Da pokusam da napisem pesmu sada?
Stihovi mi nesto ne leze,
od mene beze,
rime se sudaraju i kao da nekog udaraju.
Svaka neuspela rima ima pik na mene,
krivi me za ruznocu i neuspehe svoje.
Jer tvorac njen postadoh ja
i njen licni dzelat.
Pravdam sebe u sebi,
Hvalim nju joj samoj
...Zalim za tom rimom,
Pozeleh da negde ponovo je stvaram!
Drago mi je da si se vratila.
Iskreno sam najiskreniji u ovoj iskrenosti.
Vec odustah od prizivanja.
Sagranih te u uspomenama
Pomislih da si nas napustila,
negde otisla...
za vjeke vjekova.
Raduje me ta zabluda moja.
Sada se sadasnjost jos jednom stvara,
otvorena je ka buducnosti.