webhanuma
Primećen član
- Poruka
- 926
Ne verujem da postoji urodjena moralnost. Ali isto tako nisam verovala da moze kisa stalno da pada, kad sam demantovanano, mene interesuje koji su vasi individualni motivi da tezite ka tome da budete dobri ljudi? sta imate od toga? postoji li urodjena ili barem prirodna moralnost, kao kategorija svojstvena coveku koji moze da bira, a koji iz odredjenog razloga bira dobro? koji je to razlog i koje svoje potrebe covek takvim ponasanjem ispunjava?
Dete vec od 3-4 godine ima formirano nesto... nalik karakteru, ali i to nesto morala mu je sredina oblikovati, pa sad jel' majka ili vucica, ali neko.
Sta imam od toga. Bas bistro pitanje, jer zaista svi cinimo nesto za svoje dobro, nesto iz sopstvenih pobuda, pa i biti dobar i moralan je nasa odluka a ne urodjeni reflex.
Ja sam hriscanin pre svega, dobrota i manjak lazi su... nesto cemu sam naucena.
Do svoje 22ge sam imala par gresaka, koje sam previdela.... sopstvenim samoljubljem prevazisla i naknadno osetila uzasnu sramotu. Mislim da me ista nagnala da budem meksa i bolja, moralnija, pravicnija,... ostrija prema sebi.
I mozda najjaci razlog od svih Teska sam kao osoba, dajem i trazim mnogo... potraznja opterecuje ljude, iskrenost povredjuje ljude, i iako se trudim to da promenim... ostra sam i previse, i onda jedino cime to mogu da nadoknadim imam utisak je ta bezrezervna nedvosmislenost i nazovimo je moralnost na koju svako ko me zna moze da se osloni. Rigidnost stavova je opterecujuca, ali... lakse me je ispratiti, predvidljivija sam na taj nacin. Ako mi das zivot u ruke mozes samo ocekivati da cu se truditi da ga nacinim boljim ili bar vratim neokrnjenog....
Sramota me sta ispisah -zakljucak predvidljivost, logika na zavidnom nivou
I.... svi ljudi koji su me pomerili sa nulte tacke (pocela bih od bake i dede ovde) su iskreni, posteni, moralni, vikaj kako hoces, ali da bih prikupila iste oko sebe moram valjda i ja biti takva.
Ili je to profesionalna deformacija -slicno se u slicnom rastvara