Zasto neki/neke uvek nalete na pogresne?!?!?!

Dakle, prolazimo kroz razna "ljubavna" iskustva...dozivljavamo i lepe i ruzne trenutke...ali, kako da razjasnimo to sto se nekim ljudima uvek dogadjaju pogresni/pogresne, mozda i nama samima...da li je uzrok tome ono sto nosimo iz nase porodice...ili su u pitanju okolnosti...ili ne znamo sta hocemo...ili nas vode pogresni motivi...kako da se reprogramiramo i bar jednom izbegnemo razocaranje?

Ako mi neko objasni
ima... ne znam ni ja
Meni se uvek dese pogresne osobe
A ni sama ne znam kako :?
 
Moz bit da jeste problem u tebi, mozda nije....na kraju krajeva...nekada je zaista tesko provaliti ljude...pogotovu u danasnje vreme...jedno radi, drugo misli, a trece prica...

Treba dobro otvoriti oba oka...:D

dobro proroche
sasa_matic.jpg
 
ajde iznesi problem u kratkim chinjenicama
pa mozemo da prodiskutujemo o tome ako zelish

Znaci bila je prvo ta osoba, s kojom sam bila prijatelj, i u koga sam se vremenom zaljubila, jer me je stvarno razumeo, i jer sam mogla sve da mu kazem... Ne znam, jednostavno, u njega sam zadobila beskrajno poverenje... A on otrchao za mojom najboljom drugaricom... Ajde to... Nego posle godinu i nesto dana... On se kao pokajao zbog svega, sestra, koja mu je najbolja drugarica, mi je pricala da se promenio, doduse, tad je imao devojku, i mi smo ponovo postali kao neki drugovi... Kad, ono, on se to namerno zdruzio sa mnom da dodje opet do moje drugarice... :? :shock:
A ovaj sad... Pa ne znam, upoznala sam ga, i zaista mi je bilo lepo sa njim... I onda jednog dana cujem neki audio - snimak, koji su snimili njegovi drugovi, i pustili mi... A tu prica... Pa, svasta... I o meni, i o tome sta mi je radio iza ledja... :shock: A brate, ja mu verovala... I da mi je pola toga rekao u facu, ne bih se naljutila, vec bih ga nekako i razumela... A ovako... :?
To su ono, dva, najubedljivija slucajeva... Ne znam, ali za sta me je ovaj drugi iskoriscavao necu ni da komentarisem, jer je ocajno i jadno... A, ja, glupaca, nisam to videla...
 
Znaci bila je prvo ta osoba, s kojom sam bila prijatelj, i u koga sam se vremenom zaljubila, jer me je stvarno razumeo, i jer sam mogla sve da mu kazem... Ne znam, jednostavno, u njega sam zadobila beskrajno poverenje... A on otrchao za mojom najboljom drugaricom... Ajde to... Nego posle godinu i nesto dana... On se kao pokajao zbog svega, sestra, koja mu je najbolja drugarica, mi je pricala da se promenio, doduse, tad je imao devojku, i mi smo ponovo postali kao neki drugovi... Kad, ono, on se to namerno zdruzio sa mnom da dodje opet do moje drugarice... :? :shock:
A ovaj sad... Pa ne znam, upoznala sam ga, i zaista mi je bilo lepo sa njim... I onda jednog dana cujem neki audio - snimak, koji su snimili njegovi drugovi, i pustili mi... A tu prica... Pa, svasta... I o meni, i o tome sta mi je radio iza ledja... :shock: A brate, ja mu verovala... I da mi je pola toga rekao u facu, ne bih se naljutila, vec bih ga nekako i razumela... A ovako... :?
To su ono, dva, najubedljivija slucajeva... Ne znam, ali za sta me je ovaj drugi iskoriscavao necu ni da komentarisem, jer je ocajno i jadno... A, ja, glupaca, nisam to videla...

