Da l’ se ova bajka u istini zbila
Tamo, gde već nema ni
ruina stari’,
Gde noć zaborava sve je dosad skrila
Osim nje, što ide sa
nestalih stvari
Uz oblik vetrova i govor dubrava,
Kao duh umrlih preko
naših glava?
Il’ je ova bajka ne iz ovog doba,
Ne iz zemlje naše, već
sa zvezde neke,
Koja danas nema ni traga ni groba,
Dok Danica čuva spomene
daleke,
Kao mašta ljudska, što jedina javlja
Ono što je bilo, što se ne
obnavlja?
Ne znam o tom, ne znam. Al’ kad pada veče
Na crveno sunce i
dan k’o dim beo,
Kad iz svakog kutka noć crna poteče
I pritisne pogled,
nebo, vidik ceo
Znam, da čujem tada, da mi neka struja
Nosi mrtve reči i
pesme slavuja.
...
Vladislav Petković Dis