sta kada razocaraju

L

luzer

Gost
ta ista deca koju nesebicno volimo,i sve na svetu im podredjujemo ujedu tako jako za srce da rana nikada ne zarasta.
Ta ista deca kazu da ih ne razumemo, da je sada sve drugacije, a vidite da se svesno unistavaju i ponizavaju radi nekih nejasnih ciljeva... sta onda
 
luzer:
ta ista deca koju nesebicno volimo,i sve na svetu im podredjujemo ujedu tako jako za srce da rana nikada ne zarasta.
Ta ista deca kazu da ih ne razumemo, da je sada sve drugacije, a vidite da se svesno unistavaju i ponizavaju radi nekih nejasnih ciljeva... sta onda
Roditelj mora da oprosti i uvek oprosti detetu bilo sta da ono uradi. Glavni problem su ocekivanja koja roditelji imaju... Resenje svakog problema je normalan razgovor i razumevanje. Dete jeste dete roditelja, ali je na prvom mestu samostalna licnost i samo odlucuje sta ce raditi. Roditelj koji pokaze razumevanje, ljubav i poverenje nece nikada imati problema da se suoci sa svojim detetom koje "je malo drugacije" nego sto je isti roditelj zamislio.
 
Dete jeste dete roditelja, ali je na prvom mestu samostalna licnost i samo odlucuje sta ce raditi. Roditelj koji pokaze razumevanje, ljubav i poverenje nece nikada imati problema da se suoci sa svojim detetom koje "je malo drugacije" nego sto je isti roditelj zamislio.[/quote]

UPRAVO TAKO ! U POTPUNOSTI SE SLAZEM SA OVIM CITATOM ! ALI,STA KADA RODITELJI TOLIKO "IDEALIZUJU" SVOJE DETE DA JEDNOSTAVNO NE ZELE DA SE POMIRE SA CINJENICOM KAKVO JE TO NJIHOVO DETE ZAISTA?! ONDA ZAGORCAVAJU I UNISTAVAJU ZIVOT I SEBI,ALI STO JE JOS VAZNIJE, I TOM DETETU...
 
vlamarcan:
Dete jeste dete roditelja, ali je na prvom mestu samostalna licnost i samo odlucuje sta ce raditi. Roditelj koji pokaze razumevanje, ljubav i poverenje nece nikada imati problema da se suoci sa svojim detetom koje "je malo drugacije" nego sto je isti roditelj zamislio.

UPRAVO TAKO ! U POTPUNOSTI SE SLAZEM SA OVIM CITATOM ! ALI,STA KADA RODITELJI TOLIKO "IDEALIZUJU" SVOJE DETE DA JEDNOSTAVNO NE ZELE DA SE POMIRE SA CINJENICOM KAKVO JE TO NJIHOVO DETE ZAISTA?! ONDA ZAGORCAVAJU I UNISTAVAJU ZIVOT I SEBI,ALI STO JE JOS VAZNIJE, I TOM DETETU...[/quote]
Pa onda vise nije problem u deci nego u roditeljima.
 
Da ... Deca ... Uh, kako je to komplikovano.
Deca su ogledalo roditelja. Decu smo mi stvorili, odgajili, vaspitali. A, opet sa druge strane, neretko vidimo u njima nesto cega nema u nama, nesto cemu ih nismo ucili, nesto protiv cemu smo se mozda i suprotstavljali.

I ? Sta sad ? Nista. Uzmi ili ostavi ! Prihvati ili idi. Nazalost, tako je.

Oni su istovremeno i nasi i svoji. Bice im lakse ako mi 'prihvatimo'. I onda ostaje da prihvatimo. Radi njih.

Mada, ja moje od malena vaspitavam tako da su svoji, i ne podredjujem im 'sve'. Sto su stariji to im jasnije dajem do znanja da i ja imam svoje potrebe, zelje ... Tek da shvate da se ne okrece ceo svet oko njih.

Ujeli za srce. Ne znam. Ja sam se trudio da moje roditelje ne ujedem za srce. Nadam se da ce se i moja deca isto ponasati.
 
Kad čitam vaše komentare na ovu temu imam utisak
da ste svi psiholozi i da koristite termine kao
razumevanje ,poverenje,ljubav onako usput a to da na-
glasite njihovu dubinu.Pa ljudi,naravno podrazumeva se da svaki roditelj prilazi detetu na sebi svojstven način i da su sva osećanja prisutna u normalnim oko-
lnostima.Ako se nemože dati neki konkretniji savet
nemora se ni odgovarati.Mislite da je pomoć nekome
ako mu se savetuje razgovor sa detetom i prepuštanje
sopstvenim odlukama koje su u najmanju ruku nezrele
i retko delotvorne.Ima li neko na forumu klinička
iskustva,i primere rezultata primene obrazaca, koji se preporučuju sve vreme.
 
