Otkriven drevni svitak koji opisuje poslednje dane Platonovog života

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
336.680
Novootkriveni svitak koji je vekovima bio zakopan ispod dubokog pepela, otkriva poslednje Platonove trenutke pre smrti. Ono što je dosad otkriveno, daje mali uvid u njegovo ponašanje i život.Jedan od najuticajnijih filosofa istorije, Platon, bio je poznat po svojoj filosofiji o idejama, političkom uređenju, poeziji, ljubavi, znanju i etici.

Zahvaljujući novootkrivenom svitku koji je zakopao Vezuv, sada znamo da je drevni grčki mislilac bio oštar u svojim kritikama do samog kraja, provodeći svoje poslednje trenutke zamerajući o "nedostatku ritma" flautistkinje robinje, prenosi "Tajms".

Vekovima stari odlomci detaljno opisuju Platonove poslednje sate i otkrivaju da je filosof, koji je patio od groznice, slušao muziku i dočekivao goste pre nego što je umro u 80. ili 81. godini oko 348. pre nove ere.

Svitak, poznat kao "Istorija Akademije", a napisao ga je Filodem, filosof i pesnik koji je živeo u 1. veku pre nove ere. Bio je nečitak od kada je otkriven u velikoj vili u Herkulanumu, sada poznatoj kao Ercolano u Italiji, 1750. godine.
Papirus je bio zakopan ispod dubokog pepela u kući, za koju se veruje da je pripadao tastu Julija Cezara, nakon što je Vezuv eruptirao 79. godine naše ere, dok su naučnici proveli poslednjih 250 godina mukotrpno pokušavajući da pronađu način da pročitaju njegov sadržaj, izveštava "Tajms".
Sada su profesor Gracijano Ranočija sa Univerziteta u Pizi i njegove kolege koristili tehnike, uključujući kratkotalasnu infracrvenu hiperspektralnu sliku, koja otkriva varijacije u načinu na koji se svetlost odbija od crnog mastila na papirusu, da bi dešifrovali dokument.
Profesor Ranočija je opisao svitak kao "najstariju istoriju grčke filosofije u našem posedu".

Profesor je rekao da je Platon dočekujući svog posetioca, koji se u spisima naziva "haldejski gost", pokazao da je veliki filosof "vršio svoje dužnosti", dodajući da je "gostoljubivost za Grke bila svetinja".
Svitak je takođe pomogao da se potvrdi da je Platon sahranjen u Atinskoj akademiji, koju je on osnovao, ali dodaje detalj da je počivalište antičkog mislioca bilo u određenom vrtu u sklopu univerziteta.

Takođe sugeriše da je Platon prodat u ropstvo 404. pre nove ere ili 399. pre nove ere, pre nego što je njegova popularnost porasla, što je u suprotnosti
sa popularnom teorijom da ga je 387. pre nove ere prodao vladar Sirakuze, Dionisije, kako bi ograničio uticaj koji je vršio na narod tiranina.

Profesor Ranočija je dodao: "Zahvaljujući najnaprednijim dijagnostičkim tehnikama slikanja, konačno smo u mogućnosti da čitamo i dešifrujemo nove
delove tekstova koji su ranije izgledali nedostupno.

"Prvi put smo bili u mogućnosti da pročitamo nizove skrivenih slova sa papirusa koja su bila umotana u više slojeva, zalepljena jedno za drugo tokom vekova,
kroz proces odmotavanja koristeći mehaničku tehniku koja je pomerila čitave fragmente teksta."
Profesor je rekao da će rad postati jasan tek u godinama koje dolaze.

242845_profimedia0134020107_ff.jpg

(internet mediji/tajms)
 
Ово је свакако значајна вест али не и изненађујућа. Платонова дела била су опште раширена по античком свету. Његова академија трајала је вековима а његова дела била буквално њени "уџбеници" који су се чували и масовно преписивали, да не говоримо о каснијим неоплатонистима који су тај рад наставили. Тако да није ништа чудно што се наишло на нешто од Платона и вероватно ће се још тога налазити у будућности.

Веће чудо било би наћи нешто од предсократоваца, од Талеса, Емпедокла, Хераклита, Парменида итд, али нажалост, осим оних фрагмената који су се сачували, све остало од њих је вероватно трајно изгубљено.

А са друге стране можда човечанство није много тиме изгубило.

О томе је писао и Шопенхауер овим речима:

Важно је напоменути да у списима антике налазимо безбројна понављања релативно малог броја главних пропозиција предсократовских филозофа. Тако, на пример, ту имамо доктрине Анаксагоре о уму и хомогеним елементима ствари. Оне Емпедокла о „Љубави и мржњи"; затим Демокрита и Леукипа о атомима, Хераклита о континуираном току ствари, Елеаћана, а што је раније објашњено; Питагоре о бројевима, метемпсихози, и тако даље.
Међутим, могло би бити да је то заправо сам збир свег њиховог филозофирања. Јер на исти начин у делима модерниста, на пример у делима Декарта, Спинозе, Лајбница, Канта, налазимо неколико основних пропозиција њихових филозофија које се понављају безброј пута; па изгледа да су сви ови филозофи усвојили Емпедоклов мото, „Добро може да се говори два пута а такође и три пута".

Шопенхауер Parerga i paralipomena 1
 

Back
Top