si protiv nas. Ili si s Tadićem ili si ovde. Ili će Kosovo postati nezavisno ili će ostati lažna država. Ili ćeš ovde biti vice-premijer sa pet ministarskih mesta ili ćeš kod Tadića u predvorju čekati da te primi Dinkić. Izbor je lak.
DAČIĆ (šapatom): Nikad lakši.
KOŠTUNICA (nasmejan): Najlakši.
DAČIĆ (veselo): A da ih malo zbunimo? Da, kao, počnemo da s njima da koketiramo, da ih malo podložimo?
KOŠTUNICA (širi ruke): To je to, što bi rekao Oliver Dulić.
DAČIĆ (grohotom): Pa da u „Blicu” u utorak pročitamo: „Palma i Krkobabić lome Dačića!”.
KOŠTUNICA (grohotom, sve udarajući se rukama po kolenima): Pa da čujemo Dinkića kako vas moli, voli, pazi, mazi, kako je odjednom zaljubljen u izvorne principe slobodarske politike Slobodana Miloševića!
DAČIĆ (iznenada): A za one pare?
KOŠTUNICA (ledeno): Mihajlov aminovao, Nikitović sve sredio. Već uplaćeno.
DAČIĆ (lukavo): A znaš li s kim sutra imam neformalni na obali Save?
KOŠTUNICA (iz topa): Dinkić.
DAČIĆ (vadi iz džepa sto dinara): Opet si dobio!
KOŠTUNICA (hladno): Ima se, može se!
TAJNI SASTANAK #2: DAČIĆ & DINKIĆ
DAČIĆ (sedi na obali reke Save i baca kamenčiće u vodu): Kasniš.
DINKIĆ (uzbuđen): Oprosti mi, molim te. Neverovatna je gužva u gradu.
DAČIĆ (hladno): Neće biti gužve kad naš radikalski gradonačelnik stupi na dužnost.
DINKIĆ (glasom molibana): Nećete valjda, pa, Ivice, znate koliko je G17+ računao na vas svih ovih godina, sećate li se naših skupštinskih druženja, kako smo zajedno radili na Ustavu…
DAČIĆ (bacajući još jedan kamenčić u Savu): Bilo pa prošlo. Mladost ludost. Prvi se mačići u vodu bacaju.
DINKIĆ (cvileći): Ali, da li možeš da zamisliš da ja više neću biti ministar?
DAČIĆ (škiljeći na jedno oko i gađajajući rečni talas): Mogu.
DINKIĆ (očajno): A šta ja da radim? Bez imuniteta, pod paljbom neprijatelja koji su mi godinama pretili sudom….
DAČIĆ (hladno): Pređi kod nas. Lako je.
DINKIĆ (neodređeno): Da napustim Tadića koji mi je u alkoholiziranom stanju poklonio 24 mandata?
DAČIĆ (hladnije): Aha.
DINKIĆ (gleda u nebo): I da kod vas budem ministar ekonomije ili finansija ili ukupnog ekonomskog razvoja.
DAČIĆ (arktički ispod nule): Nema ministarstva za tebe.
DINKIĆ (zbunjen): A šta ima?
DAČIĆ (veselo): Referent u nekoj lokalnoj banci, dok svi ne zaboravi na tebe.
DINKIĆ (plačno): Ali, ako te molim, preklinjem…
DAČIĆ (odrečno odmahuje glavom): Ne vredi, Mlađo. Uzmi gitaru i sviraj neke tužne pesme.
DINKIĆ (plače): Ne mogu da verujem da neću biti ministar, to je nešto što mi je ušlo u krvotok, postalo deo fiskalnog računa, pretvorilo se u inozemni dohodak… razumeš.
DAČIĆ (filozofski): Gotovo je, Mlađo. It’s All Over Baby Blue. Voliš li još Bob Dylana?
