Brajicu, dobar dan.
Поздрав видим да сте вољни да помогнете новијим нумизматичарима
Naravno: buduci da sam strastveni numizmaticar, sigurno da mi je uvek drago kada vidim da nekoga drugog zanima bas oblast koju ja toliko volim.
па ако хоћете да покушате да објасните како да се разликује оригинал од фалсификата
Nazalost, detaljan odgovor na ovo pitanje je izuzetno dugacak. No, pokusacu da vam dam neke smernice, ali imajte u vidu da nema tacnog recepta za prepoznavanje falseva, kao i da sam zbog vremenskih ogranicenja primoran da izostavim dosta detalja.
1. Generalne karakteristike novca
1.1 Tezina. Anticki novac je izradjivani prema razlicitim tezinskim standardima. Dakle, za svaki tip se zna srednja vrednost tezine i dozvoljen raspon odstupanja od nje. U principu ovaj test je nabolji za zlatni novac (jer je najstrozije kontrolisan), a potom za srebrni. Za bakarni i bronzani je retko koristan. Treba imati u vidu da je tezina novca u pojedinim periodima bolje kontrolisana, a u pojedinim losije, kao i da na tezinu uticu takve stvari kao ostecenja, kristalizacije i sl.
1.2 Stil. U iskusnim rukama, ovo je jedan od najznacajnijih karakteristika novcica, kada se radi o falsifikatima. Nazalost, najteze ga je opisati, jer je tesko konkretno reci sta to tacno cini "stil". Jednostavno , neko ko je u rukama drzao veliku kolicinu originalnog kao i falsifikovanog novca, moze da kaze da sa nekim komadom "nesto nije u redu". To nije lako, jer stil i originalnog antickog novca varira, sto od vremenskog razdoblja do vremenskog razdoblja, sto od kovnice do kovnice, pa cak i onaj izradjivan od strane jednog gravera u razlicitim periodima svoje karijere. Dakle, ovde nema lakog recepta, vec samo iskustvo pomaze.
1.3 Patina. Kao sto sam prethodno rekao, lepa, homogena patina povecava vrednost novca (naravno, kada se radi o novcu od materijala koji patinira). Iz toga razloga pojedini falsifikatori pokusavaju da vestacki stvore patinu razlicitim hemijskim reakcijama. Opet, iskustvo pomaze pri prepoznavanju lazne patine. Ispitivanje boje metala u pukotinama takodje moze biti od znacaja, ali je to malo duza prica.
2. Metod izrade
Velika vecina antickog novca je kovana. S druge strane, najveci broj falsifikata nije tako proizveden.
2.1 Ivice. Stariji metodi livenja imaju problema sa obodom novca. Naime, ostavljaju rub koji je vidljiv i neprirodno tacno na sredini izmedju aversa i reversa. To se lako prepoznaje, kao i tragovi smirglanja, kada falsifikatori pokusaju da rub odstrane.
2.2 Rupice na povrsini. Opet, prilikom starijih metoda livenja cest je slucaj da se mehuri vazduha zarobe izmedju metala i kalupa, ostavljajuci kao rezultat sitne rupe na povrsini novca. Njih je relativno lako detektovati cak i golim okom, ili pod malim uvecanjem.
2.3 "Mekan izgled". Livenje najcesce ne uspeva da najbolje prekopira sitne detalje, pa novac dobija "mekan" izgled. Malo je iskustva potrebno da se razlikuje ova vrsta nedostatka detalja od novcica koji je jednostavno iznosen.
2.3 Tragovi toka metala. Zbog nacina na koji je novac pravljen, prilikom kovanja originalnog novca, nagli pritisak kalupa prilikom udarca uzrokuje karakteristican, radijalan tok vrelog metala koji se moze detektovati. U zavisnosti od tipa metala, oni se nekada mogu primetiti golim okom, a nekada pod vecim uvecanjem (~ x20).
