Citati koji opisuju naša osećanja

DOBROTA IZ UGLA NADRNDANE ŽENE

Često grešim, te savršenima preporučujem da ne čitaju dalje od naslova. Šta je za mene dobrota? Kad nikad, ali nikad sa akcentom na nikad ne izgovoriš "Ja sam dobar čovek!" Kad nikad, ali nikad, sa podvučenim nikad sebe ne uzimaš zdravo za gotovo. Kad si dovoljno hrabar da kažeš "ja ovo ne umem", "ja ovo ne mogu" i "ja ovo ne želim", pa makar to bilo najsvetije delo u Univerzumu. Kad si dovoljno samosvestan da veruješ više sebi, svom iskustvu i svojim zaključcima nego i najboljem savetu zasnovanom na tuđem iskustvu i tuđim zaključcima. Kad imaš pa daš a ćutiš. Kad nemaš, pa digneš glavu i ćutiš. Kad ne tražiš, jer guzicu ne pomeraš. Kad ti se na licu jasno može čitati šta ti se dopada a šta ne, a još jasnije ko ti se dopada a ko ne. Kad ne pokušavaš nikoga da ubediš da si u pravu. Kad se ne hvališ time što si žrtva. Kad ne dozvoliš da budeš žrtva. Kad učiš od boljih, priznajući sebi da su jesu bolji. Kad se menjaš jer si sam uvideo da grešiš. Kad si prijatelj bez očekivanja. Kad celog života pamtiš svaku lepu reč koja ti je upućena samo zato što postojiš. Kad samo dobro pamtiš pa vratiš, a pred lošim se dostojanstveno povučeš. Kad ne jedeš govna i ne sviraš klincu. Kad spoznaš da moraš ugoditi sebi da bi bio sposoban da ugodiš bilo kome drugom. Kad ne bi u tuđu kožu, makar bila i krokodilska. Kad braniš slabije. Kad se odrekneš dvostrukih aršina. Kad radiš u skladu sa onim što govoriš pa makar srušio sve što si gradio. Kad ne ubeđuješ sebe da ti je dobro samo zato što želiš da ti je dobro. Kad si pošten prema sebi jer tad nema šanse da budeš nepošten prema drugima. Kad te nije strah sopstvenih slabosti. Kad ne očekuješ od sebe da uvek ideš napred dok ti lokot nesigurnosti steže članke. Kad oprostiš sebi što si samo čovek. To je za mene dobrota. Sve ostalo je predstava za svet.

Jelena Milenković

- - - - - - - - - -

Je li ovo iz neke knjige ili samo misao, tj razmišljanje?

Sa bloga,ova zena divno pise i razmislja
https://miljena.blogspot.com/2019/0...1zjbtc5O-xmhLSeD7GiesNeD0U0HaIY2y-MFovbtFdoDM
 
Ja ne biram ono što imam.

Ne biram, u stvari, ništa, ni rađanje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto.

Još je čudnije što moranje pretvaram u ljubav. Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu,
grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene. Ja ga
otimam, ja mu se namećem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nad mnom je svejedno, ali neću da znam za to,
svejedno dajem im svoje osjećanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate.

Meša Selimović
 
... your thoghts wander, your words too, far apart, no, that's an exaggeration, apart, between them would be the place to be, where you suffer, rejoice, at being bereft of speech, bereft of thought, and feel nothing, hear nothing, know nothing, say nothing, are nothing, that would be a blessed place to be, where you are.

Samuel Beckett
 
Moj je život maglovit, i kad god nastanu duge jesenske kiše s namrštenim, mutnim nebom i blatnavom zemljom, mene obuzme
neodoljiva tuga i nemio, potajan bol koji me silno i nemilosno razdire. Tada me duša zaboli i srce zaželi da se ukloni negdje daleko,
daleko ispod ovog sumornog, teškog neba.

Petar Kočić
 
Мучила ме тјескоба и нисам видио никаквог начина да је се ослободим. Неко звони на вратима.
Отварам. Преда мном је дама средњих година којој се заиста нисам надао. Дебело засједе и
засу ме таквим будалапггинама да се моја тјескоба преобрази у бијес. Био сам спашен.

Емил Сиоран

:lol:
 
Poslednja izmena:
Istina je, život je težak i opasan; onaj koji traži sreću neće je naći; onaj što slab je mora da pati; onaj što traži ljubav razočaran će biti; koji je pohlepan ostat će gladan; tko traži mir nemir će naći; a istina je samo za hrabre; radost će naći samo onaj kojeg ne plaši samoća; a život je samo za one koji se ne boje umrijeti.

