SRPSKA LATINICA JE SRPSKO PISMO, SVE OSTALO JE LAŽ!

Da li postoji srpska latinica?

  • Da

  • Ne


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Мислим да би и модератори имали да кажу штошта о твом психичком стању, они најбоље знају све твоје пријаве...:per:
Ето, опет, шта друго заслужујеш, само троуглић за оваква вређања...


Сви твоји постови говоре само о теби, колико ниско падаш, и сам себе вређаш...

:kafa:
 
Aj pustimo na stranu gdje se krstio i prekrštavao i kako je dao kćerki ime jer to i nije toliko bitno.
Bitno je da je Vuk pod dobrim sponzorstvom i po zadatku ondašnje politike uveo standard koji je postao spor između Srba i Hrvata do dan danas.
Ali stvari se polako mijenjaju i dolaze na svoje :

U srpnju 2008. hrvatski jezik je konačno i međunarodno priznat. Naime, nakon 18 godina uvedena je oznaka za hrvatski jezik ‘hrv’ umjesto ’scr’. Novi kod od tada se unosi u sve svjetske bibliografske baze podataka. Prihvaćanje novog koda za hrvatski jezik ‘hrv’ umjesto dosadašnjeg ’scr’ veliko je međunarodno priznanje hrvatskom jeziku. Tih je dana, naime, Library of Congres (Kongresna knjižnica u Washingtonu) obavijestila Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu da je odobren zahtjev za izmjenom jezičnih kodova za hrvatski i za srpski jezik što ga je još 1990. potaknuo NSK u Zagrebu, a poduprla Narodna biblioteka Srbije. Odluku o troslovnoj oznaci za hrvatski jezik ‘hrv’ donijelo je međunarodno tijelo ISO 639-2 Registratin Authority i njegovo savjetodavno tijelo Joint Advisory Committee službenim dopisom od 17. lipnja 2008. godine. Navedena odluka okrunila je dugogodišnje napore za međunarodnim priznanjem uporabe hrvatskoga jezika, odnosno da se napokon odredi nacionalna oznaka za hrvatski jezik koji je bio u nakaradnoj svezi sa srpskim. To je bilo i veliko priznanje Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici za promicanje hrvatskoga jezika, što je temeljni uvjet hrvatskoga kulturnoga i znanstvenoga rada, te njegova prepoznavanja i predstavljanja u svjetskim bibliografskim bazama podataka.
Мислиш на ову апликацију:

Aplikacija1-1.jpg

Aplikacija2-1.jpg


И на ово одобрење:

Odgovor-1.jpg
 
U srpnju 2008. hrvatski jezik je konačno i međunarodno priznat. Naime, nakon 18 godina uvedena je oznaka za hrvatski jezik ‘hrv’ umjesto ’scr’. Novi kod od tada se unosi u sve svjetske bibliografske baze podataka. Prihvaćanje novog koda za hrvatski jezik ‘hrv’ umjesto dosadašnjeg ’scr’ veliko je međunarodno priznanje hrvatskom jeziku. Tih je dana, naime, Library of Congres (Kongresna knjižnica u Washingtonu) obavijestila Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu da je odobren zahtjev za izmjenom jezičnih kodova za hrvatski i za srpski jezik što ga je još 1990. potaknuo NSK u Zagrebu, a poduprla Narodna biblioteka Srbije. Odluku o troslovnoj oznaci za hrvatski jezik ‘hrv’ donijelo je međunarodno tijelo ISO 639-2 Registratin Authority i njegovo savjetodavno tijelo Joint Advisory Committee službenim dopisom od 17. lipnja 2008. godine. Navedena odluka okrunila je dugogodišnje napore za međunarodnim priznanjem uporabe hrvatskoga jezika, odnosno da se napokon odredi nacionalna oznaka za hrvatski jezik koji je bio u nakaradnoj svezi sa srpskim. To je bilo i veliko priznanje Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici za promicanje hrvatskoga jezika, što je temeljni uvjet hrvatskoga kulturnoga i znanstvenoga rada, te njegova prepoznavanja i predstavljanja u svjetskim bibliografskim bazama podataka.

