"Budi Moje Svjetlo" Majka Tereza

Marin55

Domaćin
Banovan
Poruka
3.091
05-09-2007



Mother Tereza
Ne događa se često da knjiga postane kontroverzna i prije njena objavljivanja. No, to se dogodilo sa zbirkom pisama Majke Tereze, koja je preminula prije deset godina. Naslov zbirke je 'Budi moje svjetlo'. U pismima koje je prikupio kanadski svećenik Brian Kolodiejchuk, glasovita humanitarka izražava sumnju u svoju vjeru te iskazuje emocionalnu prazninu koja je šokirala mnoge.

Prilog je pripremila Tatiana Koprowicz iz redakcija Glasa Amerike na ukrajinskom jeziku.

U nekoliko navrata tijekom svoje 66 godina duge službe, Majka Tereza je u svojim pismima izražavala osjećaj emocionalne praznine. 'Nema vjere, nema ljubavi, nema entuzijazma. Spašavanje ljudskih duša ne predstavlja mi ništa, kao ni raj' – ovako glase neke od misli iz pisama Majke Tereze.

Svećenik Brian Kolodiejchuk radio je s poznatom časnom sestrom gotovo
Jedno od pisama Majke Tereze
dvadeset godina. Zalaže se da je se proglasi sveticom. Objavljivanje pisama Majke Tereze dio je napora u postupku njezine kanonizacije. No, možda će ova pisma postupak kanonizacije blokirati? Kolodejčuk kaže da niti najbliži Majci Terezi nisu bili svjesni njezinih dilema.

"Željela je biti vjesnik radosti. Željela je uvijek imati osmjeh na licu. Uvijek nam je govorila da budemo vedri dok se predajemo Bogu. Zato je njezina unutrašnja borba s vjerom za mnoge veliko iznenađenje" - kaže ovaj kaandski svećenik ukrajinskog podrijetla.

1946. Majka Tereza počinje pomagati bolesnima, siromašnima i napuštenoj djeci u Kalkuti, u Indiji. S vremenom joj se u ovoj misiji pridružuju stotine svećenika, časnih sestara i katoličkih laika. Postaje globalni simbol dobročinstva, za što je – među ostalim – bila nagrađena i Nobelovom nagradom za mir.

Bilo je međutim sve do sada nepoznato da je sve to vrijeme Majka Tereza prolazila kroz osobno, intimno preispitivanje svoje katoličke vjere. Bliskost s Kristom iz mladih dana – prema njezinim pismima - nikad kasnije nije bila ponovljena. Kako je to moguće?

"Ljudi koji nisu religiozni, širom svijeta, i oni – naravno – iskazuju suosjećanje, pomažu drugima iz humanitarnih pobuda. Njezina pisma ukazuju na izvjesnu dvoličnost, ako ih usporedimo s njezinim izjavama danima za javnost" - kaže Dan Barker iz ustanove koja se zove Zaklada za slobodu od vjere.

Vatikan je priopćio da zbirka pisama Majke Tereze neće utjecati na proces njezine kanonizacije. Upoznavanje s unutrašnjim dilemama glasovite misionarke i dobročiniteljice samo će povećati njezin ugled – smatra katolički svećenik James Martin, autor knjige 'Živući sa svecima'.

Glas Amerike
 
Мајка Тереза
Из пројекта Википедија
Скочи на: навигација, претрага

Мајка ТерезаМајка Тереза (право име Агнесa Гонђа Бојађиу, енг. Agnes Gonxha Bojaxhiu, (26. август, 1910 – 5. септембар 1997), је била албанска римокатоличка часна сестра која је ред Мисионарке милосрђа и добила Нобелову награду за мир 1979. за вој хуманитарни рад. Мајка Тереза је збрињавала сиромашне, болесне, сирочиће и умируће Калкуте.

Како су Мисионарке милосрђа расле под њеним вођством, оне су прошириле свој ред и у друге земље. До 1970их она је постала позната у свету као хуманитарац и затупник сиромашних и беспомоћних, делимично захваљујући документарном филму и књизи „Нешто лепо за Бога“ Малколма Магериџа.

