- Poruka
- 6.825
Nekoliko je neobičnih fenomena u našem Sunčevom sistemu: asteoridni pojas između Marsa i Jupitera, pojava kometa i anomalijska orbita Plutona. Moguća objašnjenja srećemo kod Zecharia Sitchin-a u njegovoj knjizi "Dvanaesta Planeta" u kojoj on, na osnovu impozantnog broja dokumenata iz drevnog Sumera, tvrdi sledeće:
- sastavni deo našeg Sunčevog sistema je i planeta Marduk, koja se kreće po 3.600 godina dugoj putanji;
- raniji ulasci ove planete doveli su do stvaranja asterodinog pojasa, uticali na pojavu kometa i čudnu putanju Plutona.
"...Akadijanski pečat iz trećeg milenijuma p.n.e, danas u berlinskom muzeju, prikazuje grupu od jedanaest nebeskih tela kako se kreću oko Sunca. Očito je reč o našem Sunčevom sistemu onakvom kakav je bio poznat Sumerima; sistemu koji je sadrzao dvanaest nebeskih tela..."
(Dakle, Sunce, Mesec, Zemlja i osam ostalih planeta, i dvanaesta, između Marsa i Jupitera.)
"... Antički dokumenti pokazuju planetu nama nepoznatu - znatno veću od Zemlje, ali manju od Jupitera. Na ovim prikazima sve su planete u današnjim orbitama osim Plutona, koji je između Saturna i Urana... Četiri i po hiljade godina stari dokumenti insistiraju da postoji planeta između Marsa i Jupitera. To je, kako ćemo pokazati, planeta Marduk, domovina Nefilim-a..."
"...Sunce i njegovih devet planeta su u prošlosti doživeli invaziju velike planete Marduk, nalik kometi, iz spoljnog svemira. Prvo se susrela sa Neptunom; prošla Uran i Saturn; pri prolazu pored Jupitera skrenula je prema centru Sunčevog sistema. Za sobom je "vukla" sedam satelita. Ulazeći u unutrašnjost solarnog sistema našla se na kursu sudara sa sledećom planetom: Tiamat..."
(Prema Sitchinu, u toj dalekoj prošlosti, Zemlja nije još postojala u današnjoj orbiti. Planeta Tiamat je bila između Marsa i Jupitera.)
"...Dve planete se ipak nisu sudarile, što je od kardinalne astronomske važnosti. Ali zato su Mardukovi sateliti svom žestinom udarili u površinu Tiamat-a i ostavili pravu pustoš. Šitavi delovi planete su odlomljeni, a sam Tiamat je izbačen iz svoje orbite..."
"...Komete se smatraju "pobunjenim članovima" našeg Sunčevog sistema, jer ne poštuju "standardna" pravila kretanja. Dok su orbite planeta oko Sunca gotovo kružne, s izuzetkom Plutona, orbite kometa su neverovatno izdužene. Pojedine komete nestanu iz našeg viedkruga stotinama pa čak i hiljadama godina. I dok sve planete kruže u smeru obrnutom kazaljki na satu, kod kometa je slučaj suprotan. Astronomi ne znaju odgovor na pitanje koja sila ili koji događaj izaziva ove neobične orbite. Naš odgovor je: Marduk. Planeta Marduk je uletela u Sunčev sistem iz suprotnog pravca, odlomila od Tiamata ogromne gromade od kojih su nastale komete, a onda ih povukla svojom gravitacionom silom..."
"... Marduk je udarom na Tiamat podelio ovu planetu na dva dela: onaj veći, kome je bilo suđeno da postane Zemlja, našom planetom, bacajući ga u novu orbitu blizu Suncu. Udarajući u drugi, manji deo, Marduk ih je smrvio u manje nebeske kamene gromade koji su i dalje ostali u dotadašnjoj orbiti. Tom svemirskom "bitkom" su formirani Zemlja i asteroidni pojas između Marsa i Jupitera..."