E sad što je bitno za vas Srbe i u krajnjoj liniji zašto je Caterpillar i neki iz Srbije ovdje na forumu otvorili i otvaraju pitanje hrvatske latinice te negiraju postojanje srpske latinice.
Osim povijesne istine da je latinica ili preciznije gajica rađena za Hrvate kao hrvatsko pismo danas postoji opasnost da se sva srpska građa pisana latinicom proglasi auromatski hrvatskom.
A to ne želite predpostavljam.
Ne želimo ni mi.
A gore spomenuti ljudi i institucije to zasigurno nisu odre(a)dili na prečac bez ispitivanja i analiziranja svega od Gaja do danas.
Pa su eto nakon 18 g. odlučili da je hrvatski jezik pisan latinicom kao hrvatskim pismom zaseban jezik.
 
Зависи чија је дубровачка књижевност, нпр. Марин Држић...

Ajd nemoj zahebavat.
Da bi se dokazala pisana građa na latinici nije valjda išlo se do toga da se izmisle Srbi katolici ?
Za koje zna svaki prota srpske PC da ne da ne postoje nego je to nemoguće.
I da...
Pa zar se ne možemo zadržati onim što zovemo Srbija.
Čemu zbog pismenosti Srba i književne građe ići u Dubrovnik koji sa Srbijom i nema baš veze ????
To isto kao da Hrvati odlaze u Veneciju po dokaze svoje pismenosti 16 st.
 
Poslednja izmena:
E sad što je bitno za vas Srbe i u krajnjoj liniji zašto je Caterpillar i neki iz Srbije ovdje na forumu otvorili i otvaraju pitanje hrvatske latinice te negiraju postojanje srpske latinice.
Osim povijesne istine da je latinica ili preciznije gajica rađena za Hrvate kao hrvatsko pismo danas postoji opasnost da se sva srpska građa pisana latinicom proglasi auromatski hrvatskom.
A to ne želite predpostavljam.
Ne želimo ni mi.
A gore spomenuti ljudi i institucije to zasigurno nisu odre(a)dili na prečac bez ispitivanja i analiziranja svega od Gaja do danas.Pa su eto nakon 18 g. odlučili da je hrvatski jezik pisan latinicom kao hrvatskim pismom zaseban jezik.


Ма јок, не знају они, Милунки се јавља нешто друго..:whistling:
 
E sad što je bitno za vas Srbe i u krajnjoj liniji zašto je Caterpillar i neki iz Srbije ovdje na forumu otvorili i otvaraju pitanje hrvatske latinice te negiraju postojanje srpske latinice.
Osim povijesne istine da je latinica ili preciznije gajica rađena za Hrvate kao hrvatsko pismo danas postoji opasnost da se sva srpska građa pisana latinicom proglasi auromatski hrvatskom.
A to ne želite predpostavljam.
Ne želimo ni mi.
A gore spomenuti ljudi i institucije to zasigurno nisu odre(a)dili na prečac bez ispitivanja i analiziranja svega od Gaja do danas.
Pa su eto nakon 18 g. odlučili da je hrvatski jezik pisan latinicom kao hrvatskim pismom zaseban jezik.

uglavnom se vec dogada
 
Антисрпски плаћеници, као ти, су упорни...

Па да, шта друго очекивати, треба да испуне задатак својих газда...
:kafa:

e milumka...
pokusaj s nekim argumentom a ne sa etiketiranjem...
nemozes tvrditi, a to cinis cesto, da je hrvatski jezik ustvari od nas ukradeni srpski...
de malo sa dokazima...
 