Папа Јован Павле II ју је беатификовао и дао јој титулу „Блажена Тереза од Калкуте“.[1][2]

250px-Mother_Teresa.jpg
 
Exposing Mother Teresa
Reveiw by John M. Swomley

One of the interesting books published in 1995 debunks the myth of Mother Teresa, who has been unjustly built into a near-saint by the media. She has been virtually untouchable as an almost sacred figure. and anyone who dares to criticize her is promptly rebuked.

The book is The Missionary Position: Mother Teresa In Theory And Practice, by Christopher Hitchens (Verso, London and New York, 1995) $12.95. Hitchens aired a documentary on her in England and has investigated her activities.

He questions her Nobel Peace Prize in 1979 because she never did anything for peace. In fact, in her acceptance speech she said, �Abortion is the worst evil, and the greatest enemy of peace... Because if a mother can kill her own child, what will prevent us from killing ourselves or one another? Nothing.�

Wherever she goes this is her constant message. In 1992 at an open air mass in Knock, Ireland, she said, �Let us promise our Lady who loves Ireland so much, that we will never allow this country a single abortion. And no contraceptives.� She obviously sees no connection between poverty and too many children.

In one interview cited in the book, she was asked, �So you wouldn�t agree with people who say there are too many children in India?� She said, �I do not agree, because God always provides. He provides for the flowers and the birds, for everything in the world He has created. And those little children are his life. There can never be enough.�

One of Mother Teresa�s volunteers in Calcutta described her �Home for the Dying� as resembling photos of concentration camps such as Belsen. No chairs, just stretcher beds. Virtually no medical care or painkillers beyond aspirin, and a refusal to take a 15-year-old boy to a hospital. Hitchens adds, �Bear in mind that Mother Teresa�s global income is more than enough to outfit several first class clinics in Bengal. The decision not to do so... is a deliberate one.

The point is not the honest relief of suffering, but the promulgation of a cult based on death and suffering and subjection.�

Then Hitchens notes that Mother Teresa �has checked into some of the finest and costliest clinics and hospitals in the West during her bouts with heart trouble and old age.�

The author mentions her visit to Haiti and her endorsement of the Duvaliers, the source of much deprivation of the poor in Haiti. Also, her acceptance of stolen money from Charles Keating, �now serving a ten-year sentence for his part in the savings and loan scandal.� Keating, a �Catholic fundamentalist�, gave Mother Teresa one and a quarter million dollars and �the use of his private jet.�

During the course of Keating�s trial, Mother Teresa wrote Judge Ito asking clemency and asked Ito �to do what Jesus would do.�

One of the prosecutors in the trial wrote her telling her �of 17,000 individuals from whom Mr. Keating stole $252,000,000.� He added, �You urge Judge Ito to look into his heart--as he sentences Charles Keating--and do what Jesus would do. I submit the same challenge to you. Ask yourself what Jesus would do if he were given the fruits of a crime; what Jesus would do if he were in possession of money that had been stolen; what Jesus would do if he were being exploited by a thief to ease his conscience.� The prosecutor asked her to return the money, and offered to put her �in direct contact with the rightful owners of the property now in your possession.�

This supposed paragon of virtue never replied to his letter.

No one knows what happens to the millions of dollars Mother Teresa receives. There is no accounting and no evidence that she has built a hospital or orphanage that reflects modern health and sanitary conditions.

Hitchens details the reactionary political activities of Mother Teresa, from aiding the Spanish right wing against the anti-Franco forces who were seeking a secular society in post-Franco Spain, to her visits to Nicaragua and Guatemala to whitewash the atrocities of the Contras and death squads.

There is much more in this book, such as letters from former workers with Mother Teresa exposing her hypocrisy. Hitchens concludes his 98-page book with reference to her fund-raising for clerical nationalists in the Balkans, her endorsement by Ralph Reed of the Christian Coalition, and her �cover for all manner of cultists and shady businessmen.� His last sentence is, �It is past time that she was subjected to the rational critique that she has evaded so arrogantly for so long.
 
Marin55:
Da li to kazes samo zato sto je bila Albanske nacionalnosti??
Majka Terezija (Skoplje, 27. kolovoza 1910. - Calcutta, 5. rujna 1997.), časna sestra aromunskog porijekla.

