Vreme - opsena uma

Ne, nisam neolejac, tvrdim samo da postojimo u istom momentu.
To što se svest čoveka razvila kroz "istoriju" nema veze sa vremenom. To je evolucija svesti :lol:

Ne slažem se sa Aristotel-om:) Navedi i druge, nisam od onih koji ne menjaju mišljenje :lol:

Po meni vreme ne teče, već samo služi za merenje kretanja materije, u tvom slučaju predstavlja kretanje vode koja teče, ili reku koja se uliva u okean, ili okretanje zemlje oko ose... To su merljivi ciklusi u odnosu na nešto. Takvo vreme je relativno.

Da si u svemiru u svemirskom brodu ne bi mogao da izmeriš njegovo kretanje, jer ne bi imao u odnosu na čega da izmeriš. Vreme je relativno u fizičkom smislu ali nije relativno u odnosu na postojanje.

Ne možes reći ništa i svega, jer jedno iz drugog ne proizilazi. Ne mozeš reći biće i nebiće jer sve je jedno u postojanju. Ako bi uzeo da postoji ništa i sve, biće i nebiće, ti bi uveo podele, kraj i početak, nastajanje i nestajanje. Da li može da se stvori kg zlata u vakuumu? Ne može :lol:

U takvom poretku ograničenosti mi ne bi mogli da postojimo jer od ništa ne možeš napraviti sve. "Sve" može postojati samo u neograničenom prostoru i vremenu.
Pre svega, moram ti odati pohvalu tvojoj istrajnosti i filozofskoj koheretnosti koja zavredjuje moju paznju i moju dopunu na moj iskaz i na dublju eksplikaciju koja se sama od sebe namece.
DA POCNEM OD POCETKA
Sve je jedno, to je stav Elejaca i da vreme postoji samo culno i kao obmana i to je njihov stav, nema promene i to je njihov stav. Ja ovde vidim dosta koherentnosti izmedju tvoga i njihovog stava, a ti? Da li je to slucajno ili sa namerom mene i sebe obmanjujes?:-|
Covek ima svest o vremenu, za razliku od drugih bica. Vreme nije dato kao kategorija koja odredjuje samo coveka, vec i ostala bica, i.ko ona nisu svesna toga. Mi tako culno vreme posmatramo, probaj da ga sagledas logicki. Vreme nije dato samo kao merenje trenutaka kretanja i promene, vec je ono i kontinum.
Sto se tice genesis-a, stav Elejaca je bio da nastajanje i nestajanje (stari su verovali da iz nista ne moze nastati nesto, da sve oduvek postoji) ne postoji u vremenu, vec samo culno (Hriscani tvrde da iz nicega moze postati nesto), to je nastajanje i nestajanje i ono i tebe i mene konstituise u nasoj egzistenciji.
Egzistencija nije trenutna, ni u odnosu na druge, ni u odnosu na sebe.
Mi neegzistiramo samo radi toga
Ne znam da li si zadovoljna odgovorom, ako te nesto zanima ili se ne slaze po tvom misljenju, ti slobodno pitaj.:D
 
Actus,

Pre svega, nije zadovoljna, nego zadovoljan. Ne znam odakle ti da sam žensko :)

Nemam veze sa Elejcima, ne studiram filozofiju, izneo sam samo svoje razmišljanje na tu temu. Razumem odlično tvoje viđenje posmatranja vremena. Mogu to da prihvatim, ali uvođenjem takvih podela mi bi egzistirali kao proizvod slučajnosti u ogromnosti svemira i to još u vremenskom kontinuum-u. Bili bi minijaturna savršenost koja je nastala uzročno-posledičnom vezom miliona okolnosti krojenih u našu korist bilionima godina.

Bili bi kao mali mravi koji sada negde u Aziji nose mrvicu hleba ka mravinjaku nesvesni šta ih sve okružuje :)

Zašto onda nismo do sada u nekom vremenskom intervalu nestali kao planeta? Zašto se sistem ne prekine nego funkcioniše savršeno iz dana u dan, iz godine u godinu? Zašto ne odstupa od ponavljanja?
Kako to da nema spoljašnjih faktora iz svemira?