RAZGOVOR Prof. dr. IVO PRANJKOVIĆ, UGLEDNI JEZIKOSLOVAC,
SUAUTOR NEDAVNO OBJAVLJENE GRAMATIKE HRVATSKOGA JEZIKA

Hrvatski i srpski su jedan jezik

VARIJETETI ISTOGA Na standardološkoj razini, hrvatski, srpski, bosanski, pa i crnogorski jezik različiti su varijeteti, ali istoga jezika. Dakle, na čisto lingvističkoj razini, odnosno na genetskoj razini, na tipološkoj razini, radi se o jednom jeziku i to treba jasno reći

razgovarala Vesna LAUŠIĆ

S prof. dr. Ivom Pranjkovićem, jednim od ponajboljih hrvatskih jezikoslovaca, profesorom na Katedri za hrvatski standardni jezik zagrebačkog Filozofskog fakulteta, razgovarali smo u povodu nedavnog izlaska iz tiska "Gramatike hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta" koju je načinio zajedno s prof. dr. Josipom Silićem i objavio u izdanju Školske knjige. Teme razgovora bile su uobičajene, no uvijek intrigantne dileme oko hrvatskoga jezika - od gramatike, preko odnosa hrvatskog i srpskog jezika, do pravopisa i prodora anglizama.
Čista logika

Možete li izdvojiti ono najbitnije po čemu se Vaša gramatika razlikuje od dosadašnjih?
- U njoj ima dosta toga novoga. Fonologiju kao osnovnu razinu sveli smo na minimum; ne raspravljamo o tome gdje se tvore glasovi, nego nas oni zanimaju onoliko koliko su važni za sudjelovanje na višim razinama, na razini oblika, Prof. dr. Ivo Pranjković: "Ti koji se sada smatraju jako desnima, do jučer su bili na sasvim suprotnoj strani"morfema, riječi itd. Novosti ima puno i na razini morfologije, u tvorbi pojedinih glagolskih i imenskih oblika. Moglo bi se reći da smo inzistirali na striktnom strukturalizmu: da se rastavi ono što je nastavak od onoga što je osnova. Na primjer, uvijek se govorilo da su kod "čitao, čitala, čitalo" nastavci "o", "la", "lo"; sada se kaže da to nije tako, u "čitao" je nastavak nulti, kao kod "zelen", u ženskom rodu "a", a u srednjem "o". Tako svi pridjevi imaju iste nastavke. Muški rod se ponaša kao "čovjek", ženski rod kao "žena", a srednji rod kao "selo". Dakle, nastavak je ono što je različito, a ne ono što je dio istoga. U sintaksi smo pokušali napraviti cijelo jedno poglavlje o predrečeničnoj razni, kao i riješti problem predikata. Jedna od bitnih razlika jest i ta što u opisu jezika polazimo od logike samoga jezika, a ne od logike nas koji ga upotrebljavamo. Jer, gramatika je čista jezična logika.
Problematična prezentacija