Majka Terezija, pravim imenom Agnes Gongea Boiagi, rođena je u aromunskoj katoličkoj obitelji. S 18 godina odlučila je posvetiti život "službi Bogu" i ušla u katolički red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji. Godine 1930. uzima ime Terezija, u čast španjolske svetice Terezije Avilske. Nakon što je podučavala niz godina u jednoj školi u Calcutti, 1946. primila je "poziv nad pozivima", kako ga je sama nazvala, napustila školu i osnovala 1950. družbu Sestara misionarka ljubavi koje djeluju među siromašnima, bolesnima, umirućima. Godine 1979. dobila je Nobelovu nagradu za mir. Umrla je 1997. u Calcutti. Njezin red broji tisuće sestara i dragovoljaca i ima 450 središta u svijetu. Školovala se u Zagrebu, a imala je i hrvatsku diplomatsku putovnicu. S njom je surađivao u Indiji, hrvatski misionar Ante Gabrić. U listopadu 2003., papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom.


Vlasi (Arumunji, Aromuni).- su Kolektivni naziv za više malenih srodnih etničkih grupa iz jugoistočne Europe, potomci rimskih kolonista i romaniziranih domaćih antičkih naroda poput Ilira. Nastanjuju teritorij jugoistočne Rumunjske, istočne Srbije, dijelova Makedonije, sjeverne Grčke i nešto u Albaniji, BiH i Hrvatskoj. Glavne grupe Vlaha su Meglenski vlasi, Ćići, Morlaci, Cincari i drugi.
 
Makedonski akademik Tome Serafimovski nedavno je objasnio kako je došlo do zamisli da se poznatoj rimokatoličkoj monahinji, Majci Terezi, rođenoj 1910. godine u Skoplju, podigne spomenik u rodnom gradu. Akademik kaže da je ideja njegova i da je nastala pre pet godina. To bi bio jedan od simbola prestonice. Podržao ga je gradonačelnik Riste Penov a i skopski biskup, Rusin iz Bačke, Joakim Herbut. Privrednik Trifun Kostovski pobrinuo se za izdatke.
“Niko nikada u Makedoniji nije tvrdio da je Majka Tereza bila Makedonka, ali u Skoplju se zna da joj je otac Nikola Bojadži bio ne Albanac, već Cincar,” kaže Serafimovski.
 
Najava da bi na spomeniku u Rimu moglo da stoji, ćirilicom napisano, “Makedonija u čast svoje kćeri Gondže Bojadžiju - Majke Tereze. Skopje 1910 - Kalkuta 1997. g.” odmah je uznemirila albanske političare, intelektualce i novinare, najpre u Skoplju, potom u Albaniji, na Kosovu i Metohiji. Prvi se javio lider Demokratske partije Albanaca Arben Džaferi, onda su se albanski intelektualci iz Skoplja, Prištine i Tirane sastali pre mesec dana u Tirani i uputili zahtev predsedniku Alfredu Mojsiju, gradonačelniku Edi Rami i drugima kako bi se ispravila nebriga prema uspomeni na monahinju. Treba joj podići spomenik u centru grada i otkriti ga već ove godine na Dan albanske nezavisnosti 28. novembra. Tereza je u komunističko vreme bila nepoželjna u Albaniji. Nije joj bilo dopušteno da se susretne sa svojom majkom Dranom i šest godina starijom sestrom Agejom. Njih dve su pre tridesetak godina umrle i sahranjene su na tiranskom gradskom groblju.
Intelektualci traže od rimskih gradskih vlasti da onemoguće makedonski projekt gradnje spomenika. Književnik Ismail Kadare je ceo slučaj stavio u još širi kontekst, patetično apelujući na Evropu da prestane sa “antialbanskim rasizmom”. Među albanskim političarima najglasniji bio je vođa opozicije Sali Beriša koji se, dok je bio na vlasti, nije interesovao za monahinju u dalekoj Kalkuti. On prebacuje vladi da je nezainteresovana da zaštiti lik i delo svetice. Traži da se parlament ovim pozabavi i da se osnuje posebna državna komisija, komentarišući da se Albanija ponaša kao Kambodža, jer nije pružila gostoprimstvo onoj kojom se danas diči. Vladajuća Socijalistička partija ove nastupe opozicije označila je “političkim marketingom”.
 