(Sitchin ovu kosmicku "bitku" potkrepljuje nizom drevnih tekstova koji opisuju nastanak Zemlje, tzv. "Mesopotamski Ep o Kreaciji", i koji se do tada nisu tumačili drugacije nego kao mitovima iz prošlosti. Izgleda da je Sitcin pronašao ključ za čitanje Sumerskih opisa zbivanja na nebu.
- sastavni deo našeg Sunčevog sistema je i planeta Marduk, koja se kreće po 3.600 godina dugoj putanji;
- raniji ulasci ove planete doveli su do stvaranja asterodinog pojasa, uticali na pojavu kometa i čudnu putanju Plutona.
"...Akadijanski pečat iz trećeg milenijuma p.n.e, danas u berlinskom muzeju, prikazuje grupu od jedanaest nebeskih tela kako se kreću oko Sunca. Očito je reč o našem Sunčevom sistemu onakvom kakav je bio poznat Sumerima; sistemu koji je sadrzao dvanaest nebeskih tela..."
(Dakle, Sunce, Mesec, Zemlja i osam ostalih planeta, i dvanaesta, između Marsa i Jupitera.)
"... Antički dokumenti pokazuju planetu nama nepoznatu - znatno veću od Zemlje, ali manju od Jupitera. Na ovim prikazima sve su planete u današnjim orbitama osim Plutona, koji je između Saturna i Urana... Četiri i po hiljade godina stari dokumenti insistiraju da postoji planeta između Marsa i Jupitera. To je, kako ćemo pokazati, planeta Marduk, domovina Nefilim-a..."
"...Sunce i njegovih devet planeta su u prošlosti doživeli invaziju velike planete Marduk, nalik kometi, iz spoljnog svemira. Prvo se susrela sa Neptunom; prošla Uran i Saturn; pri prolazu pored Jupitera skrenula je prema centru Sunčevog sistema. Za sobom je "vukla" sedam satelita. Ulazeći u unutrašnjost solarnog sistema našla se na kursu sudara sa sledećom planetom: Tiamat..."
(Prema Sitchinu, u toj dalekoj prošlosti, Zemlja nije još postojala u današnjoj orbiti. Planeta Tiamat je bila između Marsa i Jupitera.)
"...Dve planete se ipak nisu sudarile, što je od kardinalne astronomske važnosti. Ali zato su Mardukovi sateliti svom žestinom udarili u površinu Tiamat-a i ostavili pravu pustoš. Šitavi delovi planete su odlomljeni, a sam Tiamat je izbačen iz svoje orbite..."
"...Komete se smatraju "pobunjenim članovima" našeg Sunčevog sistema, jer ne poštuju "standardna" pravila kretanja. Dok su orbite planeta oko Sunca gotovo kružne, s izuzetkom Plutona, orbite kometa su neverovatno izdužene. Pojedine komete nestanu iz našeg viedkruga stotinama pa čak i hiljadama godina. I dok sve planete kruže u smeru obrnutom kazaljki na satu, kod kometa je slučaj suprotan. Astronomi ne znaju odgovor na pitanje koja sila ili koji događaj izaziva ove neobične orbite. Naš odgovor je: Marduk. Planeta Marduk je uletela u Sunčev sistem iz suprotnog pravca, odlomila od Tiamata ogromne gromade od kojih su nastale komete, a onda ih povukla svojom gravitacionom silom..."
"... Marduk je udarom na Tiamat podelio ovu planetu na dva dela: onaj veći, kome je bilo suđeno da postane Zemlja, našom planetom, bacajući ga u novu orbitu blizu Suncu. Udarajući u drugi, manji deo, Marduk ih je smrvio u manje nebeske kamene gromade koji su i dalje ostali u dotadašnjoj orbiti. Tom svemirskom "bitkom" su formirani Zemlja i asteroidni pojas između Marsa i Jupitera..."
(Sitchin ovu kosmicku "bitku" potkrepljuje nizom drevnih tekstova koji opisuju nastanak Zemlje, tzv. "Mesopotamski Ep o Kreaciji", i koji se do tada nisu tumačili drugacije nego kao mitovima iz prošlosti. Izgleda da je Sitcin pronašao ključ za čitanje Sumerskih opisa zbivanja na nebu.