U Matici hrvatskoj potkraj prošlog tjedna organiziran je okrugli stol posvećen knjizi američkog slavista Roberta D. Greenberga "Jezik i identitet na Balkanu: raspad srpsko-hrvatskoga", na kojem su se okupili gotovo svi, inače često suprotstavljeni hrvatski jezikoslovci. Je li ta knjiga zaslužila toliku pozornost?
- Ta knjiga sama po sebi nije kvalitetna, što je naglasila i većina sudionika. Ali, bilo je zamišljeno, barem sam ja tako očekivao, da se razgovara i o temama koje ta knjiga pokreće i o kojima mi relativno rijetko razgovaramo, ili se ponašamo tako da guramo glavu u pijesak. A jedna od tih tema jest jezična problematika na prostoru bivše Jugoslavije. Knjiga je pisana na razini opće informacije, namijenjena je studentima slavistike, i kao takva može nekomu i koristiti i štetiti, zbog toga što su pojedine stvari u njoj prezentirane dosta problematično. Ja bih rekao prije svega da su predstvljene sa stajališta srpskog; Greenberg govori da je postojao jedan jedinstveni srpskohrvatski jezik koji se raspao, što nije činjenica.
Ali zašto bi srpskom jeziku ili Srbima bilo u interesu da se taj "jezik" naziva srpskohrvatskim?
- Teško je to reći što bi kome odgovaralo, a što ne, jer su i Srbi po izbijanju rata odmah prešli na naziv srpski. Stvar je prilično složena, radi se o tome da i mi sami pred nekim stvarima zatvaramo oči, ni mi neke stvari ne priznajemo. Na standardološkoj razini, hrvatski, srpski, bosanski, pa i crnogorski jezik različiti su varijeteti, ali istoga jezika. Dakle, na čisto lingvističkoj razini, odnosno na genetskoj razini, na tipološkoj razini, radi se o jednom jeziku, i to treba jednom konačno jasno reći. Ako se netko s tim ne slaže, neka izloži argumente. Iskreno, ja sam mislio da će i o tome biti više riječi na tom skupu, ali o tome gotovo da nije uopće bilo riječi.
Taštine i klanovi

Postoji li neka knjiga hrvatskih jezikoslovaca koja bi poslužila u iste svrhe, ali bi bila kvalitetnija?
- Mislim da takva knjiga ne postoji. To nije slučajno jer je naša situacija, objektivno gledano, opterećena koječime. Mi smo se puno bavili tim nekakvim relacijama prema srpskom, napravili smo jako puno razlikovnih rječnika, inzistiramo na tome da što je moguće više radimo na nekakvom odmaku od jezika koji su standardizirani prema štokavskom narječju, a zapravo uopće nema radova gdje bi se pokušalo na jedan objektivan način prikazati cijela situacija. Vjerojatno se radi o tome da je stvorena takva klima: kad nešto slično spomenete, ispadate nekakav jugonostalgičar ili nešto još gore, i ljudi se onda nerado time bave.
Bi li bilo moguće na sličan način okupiti sve jezikoslovce, i "desne" i "lijeve", na nekom skupu o pravopisnim problemima?
- Ne mogu govoriti u ime svih jezikoslovaca, mogu govoriti samo u svoje ime. Ne smatram se ni "lijevim" ni "desnim". Otvoren sam za razgovore bilo s kim, ali uvijek govorim svoje mišljenje, bez obzira na to jesam li s onima koji se smatraju "desnima" ili s onima koji se smatraju "lijevima". Mislim da je za razumijevanje tih podjela zapravo manje važno to "konzervativni - nekonzervativni", "lijevi - desni"; u prvom su planu neke druge stvari, kao što su one financijske, kao što su klanovi, odnos između HAZU i drugih ustanova, pa taštine... Jer, ti koji se sada smatraju jako desnima, do jučer su bili na sasvim suprotnoj strani, i po stavovima, i po onome što su radili, i po onome kako su radili.
Sporna tijela

Što je s Vijećem za normu hrvatskog jezika Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, čiji ste i Vi član. Reprezentira li ono doista struku?
- Kako se uzme, i da i ne. Ono je formalno reprezentira, što znači da pokriva ustanove, međutim, te ustanove su vrlo raznolike - na nekima imate jednoga kompetentnog jezikoslovca, a na nekima pedeset, poput Instituta za hrvatski jezik ili našeg odsjeka u Zagrebu. I sad su oni na istoj razini kao i jedna novoosnovana splitska kroatistika?! Druga stvar, pitanje je je li uopće način da se takve stvari rješavaju sličnim tijelima. Ja sam vrlo skeptičan s obzirom na to. Ako mi tamo moramo glasovati o tome hoće li biti "neću" ili "ne ću", znači da nismo dobro radili, nego ispada da se zapravo politički opredjeljujemo za ovo ili za ono.
 
Hrvatska lingvistkinja: Isti jezik

15. avgust 2010.