Why_me:
Kad čitam vaše komentare na ovu temu imam utisak
da ste svi psiholozi i da koristite termine kao
razumevanje ,poverenje,ljubav onako usput a to da na-
glasite njihovu dubinu.Pa ljudi,naravno podrazumeva se da svaki roditelj prilazi detetu na sebi svojstven način i da su sva osećanja prisutna u normalnim oko-
lnostima.Ako se nemože dati neki konkretniji savet
nemora se ni odgovarati.Mislite da je pomoć nekome
ako mu se savetuje razgovor sa detetom i prepuštanje
sopstvenim odlukama koje su u najmanju ruku nezrele
i retko delotvorne.Ima li neko na forumu klinička
iskustva,i primere rezultata primene obrazaca, koji se preporučuju sve vreme.

O cemi vi pricate? Odakle ideja da su odluke deteta, konkretnog ili uopste, uvek nezrele i ne delotvorne?
Niti znamo o kakvim se "ujedima" radi, niti kolika je tezina i ozbiljnost problema a vi ste vec pripremili teren za trazenje strucne pomoci. :shock:

 
luzer:
ta ista deca koju nesebicno volimo,i sve na svetu im podredjujemo ujedu tako jako za srce da rana nikada ne zarasta.
Ta ista deca kazu da ih ne razumemo, da je sada sve drugacije, a vidite da se svesno unistavaju i ponizavaju radi nekih nejasnih ciljeva... sta onda


Ostaje pitanje ''Gde smo to pogrešili...''
 
luzer:
ta ista deca koju nesebicno volimo,i sve na svetu im podredjujemo ujedu tako jako za srce da rana nikada ne zarasta.
Ta ista deca kazu da ih ne razumemo, da je sada sve drugacije, a vidite da se svesno unistavaju i ponizavaju radi nekih nejasnih ciljeva... sta onda
ne razumem.
jel se *****?
drogira?
ili je samo popustilo u školi?
pa roditelji nisu videli da sijaju sve petice? i otuda svo to gorko razočarenje?
...deca rastu,samim tim i grade svoje mišljenje o svetu oko sebe.
pobogu! pa dete i treba da bude samostalno,mislim da samo nenormalan roditelj,misli da to nije u redu!
setite se sebe...one kratke suknje zbog koje je vašem ocu išla para na uši :P
 
luzer:
ta ista deca koju nesebicno volimo,i sve na svetu im podredjujemo ujedu tako jako za srce da rana nikada ne zarasta.
Ta ista deca kazu da ih ne razumemo, da je sada sve drugacije, a vidite da se svesno unistavaju i ponizavaju radi nekih nejasnih ciljeva... sta onda
Deca te nikada ne mogu ujesti, pogotovo kada ih nesebicno volimo. Ne postoji jedan nacin pomoci deci... Treba oprastati, a pogotovo sopstvenoj deci, treba pricati sa njima, a o ljubavi da ne pricam ... uvek im je treba nesebicno pruzati ... svim srcem i oni ce to zasigurno vratiti ...
 
svi mi svojoj deci zelimo najbolje.I trudimo se da im pruzimo najbolje-mislim na podrsku,ljubav,dobar primer.Ali da li mi uspevamo u tome?Moramo imati u vidu da su to ziva bica koja imaju jedan ceo zivot pred sobom,da imaju da naprave puno gresaka i da urade puno dobrih stvari.Ja sam se pomirila sa tim da ce moja cerka praviti greske u zivotu,ali trudicu se da joj pomognem u svemu da bi je te greske i ti promasaji sto manje boleli.Mislim da sa decom treba biti poptuno iskren,zasto im ne bismo pricali o nasoj mladosti,nasim greskama...iz straha da ne urade to isto?Pa bolje da joj ja objasnim neke stvari iz licnog iskustva,da zna iz prve ruke cega treba da se cuva,nego da ja cutim o tome i onda da ona isto uradi.Imam drugaricu koja je rodila dete sa 16 godina i evo danas posle 15 godina desava se isto,njena cerka je trudna!To govori da oni prave iste greske kao i mi i ako budemo razumni i iskreni mozemo ih spreciti u tome i stati na put razocarenjima!
 

Back
Top