ZVANIČNI SASTANAK # 3: KOŠTUNICA, KRKOBABIĆ Sr, KRKOBABIĆ Jr, PALMA, SAMARDŽIĆ, DAČIĆ
KOŠTUNICA (ustaje i rukama pokazuje prisutnima da se smire): Naša zajednička Radna grupa lako je usaglasila stavove oko pet principa. Da ponovimo gradivo nacionalne svesne Vlade: nemilosrdna odbrana Kosova, nemilosrdna borba protiv kriminala & korupcije, uslovne evropske i ostale bezuslovne integracije, nemilosrdni ekonomski prosperitet… i kako ono beše…socijalna pravda. Mislim da nema potrebe za diskusijom koja bi nam oduzimala dragoceno vreme u borbi protiv lažne države Kosovo.
PALMA (dobacuje): Čekaj, Vojo. Nismo raščistili pitanje ovog Sporazuma o…. kako se zove, bre, ovo što su potpisali Tadić i Đelić…
KRKOBABIĆ Jr (ponosno): Sporazum o pridruživanju Evropskoj Uniji. SPP!
KRKOBABIĆ Sr (glasno): Bravo, sine, sve znaš!
PALMA (rukama objašnjava): E baš to! Čuo sam da u tom Sporazumu nema ničeg što nam otima naše svetinje i naše monahinje, član 135 kaže da se poštuje Rezolucija 1244…
SAMARDŽIĆ (nervozno): Tebe kao da je juče brifovao Tadić.
PALMA (defanzivno): Bio u Zoološkom vrtu, očiju mi. Malo gledao slonove, jeo semenke, sklapao stihove. **** miš čaplju, pa joj suze kaplju! Žabac žabi na lokvanju nabi!
SAMARDŽIĆ (dubinski): Od drveta ne vidiš slona, kaže naš napaćeni narod s Kosova i Metohije. Videli su te, Dragane.
PALMA (neugodno gledajući ispred sebe): Ali nisam znao da će Tadić da svrati do slonova, majke mi, pitajte Krkobabića.
KRKOBABIĆ Sr (odsutno): Zašto da ja svraćam kod slona?
KRKOBABIĆ Jr (mirno): Svaki slon će da dođe kod tebe, tata, jer ti imaš pet mandata.
SAMARDŽIĆ (prodorno): Nije to, moj Dragane, tako prosto kako ti Boris kaže. Ništa mi nećemo da poništimo; možemo, eventualno, da ne ratifikujemo Sporazum, ali to je odluka buduće Vlade u kojoj će imaš pravo glasa, upravo onako kako smo se dogovorili.
PALMA (desperately): Ali, ako ne bude benzina za traktore…
SAMARDŽIĆ (Ice Ice Baby): Ništa ne brini. Libija, Irak, Iran, Venecuela… sve zemlje koje nisu priznale lažnu državu Kosovo. Sve zemlje koje diktiraju cenu nafte. Sve zemlje prijatelji jedinstvene i celovite Srbije. A tek Rusija kao štit nad svima nama!
PALMA (ozaren): A ostaje ono za Diznilend u Jagodini? Big Ben? Kineski zid do Paraćina?
SAMARDŽIĆ (umorno): Ostaje, naravno. Pitaj Dačića, uostalom.
DAČIĆ (podiže ruku): Provereno, min njet!
ZVANIČNI SASTANAK # 1: DSS/NS/SRS/SPS
KOŠTUNICA (ustaje i rukama pokazuje prisutnima da se smire): Dogovor naše koalcije jeste da se danas kolektivni sastanak otkazuje zbog Pesme Evrovizije. Svi ćemo glasati za majku Rusiju i njihovu gasnu pesmu! Poslušajte kako to predivno zvuči!
TAJNI SASTANAK #1: BORIS TADIĆ & DRAGAN MARKOVIĆ PALMA U BEOGRADSKOM ZOOLOŠKOM VRTU, OKRUŽENI SLONOVIMA:
TADIĆ (oprezno): Da ne bude zabune, ovo je privatni, neformalni susret, sasvim slučajno smo se sreli u Zoološkom vrtu.