Pošaljite komentar

U lingvistici je definisano da se radi o istom jeziku ako je najmanje 81 odsto osnovnog rečničkog blaga zajedničko.

"A Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci, kad govore standardnim jezikom, imaju 100 odsto zajedničko osnovno rečničko blago", navodi Kordićeva.

Pre nekoliko godina Kordićeva je bila optužena da "potkopava temelje hrvatske države" zbog svojih radova i stavovao o jeziku.

Ona smatra da je do toga došlo jer "domaći jezikoslovci uveravaju ljude da država i nacija ne može postojati ako nema zaseban jezik sa zasebnim imenom".

"To je, naravno, besmislica, jer inače ne bi postojala čak ni američka država i nacija, ne bi postojala švajcarska nacija i država, ni kanadska, argentinska...", smatra ona.

"Čovek stvarno mora biti potpuno neuk, da ne kažem slep, pa da misli da lingvistički dokazi o postojanju zajedničkog standardnog jezika ugrožavaju postojanje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore kao četiri zasebne države, ili da ugrožavaju postojanje četiri nacije", kaže Kordić.

Kordić u svojoj knjizi navodi kako se radi o standardnom jeziku koji je policentričan, objašnjavajući da nekoliko nacija govori istim jezikom, pa on ima nekoliko centara.

"Sve četiri varijante su ravnopravne, nije jedna od njih nekakav pravi jezik, a druga varijacija tog jezika. Policentrični su svi svetski jezici, a i brojni drugi. Razlike između njihovih varijanti su često veće nego u našem slučaju", kaže Kordićeva.

Ona upozorava da je jezička netolerancija često politički prihvatljiva maska za netoleranciju prema drugoj naciji.

"Ta maska se koristi, jer je u današnjim društvima politički prihvatljivije govoriti o jezičnoj čistoći, nego govoriti direktno o neprijateljstvu prema drugoj naciji", navodi ona.

"Tipično je da mislimo da nacionalizam postoji uvek samo kod drugih, a naš nacionalizam predočavamo kao 'patriotizam', koristan i neophodan", smatra Kordić.

Prema njenoj oceni, hrvatski lektori su postali cenzori.

"Ono što rade domaći lektori, to nije posao lektora, nego cenzora. Ni u kojem slučaju lektori u inostranstvu ne vrše odstrel reči navedenih na nekakvim listama nepodobnosti, a upravo to čine domaći lektori", kaže Kordićeva.
 
Ajd nemoj zahebavat.
Da bi se dokazala pisana građa na latinici nije valjda išlo se do toga da se izmisle Srbi katolici ?
Za koje zna svaki prota srpske PC da ne da ne postoje nego je to nemoguće.
I da...

Pa zar se ne možemo zadržati onim što zovemo Srbija.
Čemu zbog pismenosti Srba i književne građe ići u Dubrovnik koji sa Srbijom i nema baš veze ????
To isto kao da Hrvati odlaze u Veneciju po dokaze svoje pismenosti 16 st.

Zašto misliš da ne postoje i da je čak to nemoguće? Imaš odlične rasprave na tu temu na http://forum.krstarica.com/threads/251784
Istraživanje nečijeg porekla ne svodi se samo na teritoriju na kojoj taj narod dans živi, već na sve oblasti gde je nekada živeo. O Veneciji Slovenci odlično dokazuju slovenske (venetske) korene.
 
Hrvatska lingvistkinja: Isti jezik

15. avgust 2010.

Pošaljite komentar

U lingvistici je definisano da se radi o istom jeziku ako je najmanje 81 odsto osnovnog rečničkog blaga zajedničko.

"A Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci, kad govore standardnim jezikom, imaju 100 odsto zajedničko osnovno rečničko blago", navodi Kordićeva.

Pre nekoliko godina Kordićeva je bila optužena da "potkopava temelje hrvatske države" zbog svojih radova i stavovao o jeziku.