evo sazivamo konzilijum na ovaj topic

pozivaju se:
banshee
boogy
doca
 
Ja sam uwek u ziwotu bila sa pogresnima,i znam kako i zasto.
Jednostawno,tako mi je bilo lakse.
Kada mi pridje ok decko,obawezno ga odbijem,
dok "potencijalnog pogresnog"poznam u sekundi i dam mu broj ne razmisljajuci(nekada se kasnije widim sa njim,nekada ne-i to je zawisilo od mog trenutnog raspolozenja).
I tesim se ja da je swe ok tako,nema nerwiranja,preteranog weziwanja....:( a ne znam ni sama koliko sam plakala zbog toga.
Prewise sam emotiwna i osetljiwa uwek bila za tako nesto.....ali i kukawica da nekome dam do znanja sta osecam.
Pre odredjenog perioda sam odlucila da stawim tacku na to,da se promenim,da ne odbijam wishe ljude od sebe i istowremeno biram iste takwe muskarce.
Trebalo je wremena i sada mogu da kazem da mi wise ne fali "ono malo" da budem ispunjena i srecna!:D
 
Dakle, prolazimo kroz razna "ljubavna" iskustva...dozivljavamo i lepe i ruzne trenutke...ali, kako da razjasnimo to sto se nekim ljudima uvek dogadjaju pogresni/pogresne, mozda i nama samima...da li je uzrok tome ono sto nosimo iz nase porodice...ili su u pitanju okolnosti...ili ne znamo sta hocemo...ili nas vode pogresni motivi...kako da se reprogramiramo i bar jednom izbegnemo razocaranje?

....ja sam pristalica teorije da sve shto mi se deshava da sam sam zasluzio bilo da je dobro ili loshe ,to vazi i za ljubav i za ostale stvari ,mozda sreca ima nekog udela u svemu ali opet i tu srecu treba zasluziti ............
 
Ljubav je visoko razvijena SVEST. Neka vrsta vidovitosti, jer imas spoznaju o svetu i sebi. I kad tacno znas svoje mesto i sta treba da cinis i da to bude kreativno, afirmativno, dobro i za tebe i za druge. :-)

Da nastavim u kontekstu prethodnog posta.
Bez dovoljno razvijene svesti nemoguce je napraviti dobar izbor. Zato sto lose procenjujemo druge, ne vidimo pregrst bitnih "sitnica" koje odaju buducnost. Kad po svaku cenu zelimo da budemo sa nekim samo da ne bi vise bili sami, sigurno je da pravimo los izbor, jer su motivi pogresni. Ili vidimo nekog kao naseg spasioca, kao izlaz i resenje iz sopstvene lose situacije, jos jedna fatalna greska. Da stvar bude gora motivi se zamagle nekom kvazi zaljubljenoscu, koja je nista drugo no dolivanje ulja na vatru.
Zato kazem svest i samosvest. Vazno je da covek zna gde je u datom trenutku, vazno je da zna da ga na ovom svetu niko drugi nece uciniti srecnim, do on sam sebe. Mislim takodje da ljudi sa puno problema, ne bi trebalo da ulaze u bilo kakve veze, dok sebe ne srede. To zvuci malo ekstremno, ali nije. To je fer, i prema sebi i prema drugima.
I to je najtezi deo posla, osposobiti sebe za ljubav. :razz:
 
Dakle, prolazimo kroz razna "ljubavna" iskustva...dozivljavamo i lepe i ruzne trenutke...ali, kako da razjasnimo to sto se nekim ljudima uvek dogadjaju pogresni/pogresne, mozda i nama samima...da li je uzrok tome ono sto nosimo iz nase porodice...ili su u pitanju okolnosti...ili ne znamo sta hocemo...ili nas vode pogresni motivi...kako da se reprogramiramo i bar jednom izbegnemo razocaranje?

razocaranje ne moze da se izbegne. kroz to se uci, kroz to sazrevamo, jacamo, upoznajemo sebe.
ukoliko neko cesto pravi slicne greske, stvarno mislim da nisu pogresne osobe koje on bira, nego da je greska u njemu samom. treba da stane, zamisli se, prostudira sebe i vidi sta pre svega, njemu samom fali. kad stanu da kukaju- ja se uvek razocaram, ja stalno patim, ja ovo, ja ono....hej, pa ebote, u tebi je problem, ne u 15 drugih osoba. samo u tebi.
 

Back
Top