Mozda je problem u pojmu zelja...
Zelja, potreba, nagon, htenje, naum, plan, ideja, zudnja, strast, imaju razlicita znacenja...
Uzmite osobu koja ima svoje potrebe i ne naglasava ih nego ih obezbedjuje....Toliko ce naviknuti na potrebe da ce njihovo ispunjenje spustiti na nizi nivo vaznosti od osobe koja ima zelje.
Nivo vaznosti postaje znacajan pa se moze uzeti obrnuto , da preko nivoa prioriteta odlucujemo da li je nesto zelja ili potreba ili strast ili htenje....tj odjednom uvodimo novu paralelnu tabelu , koja nam kazuje vaznost i spremnost da ostvarujemo nesto...
To tacno znaci mac sa dve ostrice...tj znaci da ljudi mogu u normalnom zivotu zanemariti vrlo vazne potrebe i tako dovesti sebe u nehigijenu , raspad, nezravlje, ali moze znaciti i da svoju potrebu moze toliko pojacati u znacaju da postaje opsesivan jednim aspektom svojeg zivota...
Uzmimo odnos takve osobe sa potomcima....Dolazimo do pojma rivalitet, na vise nivoa..
Bioloski rivalitet, Ako otac ima potrebu za hranom, da li oteti od deteta i bioloski ga ostetiti ili ga i unistiti....
Polni rivalitet, Naizgled moguc samo kod incesta, ali nije bas tako , postoji sakriven jer su ljudi rod a ne samo pol.....Tu se psihicki spusta znacaj sina u odnosu na oca..
Porodicni rivalitet, znacaj u hijararhiji porodice....Iako mnogi misle da je tu normalno stanje stvari da je otac u hijararhiji dominantan, to uopste nije normalno stanje stvari cak je jasno i oznaceno da postoje 4 generacije, ranije u seoskim domacinstvima je to bilo i ocigledno , gde svaka generacija ima svoje obaveze i ulogu, te je hijararhija netotalna nego po ulogama...
Egzistencijalni rivalitet koji se preplice sa svim ovim, to je kad je ugrozenost toliko velika, npr bukvalno ko ce da krece u bitku , matori otac ili mladi sin....drustveni konstrukt...ili obojica..
Sve ovo dovodi do razlicitih resenja, npr jedno vrlo glupo je lapot, ubijanje staraca...drugo koje sam ja video u praksi je samrt...
To je situacija kad se stara osoba povlaci u sebe i svoje odaje, i pocinje pripreme za smrt da bi olaksali porodici , smanjili troskove, unapredili potencijal porodice da napreduje....
Tada pocinju da unose smanjene kolicine hrane, ili cak da ne jedu nista, i onda sacekaju da ih ubije upala pluca, unutrasnja krvarenja od mononukleoze ili nekog nefunkcionisanja jetre ili otkaz bubrega....
Tiho samoubistvo....
Time se povecavaju sanse za opstanak ili napredovanje porodice , naslednika i u interesu, osim sto nije emotivan ili logican, nego bioloski , pojedinca da tako ucini za svoje potomke...
Ukoliko je zelja za zivotom velika, a nije nuzda, nista se strasno nece desiti, jer ta zelja nece biti naglasena, tj osoba nema antagonizam, pa ni zelja nije jednostrana..
Medjutim ako postoji antagonizam, onda nastupa naglasenje pojma zelja....
Mislim da ona serija lud zbunjen normalan , pokazuje upravo to , jer insistira da postoji emocionalna veza izmedju dede , oca i sina, ali stalno insistira da postoji i steta koju nanose jedni drugima ako stave a uvek stave, svoje zelje iznad porodicnog interesa..