Šta je za vas roman Braća Karamazovi?

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
338.670
Braća Karamazovi poslednji roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, koji je pisao skoro dve godine 1879−1880.
Roman je objavljivan u nizu nastavaka u časopisu „Ruski vjesnik“ sve do novembra 1880. godine.

Roman Braća Karamazovi po mišljenju mnogih kritičara i proučavalaca njegovog dela smatra se krunom autorove spisateljske karijere.
Priča o porodici Karamazov Dostojevskom je poslužila kao okosnica za izuzetan filozofski roman koji istražuje hrišćansku etiku, slobodnu volju,
otuđenost, suparništvo i moral.

Večita borba dobra i zla je otelotvorena u likovima Fjodora Pavloviča i njegovih sinova Mitje, Ivana, Aljoše i vanbračnog sina Smerdjakova.
Nakon više od jednog veka od objavljivanja ovog romana, autentičnost i psihološka rafiniranost njihovih karaktera ne prestaju da nas intrigiraju i fasciniraju.

Mislioci poput Zigmunda Frojda, Alberta Ajnštajna, Ludviga Vitgenštajna, Martina Hajdegera i pape Benedikta XVI su smatrali ovo delo kao vrhunsko dostignuće u književnosti......Andrić je rekao da se o delu jednog pisca sme suditi samo sa velike vremenske distance


Šta su za vas "Karamazovi"?
Pamflet o ateizmu u dramskoj formi ili vapaj za verom, čak i u njenom najbanalnijem obliku?
Ili romaneskna simfonija koja je izazov svim stvaraocima budućnosti?
 
Šta su za vas "Karamazovi"?
Pamflet o ateizmu u dramskoj formi ili vapaj za verom, čak i u njenom najbanalnijem obliku?
Ili romaneskna simfonija koja je izazov svim stvaraocima budućnosti?
Zapela sam na Idiotu i Mislima iz Podzemlja. To mi je od F.M.D-a za život sasvim dovoljno. Eventualno San Smešnog Čoveka-koji bih odabrala za omiljeno pisanije od ovog psica, verovatno, kad bih se igde i išta pitala.
 
Apoteoza vere, bez sumnje...Zosima i Aljoša su okosnica dela, njihova čistota, iako su karakterno najtanje opisani, ali prava zvezda dela je Dimitrije, odn.Mitja.
Slika običnog čoveka, pokajnika i preobraćenog. Ivan je prikaz najveće pogibelji hrišćanstva - ravnodušja. Smerdjakov, onoga očekivanog - licemerja.
A matori Fjodor je parodija Boga Oca, kao nekog pijanog Odina koga zabole i za svet i za ljude, odn. svoje sinove. Od te savremene 'hule' sve počinje,
može se reći od antropomorfne, starozavetne predstave boga-čičeganje....Kasnije, kroz sve pogrešne apstrakcije grešnih sinova, Bog dobija hrišćansku,
sveprisutnu, energičnu formu.... Otprilike. :p
 
...jedna kompletna cjelina tj.data sansa svakom liku da sebe ispolji do najboljeg sto ima a samim tim zadovoljena htjenja tj.trazenja
dokle stize znatizenja emocijalna sebicna tamna , koristoljubiva i zloupotrebljiva a sve to uvijeno i poritni materijal koji dise i provocira da se vratimo jos bar jedanput u razvrat Oca, raznolikosti sinova,negluposti atavizma Smerdjakova i poznate zonglerije mladih dama sa primjesa rizika da bi potvrdile sebe makar i sebe izgubile...radnja Dostojevskog Romana podsjeca na Sanatorijum gdje ordinirijajupsihodjelatnici oko raznih slucajeva ispoljavanja psiho explozija ili prigusenosti...tesko je i Dostojevskom bilo biti Dostojevski jer uvijek je bio sklisko na litici da ne uhvati zrak svijih likova koji po nekad zamirisu bliskim mirisom...
 

Back
Top