shinanai
Zainteresovan član
- Poruka
- 168
savršenstvo.
bolno - isključivajući sve ostale stvari. sve što je neko sebi ikad želeo. ko kod da je. šta god da je. SVE.
savršenstvo je svoj sopstveni gospodar, ne duguje nikome vernost i ne saginje glavu pred nijednom rekcijom. postoji čisto i potpuno, kao srebrni tanjir meseca - nedodirljivo, nedostignuto. ali frustrijajuće, zato što nas podseća, sa koliko osrednjeg moramo da se borimo, da bi preživeli nedelju.
verovatno jedini zastrašujući aspekt izvanrednosti, leži u tome, da život u svetu osrednjosti postaje vid stalnog, živog pakla. subtilna i mučna spoznaja.
mikelandjelo je napisao: "sitnice čine savršenstvo - a savršenstvo nije sitnica". to svakako nije opis našeg vremena, doba tupih glava, odbijanja odgovornosti i skarabeusa. perfekcija. izvanrednost. kakva vatrena ljubavnica, koliko su dosadni i napunjeni anomijom ostali sati na javi, zarobljeni u lancima samo običnog i jedva prihvatljivog za onog, koji je jednom okusio usne izvanrednosti, koji se jednom totalno prepisao perfekciji - sve ostalo je tek u redu i nikako bolje od toga.
nažalost većina života prolazi po tom kalupu. zacrtano na moguće, kupuju je se kliše, zato što snovi nisu na prodaji, i uči se, kako da se zaobiđe rizik skoka sa vrtoglave visine. migel de unamuno je napisao: "da bi se postiglo nemoguće, mora se probati absurdno."
u nenadarenim i jednostavnim ljudima savršenstvo stvara osećaj zanimljivosti i poštovanja, u malo nadarenima stvara ključajuću mržnju i zavist.
većinom se igra igra "šta bi bilo, kad bi bilo ...". neki je igraju bolje od drugih, neki njome upšte nevladaju (zato postoje ljudi, koji misle da glumci pišu svoj sopstveni tekst, da je istina čudnija od izmišljenog, da slika vredi hiljadu reči, i da nas posećuju redovno sa daleka putujući, zlonamerni i neverovatno inteligentni vanzemaljci o okretnom posuđu, koji ništa pametnije neznaju da učine sa svojim vremenom, nego da sebi pecaju neke ljude, da bi imali nezadovoljavajući sex sa njima, i da bi naknadno tog lošeg sexualnog partnera samo radi zabave poslali na rektalna ispitivanja sa mehaničkom opremom veličine hilti-ja); ali ponekad tu igru toliko sjajno igra, da on pomeri granice i unese malo više sunca u svet.
ponavljam tenor uvoda kada pišem, da je savršenstvo pažnju osrednjeg sveta za veliki broj ljudi učinilo jako bolnom.
od odkud znamo šta je savršeno? znamo zahvaljujući citata jedne kritičarke: "istinito savršenstvo ima osobinu, da nas učini nervoznim."
otvorite oči, primetite sve te savršene sitnice oko nas - i biće malo više sunčanih zraka na ovom svetu ...
bolno - isključivajući sve ostale stvari. sve što je neko sebi ikad želeo. ko kod da je. šta god da je. SVE.
savršenstvo je svoj sopstveni gospodar, ne duguje nikome vernost i ne saginje glavu pred nijednom rekcijom. postoji čisto i potpuno, kao srebrni tanjir meseca - nedodirljivo, nedostignuto. ali frustrijajuće, zato što nas podseća, sa koliko osrednjeg moramo da se borimo, da bi preživeli nedelju.
verovatno jedini zastrašujući aspekt izvanrednosti, leži u tome, da život u svetu osrednjosti postaje vid stalnog, živog pakla. subtilna i mučna spoznaja.
mikelandjelo je napisao: "sitnice čine savršenstvo - a savršenstvo nije sitnica". to svakako nije opis našeg vremena, doba tupih glava, odbijanja odgovornosti i skarabeusa. perfekcija. izvanrednost. kakva vatrena ljubavnica, koliko su dosadni i napunjeni anomijom ostali sati na javi, zarobljeni u lancima samo običnog i jedva prihvatljivog za onog, koji je jednom okusio usne izvanrednosti, koji se jednom totalno prepisao perfekciji - sve ostalo je tek u redu i nikako bolje od toga.
nažalost većina života prolazi po tom kalupu. zacrtano na moguće, kupuju je se kliše, zato što snovi nisu na prodaji, i uči se, kako da se zaobiđe rizik skoka sa vrtoglave visine. migel de unamuno je napisao: "da bi se postiglo nemoguće, mora se probati absurdno."
u nenadarenim i jednostavnim ljudima savršenstvo stvara osećaj zanimljivosti i poštovanja, u malo nadarenima stvara ključajuću mržnju i zavist.
većinom se igra igra "šta bi bilo, kad bi bilo ...". neki je igraju bolje od drugih, neki njome upšte nevladaju (zato postoje ljudi, koji misle da glumci pišu svoj sopstveni tekst, da je istina čudnija od izmišljenog, da slika vredi hiljadu reči, i da nas posećuju redovno sa daleka putujući, zlonamerni i neverovatno inteligentni vanzemaljci o okretnom posuđu, koji ništa pametnije neznaju da učine sa svojim vremenom, nego da sebi pecaju neke ljude, da bi imali nezadovoljavajući sex sa njima, i da bi naknadno tog lošeg sexualnog partnera samo radi zabave poslali na rektalna ispitivanja sa mehaničkom opremom veličine hilti-ja); ali ponekad tu igru toliko sjajno igra, da on pomeri granice i unese malo više sunca u svet.
ponavljam tenor uvoda kada pišem, da je savršenstvo pažnju osrednjeg sveta za veliki broj ljudi učinilo jako bolnom.
od odkud znamo šta je savršeno? znamo zahvaljujući citata jedne kritičarke: "istinito savršenstvo ima osobinu, da nas učini nervoznim."
otvorite oči, primetite sve te savršene sitnice oko nas - i biće malo više sunčanih zraka na ovom svetu ...