Joyce Cary
 
Čovek je prventsveno taj koji ovakvo osećanje u sebi proizvede, ne i sam život koji je, kao i njegov Tvorac, beskrajno raznolik i bogat.
Strah (ne i onaj zaštitni) je ona neman u čoveku koja mu ne dozvoljava da neprestano vri, kao što se neprekidno kreću i menjaju ćelije
u našem telu, kao što se milijarde galaksija kreću svojim (uhodanim i zakonitim?) putanjama. Iza svakog straha stoji kao stalna opomena
i pretnja - smrt. Zar možemo odložiti ili uništiti smrt tako što ćemo umrtviti život u sebi - stereotipom življenja? Mada odjekuje privlačno stih
Milana Rakića: "I s očima punim planina i reka / da proživim život u trenutku jednom" (iz pesme "Jedna želja") - to bi mogli biti trenuci
mističke i/ili erotske ekstaze - druga krajnost je čovekov strašljivi pokušaj da umrtvljenjem života produži smrtni čas na što duži vremenski
period življenja. Zar je to moguće, upitaćemo se. Sve vrste demencija (danas sve češća i Alchajmerova) upravo to omogućavaju, pri čemu
smelo mislim da ih čovek često (ne uvek) sam stvara. Kako? Tako što se plaši rizika života!

Vladeta Jerotić
 
'Florinda mi je pričala da je sloboda potpuno odsustvo brige o sebi, odsustvo brige koje se postiže kada se oslobodi ogromna količina energije koja je zarobljena u nama. Ona je rekla da se ta energija oslobađa jedino onda kada smo u stanju da obuzdamo previsoko mišljenje koje imamo o sebi, o svojoj važnosti. Važnost koju osećamo ne sme biti uništena ili ismejana.
Zuleikin glas je bio jasan ali je zvučao kao da dolazi iz velike daljine kada je dodala, "Cena slobode je vrlo visoka. Sloboda se može dostići isključivo sanjanjem bez nade, spremnošću da se izgubi sve, čak i san."
"Sanjati bez nade, boriti se bez cilja je za neke od nas jedini način da sustignu pticu slobode."
 
Čuvaj se. Svaki put kada, sazrevajući, budeš htela da promeniš nešto što je pogrešno u ono što je ispravno, ne zaboravi da prvu revoluciju treba izvesti u sebi samoj, prvu i najvažniju. Boriti se za jednu ideju, a nemati ideju o sebi,jedna je od najopasnijih stvari koje mogu da se dogode.

Suzana Tamaro
 
Док ми је излагао своје планове, слушао сам га не могавши заборавити да неће дочекати ни крај
седмице. Каква лудост с његове стране, говорити о будућносги, и то о својој будућности! Међутим,
кад смо већ код тога, како не помислити да, на концу конца, разлика између смртника и самртника
и није тако велика? Бесмисленост ковања планова само је незнатно очигледнија у другом случају.

Емил Сиоран
 
glad.jpg



PLjeska.jpg


Primo Levi


njam.jpg
 
Соматска смрт није изненадан већ спор процес. Изненадни скокови могу бити у облику губитка свести, застоја дисања и срчаног рада. Смрт је присутна, када су ова стања неповратна, иако још живи велики број телесних ћелија (и делимично се екпериментално може даље одржати у животу). Осуђеном на казну одсецања главе срце наставља после егзекуције кратко време да ради.
Општа психопатологија, Јасперс

Море, да ли и одсечена глава наставља извесно време да мисли? :think:
 
Pravi znamen našeg doba jeste da nijedno ljudsko biće, bez izuzetka, više ne može da odredi svoj život u
nekom iole pouzdanom okviru, kao što se to ranije moglo proceniti u tržišnim odnosima. U principu su svi,
čak i oni najmoćniji, samo stvari. Čak ni profesija generala više ne pruža odgovarajuću zaštitu. U eri fašizma,
više nikakav sporazum ne može da zaštiti glavni štab od vazdušnih napada, dok komandante koji poštuju
tradicionalne mere opreza Hitler veša, a Čan Kaj Šek im odrubljuje glave. Iz toga sledi da svako ko pokuša
da preživi – a u pukom preživljavanju je uvek bilo nečeg besmislenog, slično onim snovima u kojima, posle
iskustva kraja sveta, polako milimo iz podruma – u isto vreme mora biti spreman da svakog časa okonča
svoj život. To je žalosna istina koja je potekla iz Zaratustrinog raskošnog učenja o slobodno izabranoj smrti.
Sloboda je sužena na čistu negativnost, a ono što je u vreme art nouveau bilo poznato kao umiranje u lepoti,
svelo se na želju da se skrate beskrajna poniženja življenja i beskrajne patnje umiranja, u svetu u kojem se
treba plašiti nečeg mnogo goreg od smrti. Objektivni kraj humanizma je samo drugi izraz toga. On potvrđuje
da je individualno kao takvo, kao nešto što predstavlja ljudsku vrstu, izgubilo autonomiju kroz koju se ta vrsta
mogla ostvariti.

Teodor Adorno
 
Живот је шири од сваког прописа. Морал је замисао, а живот је оно што бива. Како да га уклопимо у замисао
а да га не оштетимо? Више је штете нанесено животу због спречавања греха него због самог греха.

Меша Селимовић
 

Back
Top