Evo tek sada sam uspeo da se dočepam računara. Vratio klinca sa probe orkestra, svira tamburu u kulturnom umetničkom društvu, žena otišla u noćnu a nas dvojica sada spremanje za sutra u školu. On pre podne a ja posle podne. I tako svaki dan. Seminar u Beogradu prošao klasično, oni predaju a mi zevamo. Bitno je da skupljamo sate. Sada ponovo moram da nakupim sto sati za pet godina zbog licence. U prosveti sam već dvadeset godina i nije mi teško, jer radim posao koji volim! Toliko od mene. Neka nešto ostane i za kasnije, ako hoćeš!