Kako to da cene elektronskih uredjaja padaju a hrane rastu?
Pre 20..30 godina televizori, telefoni i ostali uredjaji su kostali u hiljadama dolara a sad u destinama ili eventualno stotinama.
A hrana sa druge strrane ode u nebesa.
Kako, zasto?
Juče sam štelovala novi daljinski upravljač iz kineskog dućana i kad sam otvorila pamflet sa pretpostavljanim brendovima televizora, pripade mi muka.
More brendova, sve sitno ispisano.
Dobar TV se kupuje jednom na duže vreme. Ima uvek neko u kraju ko menja lampe, jer je to obično problem.
Građani hranu kupuju svakodnevno.
Čoveče, svako stoji u redu čak i za jedan hleb!
U manjim mestima je drugačije, ili sam ja samo drugačija, ne znam. Mogu po 10ak dana da ne idem u prodavnicu ni za šta.
Drugo, mnoštvo tih proizvoda koji se nazivaju hranom su samo mamipara i visoko adiktivne stvari.
Kad si u većem gradu, ti hoćeš da budeš i nešto fensi, a ne sirovina iz neke srpske nedođije koja ne zna šta su dragonfruit i šitake pečurke.
Dakle, pomama za hranom je porasla, a npr. za TV-ima je ostala ista.