PALMA (opreznije): Ali, vaše je obezbeđenje zatvorilo Zoološki vrt. Samo smo nas dvojica ovde. I životinje.
TADIĆ (žovijalno, grleći Palmu sa obe ruke): Neka nam je sa srećom, Dragane, junače! Da nastavimo da okrećemo evropske pedale, da bicikl razvoja nikad ne stane zahvaljujući našoj budućoj zajedničkoj Vladi!
PALMA (šireći ruke): Nešto mi gimnastika ne ide od ruke, više volim da sedim uz meze, pa muzika na uvce…
TADIĆ (raspoloženo): Vaše su reči melem za našu koaliciju, upravo nam treba tako neko prirodan, običan…
PALMA (mršteći se): Običan?
TADIĆ (panično): Običan u onom sjajnom smislu: da ste neposredni, direktni, da uživate u životu, da ste hedonista…
PALMA (zbunjen): Šta sam ja?
TADIĆ (u sve većoj panici): Da volite sve što je ljudski, punim plućima, da se predajete životu čije evropsko lice lako možemo da dostignemo, samo ako nastavimo da okrećemo pedale.
PALMA (odlučno): Mislim da sam za pedale bio jasan. Ništa ne okrećem.
TADIĆ (depresivno): Nema veze, mi ćemo zajedno da okrećemo umesto vas. Nego, dozvolite da vas pitam: da li ste zadovoljni kadrovskim ishodom u vašoj koalciji?
PALMA (koračajući prema kavezu sa slonovima koji su ga radoznalo gledali): Da se više ne zajebavamo: šta nudiš meni i Krkobabiću?
TADIĆ (mrmljajući): Ali, šta vas dvojica tražite?
PALMA (gledajući u slonove dugim ispitivačkim pogledom): Recimo…
TADIĆ (spušta pogled): Ministarstvo kulture za vas, Ministarstvo omladine i sporta za čika Jovu Krkobabića, nekoliko Upravnih odbora, možda Ministarstvo poljoprivrede ili Jugoslovensko dramsko pozorište, mesto ambasadora u Kairu, Bangkoku, Varšavi i Lisabonu.
PALMA (bacajući slonu kilogram banana): I još?
TADIĆ (očajnički): Sva sredstva Nacionalnog Plana uložićemo u Jagodinu. Izgradićemo vam Diznilend. Novu Ajfelovu kulu. Big Ben. Notr Dam.
PALMA (zabavljen posmatranjem slona): A keš?
TADIĆ (opušten): Ako kažete „da”, Mlađa Dinkić će od vas napraviti Kreza!
PALMA (uvređeno): Nema potrebe da se vređamo. Ja u Jagodini imam većeg i novijeg slona od ove vaše matore drtine, tek da znaš.
TADIĆ (sijajući od sreće): Krez je bio najbogatiji čovek sveta! Kupao se u zlatu, svili i kadifi.
PALMA (hladnokrvno): Dok pare ne legnu na račun, zadrži slobodno tog Kreza.
TADIĆ (držeći se za slona): Ali, sam si, Dragane, rekao da se patriotizam ne toči u traktore. Šta ćeš da radiš ako ti ponište Sporazum o pridruživanju? Kako će Jagodina izgledati ako ne budemo nastavili da okrećemo pedale ka Evropi?
PALMA (ledeno): Kad budeš imao cifru, javi se. A ovo za Ministarstvo kulture nije loše. Konačno da u Jagodinu lično dovedem tog Betovena: da ga ugostimo kao što to Srbi rade – sir, mladi kajmak, šopska, teleća čorba, jagnjeće ispod saća, vruće lepenje, ladan špricer, vanilice. Pa da otpeva tu devetnaestu simfoniju u Jagodini kao da smo u Njujorku! E, to hoću! Možda se zbog Betovena i dogovorimo oko Vlade!
