Severna Mitrovica – „eldorado” za trgovce
Ovde nema velikih trgovinskih lanaca, ni akcijskih sniženja, ali je u „komšijskim” prodavnicama moguće uzeti robu na veresiju
Kosovska Mitrovica: trotoari su pretvoreni u „prodavnice” Kosovska Mitrovica – Sa izuzetkom manjeg broja onih koji rade u društvenim firmama, žitelji severnog dela Kosovske Mitrovice zaradu ostvaruju baveći se privatnim biznisom, a u tom sektoru su najzastupljeniji vlasnici prodavnica sa prehrambenom robom, koja se uglavnom doprema iz centralne Srbije. Ta roba je oslobođena PDV-a od 18 odsto, što otvara mogućnost ostarivanja dobrog profita. Međutim, ima i robe koja dolazi iz Srbije, ali se upućuje južno od Ibra, odnosno do albanskih „tajkuna“ koji drže ogromne hipermarkete i diskonte, a potom se ta ista roba doprema u severni deo grada.
Kada su u pitanju mleko i mlečni proizvodi, najbolje prolaze „Imlekovi“: cena, recimo, popularne „kravice“ je od 60 do 70 dinara, litarsko kratkotrajno mleko može da se pazari po istoj ceni. Najveći dobavljači mesnih prerađevina ovde su „Juhor“, „Neoplanta“, „Topola“, a u poslednje vreme, u mnogobrojnim mesarama (koje ovde svakodnevno niču) mogu se naći i proizvodi „Zlatiborca“. Doduše, u rafovima ima i brazilskog, i argentinskog mesa, bez deklaracije, koje se dobavlja, kako se priča, iz hladnjača koje drže Albanci na centralnom Kosovu.
Budući da na svakom koraku ima prodavnica prehrambene robe, može se uštedeti ako kupac ima vremena da upoređuje cene. Ovde nema prodajnih objekata velikih trgovinskih lanaca, nema akcijskih sniženja, a u takozvanim komšijskim prodavnicama robu možete uzeti na veresiju, ili pak pazariti po ekskluzivno niskim cenama: recimo, litar jestivog ulja „sunce“ košta samo 78 dinara. Kilogram mlevenog telećeg mesa košta 565, teleći but je 635, juneći 535, a svinjski 495 dinara.
Poslednjih desetak godina, radnici pokrajinskog Zavoda za zaštitu zdravlja obilaze samo one objekte koji su u sklopu državnih institucija: studentske menze, restorane, obdaništa, a, po pozivu, obilaze i ispituju namirnice, sirovine i proizvode u privatnim objektima i samostalnim zanatskim radnjama.
Kako za „Politiku“ kaže dr Ljiljana Anđelković, načelnica Centra za higijenu i humanu ekologiju, taj zavod je u stalnoj saradnji sa veterinarskom i sanitarnom inspekcijom, ali, zbog nefunkcionisanja zakona, ostavlja se „na dušu prodavcima da nude, odnosno prodaju proveren kvalitet“.
– Imamo sklopljene ugovore sa vlasnicima radnji u kojima obavljamo stalnu kontrolu zdravstvene ispravnosti namirnica i sanitarno-zdravstveni nadzor radnika. Obilazimo po pozivu nekoliko mesara, pekara, kao i one koji se bave preradom mleka. Mada, mora se priznati da, s obzirom na broj privatnih radnji, ima mnogo onih koji bi trebalo da traže našu asistenciju – navodi Ljiljana Anđelković.
Zato, nije ni čudo što je zavladao javašluk. U severnoj Mitrovici prehrambeni proizvodi mogu se kupiti i na ulici. Tako se, na pravcu od oko 500 metara, na trotoaru nalaze prodavci iz Raške, Čačka, Kraljeva, Kruševca... Oni na kartonskim kutijama prodaju sudžuk, za koji kažu da je „pravi vučitrnski“, po ceni od 380 dinara za kilogram. Ovaj suhomesnati proizvod, dobro je poznato, u južnom delu Mitrovice se nabavlja po ceni od jedan i po do sedam evra i na njemu nema nikakve deklaracije. Takođe se na uličnim tezgama, gde sanitarna i tržišna inspekcija ne zalaze, prodaje belo meso koje je u južnom delu Mitrovice ili dublje na Kosovu kupljeno za 1,5 evra, a ovde mu je cena 370 dinara.
Tu na trotoaru, u prašini, mogu se nabaviti i čvarci po ceni od 480, svinjski papci po 150, kao i kolenice, koje koštaju 280 dinara. Roba je ovde, kako prodavci ističu, stigla iz istočne Srbije.