Svi ovako javno, više-manje, volimo da palamudimo kako nam je najbitnije da nam je partner dobra duša i sve nešto u tom fazonu, bla, bla...
A svi istovremeno znamo da nema ništa bez one simpatične i benigne zločestosti kod nje(ga), bez koje ne bi znali da imamo nekog živog pored sebe i koja nas često podseti da smo i sami živi.
Šta je život bez borbe, šta je veza bez podjebavanja i nadjebavanja?
A svi istovremeno znamo da nema ništa bez one simpatične i benigne zločestosti kod nje(ga), bez koje ne bi znali da imamo nekog živog pored sebe i koja nas često podseti da smo i sami živi.
Šta je život bez borbe, šta je veza bez podjebavanja i nadjebavanja?