ZVANIČNI SASTANAK # 2:KOŠTUNICA & DAČIĆ, OČI U OČI
KOŠTUNICA (ustaje i rukama pokazuje prisutnima da se smire): Dogovor naše koalicije jeste da se danas kolektivni sastanak otkazuje i da ja, kao budući premijer, razgovaram sa Ivicom Dačićem. Slažemo se? Slažemo.
...
KOŠTUNICA (relaksirano): Konačno sami.
DAČIĆ (napregnuto): Nadam se.
KOŠTUNICA (suzdržava DB smešak): Shvatam istorijsku odgovornost na tvojim plećima. Ili si s nama ili si protiv nas. Ili si s Tadićem ili si ovde. Ili će Kosovo postati nezavisno ili će ostati lažna država. Ili ćeš ovde biti vice-premijer sa pet ministarskih mesta ili ćeš kod Tadića u predvorju čekati da te primi Dinkić. Izbor je lak.
DAČIĆ (šapatom): Nikad lakši.
KOŠTUNICA (nasmejan): Najlakši.
DAČIĆ (veselo): A da ih malo zbunimo? Da, kao, počnemo da s njima da koketiramo, da ih malo podložimo?
KOŠTUNICA (širi ruke): To je to, što bi rekao Oliver Dulić.
DAČIĆ (grohotom): Pa da u „Blicu” u utorak pročitamo: „Palma i Krkobabić lome Dačića!”.
KOŠTUNICA (grohotom, sve udarajući se rukama po kolenima): Pa da čujemo Dinkića kako vas moli, voli, pazi, mazi, kako je odjednom zaljubljen u izvorne principe slobodarske politike Slobodana Miloševića!
DAČIĆ (iznenada): A za one pare?
KOŠTUNICA (ledeno): Mihajlov aminovao, Nikitović sve sredio. Već uplaćeno.
DAČIĆ (lukavo): A znaš li s kim sutra imam neformalni na obali Save?
KOŠTUNICA (iz topa): Dinkić.
DAČIĆ (vadi iz džepa sto dinara): Opet si dobio!
KOŠTUNICA (hladno): Ima se, može se!
TAJNI SASTANAK #2: DAČIĆ & DINKIĆ
DAČIĆ (sedi na obali reke Save i baca kamenčiće u vodu): Kasniš.
DINKIĆ (uzbuđen): Oprosti mi, molim te. Neverovatna je gužva u gradu.
DAČIĆ (hladno): Neće biti gužve kad naš radikalski gradonačelnik stupi na dužnost.
DINKIĆ (glasom molibana): Nećete valjda, pa, Ivice, znate koliko je G17+ računao na vas svih ovih godina, sećate li se naših skupštinskih druženja, kako smo zajedno radili na Ustavu…
DAČIĆ (bacajući još jedan kamenčić u Savu): Bilo pa prošlo. Mladost ludost. Prvi se mačići u vodu bacaju.
DINKIĆ (cvileći): Ali, da li možeš da zamisliš da ja više neću biti ministar?
DAČIĆ (škiljeći na jedno oko i gađajajući rečni talas): Mogu.
DINKIĆ (očajno): A šta ja da radim? Bez imuniteta, pod paljbom neprijatelja koji su mi godinama pretili sudom….
DAČIĆ (hladno): Pređi kod nas. Lako je.
DINKIĆ (neodređeno): Da napustim Tadića koji mi je u alkoholiziranom stanju poklonio 24 mandata?
DAČIĆ (hladnije): Aha.
DINKIĆ (gleda u nebo): I da kod vas budem ministar ekonomije ili finansija ili ukupnog ekonomskog razvoja.
DAČIĆ (arktički ispod nule): Nema ministarstva za tebe.
DINKIĆ (zbunjen): A šta ima?
DAČIĆ (veselo): Referent u nekoj lokalnoj banci, dok svi ne zaboravi na tebe.