Da je Majka Tereza po ocu Cincarka, makedonski mediji spominju uzgred. Cincari, koji sebe u Makedoniji nazivaju Vlasima, nikako ne žele da se prećuti njeno istinsko poreklo.
Predsednik Unije za kulturu Cincara Makedonije Dimo Dimčev kaže za NIN da je nekada centar ovog naroda, njegov “Jerusalim”, bio Moskopolje, na severu današnje Grčke. Alipaša Janjinski ga je spalio 1821. godine, a oko 200 000 stanovnika je izbeglo. Cincari su se preko današnje Makedonije, dolinom Morave, iselili do Mađarske, ostajući usput i u ovdašnjim gradovima. Drugi pravac je vodio preko Kosova, Bosne, Hrvatske, do Austrije. Brojni Cincari zadržali su se u Makedoniji, među njima je bilo i nekih sa prezimenom Bojadži. Dimčev pominje jugoslovensku atletičarku Atinu Bojadži, poreklom iz te porodice. Isto prezime nalazimo na severu, u Ugarskoj. Tamo je bio poznat Mihail Bojadži u čijoj biografiji stoji da su mu roditelji iz Moskopolja. Deo porodice ostao je u Prizrenu. Ima podataka da je pradeda Majke Tereze, po imenu Nikola (kao i otac), došao u Skoplje i da se bavio trgovinom. Otac Nikola bio je predstavnik Cincara u gradskom veću. O tome je sačuvan pisani dokument koji se danas nalazi kod Stojana Trenčevskog.
 
Naš sagovornik Tome Serafimovski ističe da s e kuća porodice Bojadži nalazila u Vlaškoj mahali, u blizini cincarske crkve Sveti car Konstantin i carica Jelena. On navodi da je sama Majka Tereza jednom istakla da govori tri jezika - engleski, albanski i vlaški. Dimčev je tražio pomoć i podršku od raznih institucija i ličnosti, uključujući i predsednika i premijera, kako bi dokazao cincarsko poreklo slavne monahinje. Za to se zalaže i partija Demokratski savez Cincara, čija saopštenja objavljuju makedonski mediji.

Otac Majke Tereze sahranjen je na skopskom groblju. Ono je posle zemljotresa premešteno. Predstavnici Rimokatoličke crkve u Skoplju nerado se upuštaju u pitanje etničkog porekla monahinje. Kažu da je to pitanje “osetljivo”, na njega se reaguje među Albancima sa puno emocija i ne bi trebalo da im smeta ako bi bilo podataka koji govore o “nealbanskoj krvi”. Biskupija pak ne želi da se izjašnjava.
Mada Albancima nije nepoznato cincarsko poreklo oca Majke Tereze, oni to potpuno ignorišu.
 
Izgleda da nikakvog spomenika za sada neće biti. Neko je to protumačio kao rezultat “energičnih napora albanske diplomatije”. Izvori iz Albanije su saopštili da su se tako dogovorili gradonačelnici Tirane i Rima, Rama i Valtroni. Navodno je Italijan ovu višenedeljnu polemiku koja je stigla i na stranice štampe presekao rečima: “Smatrajte da je ovo pitanje zatvoreno, spomenika u Rimu neće biti”. Misli se da je ovome doprineo i stav Vatikana kome je i te kako stalo da se ne povrede Albanci, čak i kada za njihove emocije nema razumevanja. Do beatifikacije Majke Tereze ima malo vremena, po svaku cenu treba izbeći bilo kakve polemike o njoj, smatra jedan rimokatolički prelat, pribojavajući se da do oktobra ne izbije još neki spor. Oni na Balkanu rado izazivaju, smatra on.
 
U Pristini u naselju Vranjevac, postojale su ulice gde si samo pancirima mogao da prodjes a da si siguran da ti nista nece biti. Elem, postojala je apoteka "Nena Tereza", e tu se sve prodavalo osim lekova. Dalje nije potrebno pisati.............

Kada je za vreme bombardovanja nasa milicija uspela da udje u tu "apoteku'' samo sto nije nasla atomsku bombu, sve ostalo je tu postojalo!!!!!
 
Мислим да није то поента,па и једна од највецих и најпостованијих православних светитељки мати Ангелина је Албанка.Поставља се потњје њене вере,али сви који су мало читали духовну и теолоску литературу знају да је та појава код верјућих нормална и да се назива маловерје или унинија-Она је живеле и умрла као монахиња и велики хуманиста католичке цркве
 

Back
Top