Moja je ziva komedija. Godinama nisam htjela da izgovorim naglas, da ne budem snaha/zla, ali ovih dana sam muzu bar deset puta rekla da je nevidjeno glupa. Sva sreca i on se mnogo mnogo puta uvijerio u isto. Ne ulazi bash u onaj tip "mamin sin" mushkarca.
Njene dogodovshtine su za napisati knjigu. Recimo, kada je slomila prst, njen svekar, da joj pruzi prvu pomoc, je namjestio prst, a ona ga je vratila nazad i nastavila da urla.
Jednom prilikom je trebala da ide na more, karta za bus je bila za 20:20h, naravno ona je pogreshno prochitala 22:00h. Moj muz je to na vrijeme primjetio, u nekih 20:05 i rekao joj je (pazi imao je 10 god). Tu ti nju uhvati panika i pochne da luduje. Izletila je kao furija na ulicu, zaustavila je automobil koji je ishao na suprotnu stranu u odnosu na autobusku stanicu, ali ona mu je 'ladno ushla u auto i naredila mu da je vozi na stanicu. Na stanicu stize na vrijeme i provaljuje da ima dvije suknje na sebi.
Prichala mi je kako je Vuk Karadzic osmislio srbima 60 slova, na moju konstataciju da to nema veze sa mozgom, rekla je da ona to zna i da moze da me uchi jer je njena kcerka zavrshila filozofski fakultet.
Objasnila mi je da moj tata nije zavrshio ni osnovnu, ni srednju shkolu, nego je preko neke veze samo fakultet zavrshio.
Vodila je mog muza, kad je bio dijete preko ulice, on nije htjeo da predje jer se plashio da ce ga udariti automobil, ali ona je insistirala i udario ga je automobil.
Ima toga josh, kad budem imala malo vishe vremena moracu da napishem. Do tada, zivite svoje zivote, boli vas briga za babe.