DINKIĆ (plačno): Ali, ako te molim, preklinjem…
DAČIĆ (odrečno odmahuje glavom): Ne vredi, Mlađo. Uzmi gitaru i sviraj neke tužne pesme.
DINKIĆ (plače): Ne mogu da verujem da neću biti ministar, to je nešto što mi je ušlo u krvotok, postalo deo fiskalnog računa, pretvorilo se u inozemni dohodak… razumeš.
DAČIĆ (filozofski): Gotovo je, Mlađo. It’s All Over Baby Blue. Voliš li još Bob Dylana?
ZVANIČNI SASTANAK # 3: KOŠTUNICA, KRKOBABIĆ Sr, KRKOBABIĆ Jr, PALMA, SAMARDŽIĆ, DAČIĆ
KOŠTUNICA (ustaje i rukama pokazuje prisutnima da se smire): Naša zajednička Radna grupa lako je usaglasila stavove oko pet principa. Da ponovimo gradivo nacionalne svesne Vlade: nemilosrdna odbrana Kosova, nemilosrdna borba protiv kriminala & korupcije, uslovne evropske i ostale bezuslovne integracije, nemilosrdni ekonomski prosperitet… i kako ono beše…socijalna pravda. Mislim da nema potrebe za diskusijom koja bi nam oduzimala dragoceno vreme u borbi protiv lažne države Kosovo.
PALMA (dobacuje): Čekaj, Vojo. Nismo raščistili pitanje ovog Sporazuma o…. kako se zove, bre, ovo što su potpisali Tadić i Đelić…
KRKOBABIĆ Jr (ponosno): Sporazum o pridruživanju Evropskoj Uniji. SPP!
KRKOBABIĆ Sr (glasno): Bravo, sine, sve znaš!
PALMA (rukama objašnjava): E baš to! Čuo sam da u tom Sporazumu nema ničeg što nam otima naše svetinje i naše monahinje, član 135 kaže da se poštuje Rezolucija 1244…
SAMARDŽIĆ (nervozno): Tebe kao da je juče brifovao Tadić.
PALMA (defanzivno): Bio u Zoološkom vrtu, očiju mi. Malo gledao slonove, jeo semenke, sklapao stihove. **** miš čaplju, pa joj suze kaplju! Žabac žabi na lokvanju nabi!
SAMARDŽIĆ (dubinski): Od drveta ne vidiš slona, kaže naš napaćeni narod s Kosova i Metohije. Videli su te, Dragane.
PALMA (neugodno gledajući ispred sebe): Ali nisam znao da će Tadić da svrati do slonova, majke mi, pitajte Krkobabića.
KRKOBABIĆ Sr (odsutno): Zašto da ja svraćam kod slona?
KRKOBABIĆ Jr (mirno): Svaki slon će da dođe kod tebe, tata, jer ti imaš pet mandata.
SAMARDŽIĆ (prodorno): Nije to, moj Dragane, tako prosto kako ti Boris kaže. Ništa mi nećemo da poništimo; možemo, eventualno, da ne ratifikujemo Sporazum, ali to je odluka buduće Vlade u kojoj će imaš pravo glasa, upravo onako kako smo se dogovorili.
PALMA (desperately): Ali, ako ne bude benzina za traktore…
SAMARDŽIĆ (Ice Ice Baby): Ništa ne brini. Libija, Irak, Iran, Venecuela… sve zemlje koje nisu priznale lažnu državu Kosovo. Sve zemlje koje diktiraju cenu nafte. Sve zemlje prijatelji jedinstvene i celovite Srbije. A tek Rusija kao štit nad svima nama!
PALMA (ozaren): A ostaje ono za Diznilend u Jagodini? Big Ben? Kineski zid do Paraćina?
SAMARDŽIĆ (umorno): Ostaje, naravno. Pitaj Dačića, uostalom.
DAČIĆ (podiže ruku): Provereno, min njet!