JER TEBE NEMA
More si beskrajno,
a lađe moje stoje usidrene.
Nebo si modro,
a ptice moje ne lete nikamo.
Proljeće si razlistano,
a stabla moja nisu propupala.
Jutro si srpanjsko,
a ja cvokoćem u sumracima.
Galeb si jedini,
a ja sam vapaj samotne plutače.
Ivica Smolec