Ako uzmeš vremenski interval, vreme koje teče, mi ne bismo imali egzistenciju bez stvaraoca, stvaranje života ometalo bi hiljadu faktora. To je logički i čulno. Bez kontrole to bi bio nemoguć zadatak.

Ali ako vreme ne teče naša egzistencija bi mogla biti slučajna, u večnosti koja se prožima kroz isti trenutak sve je moguće. Zato više verujem u postojanje svega oduvek jer obrnuto dokazuje stvaraoca :)
 
Време служи да опиште кретање - ако нема кретања, нема ни времена.

Ако неког феномен времена озбиљно занима, нек прочита књигу Стивена Хокинга (једног од највећих физичара 20. века) "Кратка повијест времена" (хрватски превод). Ја сам је читала поодавно па ћу сад само отприлике и укратко да вам кажем како он то види:

Дакле постоји тачка (честица, биће) у простору, и она се креће кроз тај простор. Крећући се, она оставља за собом ТРАГ (фигуративно, наравно) и управо тај траг је време. Испада да време не постоји само по себи него да је време део, односно функција простора и то простора по коме се нешто креће.

Нисам се баш прославила овим објашњењем:D, знам то, али ако је некоме та књига свежија у глави нек нам боље објасни, ја ћу радо прочитати.
 
Actus,

Pre svega, nije zadovoljna, nego zadovoljan. Ne znam odakle ti da sam žensko :)

Nemam veze sa Elejcima, ne studiram filozofiju, izneo sam samo svoje razmišljanje na tu temu. Razumem odlično tvoje viđenje posmatranja vremena. Mogu to da prihvatim, ali uvođenjem takvih podela mi bi egzistirali kao proizvod slučajnosti u ogromnosti svemira i to još u vremenskom kontinuum-u. Bili bi minijaturna savršenost koja je nastala uzročno-posledičnom vezom miliona okolnosti krojenih u našu korist bilionima godina.

Bili bi kao mali mravi koji sada negde u Aziji nose mrvicu hleba ka mravinjaku nesvesni šta ih sve okružuje :)

Zašto onda nismo do sada u nekom vremenskom intervalu nestali kao planeta? Zašto se sistem ne prekine nego funkcioniše savršeno iz dana u dan, iz godine u godinu? Zašto ne odstupa od ponavljanja?
Kako to da nema spoljašnjih faktora iz svemira?

Ako uzmeš vremenski interval, vreme koje teče, mi ne bismo imali egzistenciju bez stvaraoca, stvaranje života ometalo bi hiljadu faktora. To je logički i čulno. Bez kontrole to bi bio nemoguć zadatak.

Ali ako vreme ne teče naša egzistencija bi mogla biti slučajna, u večnosti koja se prožima kroz isti trenutak sve je moguće. Zato više verujem u postojanje svega oduvek jer obrnuto dokazuje stvaraoca :)
Nase forme nisu slucajnosti, one su samo otelotvorenje naseg bitka.Ono podlezece ga cini takvim. A ti kad pogledas coveka videces razlicite karakteristike kod svakoga, a te karateristike su pridolazece (mislim na boju koze, visinu, boju kose).
One samo nas upotpunjuju, one delaju u korist naseg dobra.
Iskreno ja imam problem pronalazenja resenja u vidu izbegavanja Boga ili boga u mom vidjenju, pa mogu i ja tebe takodje da razumem zasto verujes da je tako.
Ti si dotako pitanje i postojanja sto je komplikovano veoma, bez obzira na vreme
Sad malo da ti olaksam i postavim vidjenje jednog filozofa. Zamisli da mi nikada ne vidimo stvar po sebi, stvar kakva jeste. Da im u sebi imamo ciste forme culnosti koje su a priori (pre i nezavisne od iskustva, koje uopste omogucavaju iskustvo) prostor i vreme. Da pomocu njih sve cinimo i prilikom saznanja, sve dok um ne prevazidje granice svoje.
Cisto da vidis ukratko jos jedno poimanje vremena i prostora.
Sto se tice vremena, ono ne moze biti opsena uma, vec moze biti samo, hipoteticki govoreci, opsena razuma.

