Imam prilike (pa i takve drugarice) koje u tome uživaju - ne uvek, ali ponekad... ili veoma često
da...
Poigraju se, isflertuju, pa posle ih odbace (mada je to prejaka reč)...
Ali i muškarcima malo treba.
Neki specifičan kompliment, a oni već udaraju glavom u oblake.
Ne sviđa mi se kao u gorepomenutom slučaju, kad devojke to rade namerno. Osim ako se ne radi o ''nadobudnim'' uobraženicima, njih treba ''zavlačiti''...
Meni se nekoliko puta desilo da raspoloženje mene i nekog momka bude takvo, poklope se neke pozitivne energije, ali samo za jedno veče, pa se verbalno ''izmačujemo'', neko dosetljivo igranje lascivnim i dvosmislenim rečima... A neki od njih se tako ''napale'', iako je uvek u situacijama kada mi se neko ne sviđa i nemam pretenzija na njega umem to da stavim do znanja. Možda je moj način isuviše suptilan...
Neki put ''nesvesno'' palim osobu kojoj sam simpatična. Sinoć, kad sam izašla sa drugaricom i ''krdom''
njenih kolega, bio je u društvu jedan na koga mi je ranije skrenuta pažnja... Dečko stoji do mene, a sa strane se neka dvojica uhvatila u neki razgovor sa mnom koji mi je najpre bio duhovit, ali posle pola sata već iscrpljujuć (nisam mogla više da se zezam u njihovom stilu)... I pošto sa, je li, fina cura
, da im ne bih rekla to tako direktno (a i nisu ništa skrivili, najzad), ja sam počela - opravdavam sebe - refleksno da hvatam ovog momka za ruku. Mislim da smo se dvadeset puta uhvatili i zagrlili. Drugi put se vidimo u životu. To mi beše posle ružno sa moje strane.
Ali tad mi beše lepo.