3) Ono sto opazamo je u prostoru a vreme kako ga uobcijeno shvatamo takodje je prostor. Dokazao Bergson.
Hajde da se slozimo da je opazanje posredna cinjenica svesti ali sta da radimo
kada opazanje nije u skladu sa neposrednim cinjenicama svesti?
Opazamo da neke specijalizovane nervne celije reaguju na pokret. Dakle,
uvidjamo
korelaciju izmedju dva opazaja: pomeranje objekta u vidnom polju i praznjenja
odgovarajucih nervnih celija. Kako da shvatimo tu korelaciju ako se vreme
sustinski ne razlikuje od prostora? Obrati paznju na boldovano. Opazamo
reagovanje na pokret a uvidjamo korelaciju.
Ili onaj tvoj video sa kuglicom koja se krece. Opazaj pokreta dogadja se samo kada
se sukcesija obavlja u relativno malom vremenskom intervalu ( u vezi ovoga postoje
eksperimenti koji to potvrdjuju) Iznad tog intervala mi ne opazamo kretanje nego
sukcesiju nezavisnih slika.
Fizicari su takodje pokusali da vreme proglase samo cetvrtom dimenzijom ali
cak i u formalnom smislu ona nije bila identicna prostornim koordinatama - Minkovski
je morao ispred nje da dopise imaginarnu jedinicu
Jos nesto. Celije koje reaguju na pokret inhibiraju gotovo sve celije koje reaguju na
prostorne forme. To je jos jedna razlika. Kod macaka je to narocito izrazeno - one, jadne,
kao da uopste nemaju svoju volju i uvek se pokoravaju tom seckavom iskustvu.