Pred sobom tama,s izmešanim slikama svih mene,kao kaledioskopske šare.Ne mogu ih dotaći.Lepe,na svoj mutan način starih fotografija,nejasnih polusmeha i dugih pogleda,
Tražim jednu sebe,razgrćem vekovna sećanja ,kopam po sraslim ožiljcima,dozivam je..jer ona mi jedina može reći u kom sam mraku ostavila srce,gde sam se tako konačno uspela izgubiti između svetova.
Jer tamo je ostalo još nešto.Dragoceno i nedočekano..
S