Devojčice,
Sve je bilo u okviru najvrednijih normi naše tradicije. Razumem te. Verujem da si razumela i ti mene. Nije mi namera da se gordim, već samo da te informišem u vezi sa jednim detaljom.
Moja malenkost je nacrtala ikonostas Hrama sv. Atanasija Velikog (i mobilijar), kao i sve ornamente na njima. Ovo dole je crtež severne prestone pregrade, sa stubovima.
Motive za ornamente, za ovaj deo ikonostasa, uzeo sam sa rekonstruisane figure despota Djurdja Brankovića (Esfigmenska povelja), koji je prema legendi "kumovao" Selevcu.
Ukratko, predanje kaže, da je despot sa pratnjom zanoćio u selu koje se nalazilo upravo na prostorima u čijem je središtu sadašnji hram podignut, a koji se, sa delom selevačkog atara prostirao prema severu (Dunavu) još nekih 4-5 km.
Kada se ujutru despot spremao za put ka Smederevu, pitao je meštane kako se zove selo u kojem je zanoćio.
– Selo, gospodaru, odgovorili su mu.
– Pa, ovo nije selo, već selce, rekao je despot.
Od "selce", nastalo je ime sela – Selevac.
(I danas se ceo taj predeo Selevca zove Staro selo, a gde je hram, izmedju dva groblja – Bavan i Lazića groblje, nosi naziv Ladna voda.)
Crkvu na Ladnoj vodi porušili su Turci, posle propasti Prvog ustanka 1813, a meštani su se iselili u šumske predele prema Palanci, gde se Selevac razvio u današnje selo.
Ako se lepo vidi na slici, na desnom stubu može da se uoči da je kapitel izveden iz despotove krune, a na levom stubu iz krune njegovog sina Grgura. Ostali ornamenti su sa despotove odežde, a na parapetnoj ploči je grb Selevca čiji sam, takodje autor.
Inače, prema mojim crtežima izradjeni su i ikonostas i sav mobilijar (Hristov grob, pevnice, celivaonica, postamenti za ikone GIH i Presv. Bogorodice koje su postavljene ispred prestonih ikona na ikonostasu) u Hramu sv. Petke u Palanci. I Ima još...