2.4 Tragovi masinske izrade. Odredjeni broj falsifikata se izradjuje modernim masinama koje mogu sa velikom tacnoscu da reprodukuju i vrlo sitne detalje. Iz mog iskustva ovi tipovi falseva se najcesce nalaze kod kopija kasnog rimskog, odnosno ranog vizantijskog zlatnog novca. Na prvi pogled dobro izradjeni komadi izgledaju vrlo verodostojno, ali ih odaju masinski tragovi, u vidu parallelnih otisaka (kao tragovi metalnih gusenica u blatu), koji se obicno mogu videti pod uvecanjem od x3 do x5.
3. Kalupi
3.1 Odredjen broj falseva je izradjen tako dobro, da ih je nemoguce prepoznati same po sebi. Recimo, falsifikator moze kao osnovu da iskoristi originalan novcic (ali u vrlo losem stanju), i da ga prekuje na isti nacin kao sto je to radjeno pre dva milenijuma. Takve kopije je maltene nemoguce prepoznati, osim u jednom sjucaju: kada su korisceni poznati lazni kalupi. Postoje katalozi sa slikama laznih kalupa, a iskusan numizmaticar moze da prepozna da li je odredjen kalup koriscen za odredjen novcic.
3.2 Kada falsifikator ne izradi sam novi kalup, vec da kazem "inverzno" prekopira dizajn sa originalnog novcica tako sto uzme njegov otisak, tom prilikom se prekopiraju i sve nesavrsenosti sa novcica. Recimo, ako je originalni novcic imao mali procep, to ce se prekopirati, ali po izradi falsifikata nece izgledati verodostojno, a narocito ako se nalazi blizu ruba. Takodje se dva komada mogu uporediti:ako imaju bas isti procep, ocigledno nesto nije u redu. Ili, da navedem jos jdan primer, ako je deo dizajna bio vam povrsine originalnog novcica (ako novcic nije bio dobro centriran, ili ako je bilo nedovoljno metala), to se nekada moze detektovati na kopiji. Posto je metalna osnova drugacijeg oblika, moze se videti prazan prostor gde bi inace trebao da bude neki detalj dizajna, ali nije bio prepkopiran, jer je bio vam metalne osnove na originalu.
И да ли је то случај и код Српског средњевековног новца?
U srpski srednjovekovni novac se nazalost ne razumem. Anticki novac skupljam vec dugo vremena i imam lepu kolekciju. Gomile novca su mi prosle kroz ruke, a imao sam prilike da i upoznam i da diskutujem o antickom novcu sa nekim od vodecih svetskih eksperata. Sa druge strane, srpski srednjovekovni novac sam tek nedavno poceo da skupljam (iz patriotskih razloga, je li), vrlo malo komada sam zapravo drzao u rukama, a nisam ni imao prilike da od nekog ekperta mnogo sta naucim (mozete i sami zamisliti da je interesovanje za nas novac daleko manje u svetu nego za anticki). Ipak, covek moze pretpostaviti koje od navedenih smernica mogu biti od pomoci. Recimo, patina ocigledno nece, jer je srpski srednjovekovni novac izradjivan od srebra, koje ne patinira. S druge strane, stilski problemi pretpostavljam da mogu biti znacajni, ali, kao sto sam vec napisao, za to je potrebno iskustvo.
Da ponovim, savetujem vam da budete vrlo vrlo pazljivi pri kupovini antickog novca kod nas. Mozda ste videli u drugoj temi da sam ja zainteresovan za kupovinu za moju zbirku, tako da me redovno ljudi kontaktiraju. Velika vecina onoga sto mi nude su falsevi. Eto, ima jedan "nas" koji na EBay-u prodaje gomile falseva. U principu, neiskusnim kolekcionarima bih savetovao da nikako ne trose veci novac na antiku kod nas. Koju zastitu kod nas imate kao kupac? Nikakvu. To je jos jedan razlog za razliku u cenama kod nas i na Zapadu - kada kupis nesto kod poznatog dilera, ako autenticnost IKADA dodje u pitanje, vi novac povracate (neki dileri vam cak daju i dodatnih 10-ak procenata nadoknade po vrh cene koju ste platili).
Nadam se da je ovo od neke pomoci.
Pozdrav.