Nedavni sadržaj od edy_devil666

Život je poput putovanja vozom.... Ljudi ulaze i silaze. Prilikom zaustavljanja voza dešavaju se prijatna iznenađenja. Čovek proživljava srećne trenutke ali ima i nezgoda... Nesreća i žalosti. Kad se rodimo zakoračimo u voz. Susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tokom celog...

Evo jedna prica koja ce vam se sigurno dopasti, tj. ako vam je stalo do smijeha na pravom ste mjestu. Ovo ispod je text djevojke koja je pisala pismo xxx osobi... pa da pocnemo. Nadam se da ces moci procitat. Ja drugacije neznam da pisem i izvini na svrakopisu. Inace lijepo pisem samo sad...

Sjedim sam u sobi. Ne palim svijetlo jer se bojim da će ono pokvariti društveni mir. Skriven negdje u kutku svojih želja, po ko zna koji put pokušavam zaboraviti tebe i nastaviti sam živjeti. Tako sam znao da je nemoguće tražiti život u svemiru, vodu u kamenu, a ja, ja sam tražio život u tebi...

Mi zivimo da bi umrli...to sam vec odavno shvatio...ali jos nisam shvatio zasto zivjeti ako cemo umrjeti...svi znamo sto nas ceka...djetinstvo,mladost,starost,smrt...,,,,, samo kad pomislim na to razdoblje starosti...nezivi mi se vise...zar trebamo zivjeti za to da se kasnije nebi mogli...