Sto se tice knjige Stivena on je prevazisao granice fizike i presao u filozofiju. A sami mozete zakljuciti kako je to kad fizicar filozofira.:-)
 
Po Hokingu ispada da vreme postoji samo za nama, dok nema relacije sadasnjost -buducnost.
Vreme je svakako pojava, i ono nam ja potrebno. Mozda ce neke civilizacije racunati vreme po drugacijem principu jer ce ga drugacie i shvatati. Vreme mozemo posmatrati kao delovanje jedne pojave na drugu i dok postoje pojave postajace i vreme. Mozda i nije potrebno dokazivati vreme, jer i ono je transcendentno i ne mozemo ga opipapati.
I svakako se slazem da vreme nije opsena uma, mada ako i ne postoji onako kako to vecina shvata vreme, onda smo vreme mi ljudi stvorili da bi izvesne osobine mogli da pripisemo nekom predmetu, bicu ili pojavi.
 
Sto se tice knjige Stivena on je prevazisao granice fizike i presao u filozofiju. A sami mozete zakljuciti kako je to kad fizicar filozofira.:-)
Није само Стивен, још одавно је граница између (модерне) физике и (древне) филозофије постала полупропустљива. На пример, кад је на сцену ступила она теорија о томе како се свемир шири и скупља, индијски брамани су одмах рекли да је то оно што они одавно знају као "Брама дише".
 
Sustastveno je to sto je fizis bio i bice razmatran od strane filozofije, ali fizika kao parcijalna nauka shvata sad, u svojoj nemogucnosti, koliko njoj samoj znaci filozofija i koliko joj je znacila kada su to bile poprilicno srodne nauke (da ne kazem i iste). Fizika bez filozofije nije nista drugo nego nista.
Iako nam ona daje razne zakone pomoccu kojih se lakse odredjuju neke pojave, stvari, mi opet ostajemo u odredjenoj nedoumici koju fizika ne moze da resi, vec samo filozofija moze.:D
Nemojmo zaboraviti da je sama fizika potekla iz filozofije, a i sve ostale nauke.
 
Nemojmo zaboraviti da je sama fizika potekla iz filozofije, a i sve ostale nauke.
Хоћу да нагласим ово цитирано да случајно не прође незапажено:

Прва наука била је филозофија. И дуго је била једина. Заправо филозофија се бавила свим врстама и облицима спознаје света у коме живимо.

Онда се знање нагомилало и филозофија је основала појединачне науке да би скупљале чињенице и прослеђивале их њој (дакле, филозофији!) да би она све те чињенице обједињавала у целину знања.

И то би требало да буде смисао филозофије и дан данас.
 
Po fizičarima vreme je dimenzija (sastavni dio, kao fizička veličina) postojećeg. Izgledalo je da će to i dokazati Teorija relativnosti, a pogotovu Teorija Velikog praska jer je tamo već bilo usvojeno da vreme različito protiče u odnosu na referentni singularitet. Najbrže je proticalo od samo Big Banga da bi se, na kraju, kada se potroši energija Velikog praska, potpuno zaustavilo i onda nastavilo obrnutim procesom. Nejasno mi je Da li M - Teorija (Teorija struna) ima isto gledanje na vreme. Po njoj, singularitet je tacka sudara dve brane u multidimenzionalnom prostoru.
 
Имај у виду да је Теорија релативности већ практично превазиђена у физици. За велики прасак не знам како стоје ствари, али сам чула да има неких новитета у погледу ширења (и скупљања) свемира. Не знам тачно, па нећу да причам док не сазнам конкретније.

Изгледа да ти је Теорија струна (Хокингова) свежија у глави па нам испричај мало конкретније о томе. Ја сам већ много заборавила, памтим само магловито. Те "струне", то је оно што сам ја назвала "траг" кретања честице у простору. И то је, по њему, време.
 
um mpže da živi samo u prošlosti i budućnosti, on ne voli sadašnjost jer se plaši novog. Stoga, sve što je sadašnjost obrađuje kao deja vu. Na pr. kada vidimo novo drvo, naš um kaže to je još jedno drvo. Kada upoznamo novu osobu, već je svrstavamo u kategorije koje već postoje.
 

Back
Top