Kafana Skupštinska kafana broj XXXII-Kod advokata

Od dana zena pa do dasnjijeh dana,
kol'koe stara evo ova kafana,
malo ima nakucanih strana.

Hej kafano nisi sto si bila,
za gušteraču si me ujila
i baš ti lepo stoji svila u toj boji lila.
Oj tomedjo kamenita!

Nek je vece dobra.
Гуштерача је панкреас..то знам
а што му је -томеђа- ,нијесам паметан? :)
 
1711413795551.png
 
Ako mi išta nedostaje u belom svetu, to je – Bajlonova pijaca.
Doručkujem sir koji mi seljaci dodaju na vrhu noža. Odakle je? Iz Sjenice. Od Čačka. Od Kraljeva!

Pokraj kioska na kome piše: „Hrana za ptice“, sakupili se jutarnji pijanci. Presecaju pivo malim vinjacima iz flašica. Ćute i bulje bunovno u vrhove cipela. Klin se klinom izbija! Promiču prodavači kesa, džeparoši kojima još nije izrasla ošišana kosa, lovci u mutnom, starice što čvrsto stišću izlizane novčanike, izelice i gastronomi, lepe, tek razbudjene žene sa podočnjacima, važni kontrolori vaga, tromi milicioneri u preteškim šinjelima opasani remenjem, golubari sa ljubimcima prevrtačima pod kaputom, kuvari čuvenih restorana u pratnji nosača Ličana, koji tegle košare pune namirnica, zabrinute domaćice koje se žale na skupoću... Jedan tamnoput starčić, kao da je tek sleteo sa neba Vitebska iz neke Šagalove slike, uprtio pa prodaje zidni časovnik, ukraden negde u Rumuniji. Niz bele zidove mesarnice sliva se krv.

- Imate li mozga? – pita jedna razmažena dama mesara.
- Ja imam, a vi? – odgovara joj on, pa se čitava masarnica trese po ko zna koji put od smeha tom starom vicu, dok tupo odjekuju udarci satare po izrovašenom panju.
- Pola kile mozga za gospodju!

Momo Kapor
 
Ako mi išta nedostaje u belom svetu, to je – Bajlonova pijaca.
Doručkujem sir koji mi seljaci dodaju na vrhu noža. Odakle je? Iz Sjenice. Od Čačka. Od Kraljeva!

Pokraj kioska na kome piše: „Hrana za ptice“, sakupili se jutarnji pijanci. Presecaju pivo malim vinjacima iz flašica. Ćute i bulje bunovno u vrhove cipela. Klin se klinom izbija! Promiču prodavači kesa, džeparoši kojima još nije izrasla ošišana kosa, lovci u mutnom, starice što čvrsto stišću izlizane novčanike, izelice i gastronomi, lepe, tek razbudjene žene sa podočnjacima, važni kontrolori vaga, tromi milicioneri u preteškim šinjelima opasani remenjem, golubari sa ljubimcima prevrtačima pod kaputom, kuvari čuvenih restorana u pratnji nosača Ličana, koji tegle košare pune namirnica, zabrinute domaćice koje se žale na skupoću... Jedan tamnoput starčić, kao da je tek sleteo sa neba Vitebska iz neke Šagalove slike, uprtio pa prodaje zidni časovnik, ukraden negde u Rumuniji. Niz bele zidove mesarnice sliva se krv.

- Imate li mozga? – pita jedna razmažena dama mesara.
- Ja imam, a vi? – odgovara joj on, pa se čitava masarnica trese po ko zna koji put od smeha tom starom vicu, dok tupo odjekuju udarci satare po izrovašenom panju.
- Pola kile mozga za gospodju!

Momo Kapor
Ne znam za tu pijacu :think:
 

Back
Top