Ona smatra da je do toga došlo jer "domaći jezikoslovci uveravaju ljude da država i nacija ne može postojati ako nema zaseban jezik sa zasebnim imenom".

"To je, naravno, besmislica, jer inače ne bi postojala čak ni američka država i nacija, ne bi postojala švajcarska nacija i država, ni kanadska, argentinska...", smatra ona.

"Čovek stvarno mora biti potpuno neuk, da ne kažem slep, pa da misli da lingvistički dokazi o postojanju zajedničkog standardnog jezika ugrožavaju postojanje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore kao četiri zasebne države, ili da ugrožavaju postojanje četiri nacije", kaže Kordić.

Kordić u svojoj knjizi navodi kako se radi o standardnom jeziku koji je policentričan, objašnjavajući da nekoliko nacija govori istim jezikom, pa on ima nekoliko centara.

"Sve četiri varijante su ravnopravne, nije jedna od njih nekakav pravi jezik, a druga varijacija tog jezika. Policentrični su svi svetski jezici, a i brojni drugi. Razlike između njihovih varijanti su često veće nego u našem slučaju", kaže Kordićeva.

Ona upozorava da je jezička netolerancija često politički prihvatljiva maska za netoleranciju prema drugoj naciji.

"Ta maska se koristi, jer je u današnjim društvima politički prihvatljivije govoriti o jezičnoj čistoći, nego govoriti direktno o neprijateljstvu prema drugoj naciji", navodi ona.

"Tipično je da mislimo da nacionalizam postoji uvek samo kod drugih, a naš nacionalizam predočavamo kao 'patriotizam', koristan i neophodan", smatra Kordić.

Prema njenoj oceni, hrvatski lektori su postali cenzori.

"Ono što rade domaći lektori, to nije posao lektora, nego cenzora. Ni u kojem slučaju lektori u inostranstvu ne vrše odstrel reči navedenih na nekakvim listama nepodobnosti, a upravo to čine domaći lektori", kaže Kordićeva.

Dajte se ostavite te tuke.
http://blog.vecernji.hr/zvonimir-de...cct=/showthread.php&__utmv=-&__utmk=253719945
 
А шта ћемо онда са Џоном Калићем, и овим стиховима на ћирилици из 1427.?

Stihovi%20Dzono%20Kapica%2C%20dubrovackog%20pesnika.GIF

Nikad čuo,
za tog čovjeka ili ne znam dobro pročitati ćirilicu ?
Đon Kolić ?
Definitivno u Dubrovniku je bilo pisara od svugdje.
Pa i Srba.
Valjda je čovjek Srbin napisao nešto na ćirilici što je samo dokaz da je kod kuće pisao srpskim pismom.
Ili ???
 
Nikad čuo,
za tog čovjeka ili ne znam dobro pročitati ćirilicu ?
Đon Kolić ?
Definitivno u Dubrovniku je bilo pisara od svugdje.
Pa i Srba.
Valjda je čovjek Srbin napisao nešto na ćirilici što je samo dokaz da je kod kuće pisao srpskim pismom.
Ili ???

E за читање ћирилице, потруди се, а човек се зове Џоно Калић, и није био писар, него стихоклепац, Дубровчанин, прогуглај мало "сада сам остављен срид морске пучине".
Иначе, ти сачувани стихови гласе:

Sada sam ostavljen srid morske pučine,
Valovi moćno b’jen, daž dojde s visine.
Kad dojdoh na kopno, mnih da sam...
 
Zašto misliš da ne postoje i da je čak to nemoguće? Imaš odlične rasprave na tu temu na http://forum.krstarica.com/threads/251784
Istraživanje nečijeg porekla ne svodi se samo na teritoriju na kojoj taj narod dans živi, već na sve oblasti gde je nekada živeo. O Veneciji Slovenci odlično dokazuju slovenske (venetske) korene.

Ne bih htio otići off topic.
Ali samo ukratko.
Ja ne govorim o konvertitstvu i porijeklu.
Već tvrdim a ponavljam to zna svaki prota SPC da ne mogu postojati Srbi katolici.
Niti su postojali.
Nemojte mi samo kao argument uzeti nekog npr. Ivana Jovanovića koji je eto Srbin i katolik u recimo Jagodini ??!!
Na Balkanu ima svakakvih čudaka pa možda i takvih ali generalno to ne postoji !!!
 
Ne bih htio otići off topic.
Ali samo ukratko.
Ja ne govorim o konvertitstvu i porijeklu.
Već tvrdim a ponavljam to zna svaki prota SPC da ne mogu postojati Srbi katolici.
Niti su postojali.
Nemojte mi samo kao argument uzeti nekog npr. Ivana Jovanovića koji je eto Srbin i katolik u recimo Jagodini ??!!
Na Balkanu ima svakakvih čudaka pa možda i takvih ali generalno to ne postoji !!!

У праву си, на Балкану има свакојаких чуда, па и да се проте питају ко је Србин..:sad2:
 
e milumka...
pokusaj s nekim argumentom a ne sa etiketiranjem...
nemozes tvrditi, a to cinis cesto, da je hrvatski jezik ustvari od nas ukradeni srpski...
de malo sa dokazima...
Сви аргументи су доступни.

Ако их се само жели видети.

А, најважнија ствар је у свему, да се ради о - ЈЕДНОМ ИСТОМ језику, а не да ви измишљате, и упињете се по сваку цену да је тај ваш "хрватски" неки засебан језик од српскога.

И то смо до сада видели.

Ниједан озбиљан лингвиста неће рећи да су то два језика.

Све остало је пука политика, којој се, на жалост, и наука како видимо, пуно пута мора повиновати.
 
E за читање ћирилице, потруди се, а човек се зове Џоно Калић, и није био писар, него стихоклепац, Дубровчанин, прогуглај мало "сада сам остављен срид морске пучине".
Иначе, ти сачувани стихови гласе:

Sada sam ostavljen srid morske pučine,
Valovi moćno b’jen, daž dojde s visine.
Kad dojdoh na kopno, mnih da sam...

Normalno da ima takvih slucajeva ali su oni u manjini. Doseljavali su se naravno kroz stoljeca i Srbi u Dubrovnik i normalno je da u katolickom okruzju covjek promjeni vjeru. Danas u BG ima oko 10 000 Hrvata, do 1991 ih je bilo preko 90 000. Zelim reci da je normalo da su neki od njih postali pravoslavci a s vremenom ce vecina njih postati Srbi.
 
У праву си, на Балкану има свакојаких чуда, па и да се проте питају ко је Србин..:sad2:

Ima svasta ima cak i jedan indijanski poglavica u SAD-u koji je Srbin. :D Prije par godina sam to vidio u nekoj emisiji i bilo mi je smijesno. Nesto kasnije sam na nekom radiju slusao neku emisiju isto se govorilo o indijancima ali ovog puta je poglavica bio porijeklom Hrvat. :mrgreen:

Da mi je samo znati na koji nacin su taj Hrvat i ovaj Srbin uspjeli zahebati indijance da ih izaaberu za poglavice :D
 
ne mogu postojati Srbi katolici.
Niti su postojali.
i !!!
Једноставно речено - кривотвориш.

Наравно да су постојали Срби католици.

То такође може проверити свако, у историјским изворима, чак ни не толико давним, јер је Срба католика било приличан број и између два светска рата у КСХС, а камоли пре тога периода.

А, толико о твојој објективности.

Још једанпут, и последњи пут, јер и ти си доказани провокатор.

П. С.

Срби католици, заправо, постоје и данас. У мањем броју, али, ту су.

Ја лично познајем неколико њих, баш и из крајева пореклом из данашње државе Хрватске.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top