Сећање на 1.601 убијено дете опкољеног Сарајева

Ti malo brkas pojmove.Srbi nisu nigdje htjeli da se otcijepe,htjeli su da ostanu u Jugoslaviji...a vi Bosnjaci ste poletjeli da se otcjepljujete.Budi malo realan.Mogli ste da izbjegnete rat,ali viste ga htjeli.
Rusenje dzamija je doslo kasnije i slazem se da to nije trebalo raditi.
Mogli smo da izbjegnemo ako radimo ono sto Srbi zele, logicno.
 
Током ратног хаоса највећа греота су убијена дјечица, дјечица су страдала и током борби око Сарајева, тих ратних година и у српском Сарајеву и у ужем ратном Сарајеву под контролом тзв АБиХ. Сваки изгубљрни живот тих малих анђела је туга преголема.
Но ово није прича о убијеној дјечици, ово је прича о дегутантној злоупотреби дјечје трагедије зарад једне пропагандне пласиране извитопењне приче у служби политичких процеса кроз коју се силује и истина и историја и људскост.
И колико се отишло у тим болесним лажима, колико је то све постало гротескно и огавно и онима огрезлим у србомржњи нам казује да је на то силовање истине "реаговао" чак и Срђан Пухало, дежурни пајац познат по србофобичном писјарању
И чак је и тај паћеник текстом Djecu vam neću oprostiti завриштао због тих огавних лажи (у спојлеру текст)
Djecu vam neću oprostiti
Svakog 9. maja na Dana pobjede nad fašizmom u Sarajevu se polaže cvijeće na spomen obilježje djeci koja su ubijena tokom opsade Sarajeva od 1992 do 1995. godine. Ako na Guglu ukucate ubijena djeca, Sarajevo, 2015., dobićete ovo:

Sajt opštine Novi grad Sarajevo i članak pod nazivom “SJEĆANJE NA VIŠE OD 1. 600 UBIJENE DJECE SARAJEVA: Delegacija općine Novi Grad položila cvijeće na spomen-obilježje u Velikom parku” gdje piše “Okupljeni nisu mogli skriti tugu, bol i suze. Roditelji djece ubijene tokom agresije na našu zemlju poručuju kako zaborava nema, te da bol može ublažiti pravda i procesuiranje odgovornih za ubistvo više od 1. 600 sarajevske djece. Kao i ranijih godina prisutni su se prisjetili djece koja su poginula tokom opsade Sarajeva, a sa ovog mjesta, iz centra glavnog grada BiH, poslana je poruka mira. Naglašeno je da nove generacije moraju odrastati u zajedništvu, ljubavi i poštovanju prema svim nacijama.”

Portal Faktor.ba i članak pod naslovom “Dan pobjede nad fašizmom: Sjećanje na ubijenu djecu Sarajeva” u kojem piše “Tokom opsade Sarajeva 1992-1995. godine poginulo je 1.600 djece.”

Portal klix.ba sa naslovom “Sjećanje na ubijenu djecu u ulici Hamdije Kreševljakovića” i izjavu zamjenik načelnika općine Centar Mustafa Resić gdje on kaže: “"Ovo je jedno od više stotina mjesta u Sarajevu koje bilježe, svjedoče o zločinu u kojem je s agresorskih položaja granatama, snajperima, ubijeno više od 1.600 djece u Sarajevu."

Portal radiosarajevo.ba sa naslovom “Sjećanje na 1600 ubijene djece opkoljenog Sarajeva” u kojem piše “Brojne delegacije svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, grada Sarajeva, sarajevskih općina te predstavnici brojnih udruženja i građani položili su danas cvijeće na Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Kao i ranijih godina prisutni su se prisjetili 1.600 djece koja su poginula tokom opsade Sarajeva.”

Nema potrebe da dalje nabrajamo ko je sve prenio ovu informaciju a prenijeli su mnogi i takve informacije trebaju da se prenose da se ne bi zaboravila.
Pa u čemu je problem, pitate se?

Problem je u tome što se brojka od 1601 ubijene djece u Sarajevu prvi put pojavila u Izvještaju iz 1996. godine Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, ali posle toga je niko od istraživača koji su se bavili istraživanjem i popisom žrtava nije potvrdio.

Prema istraživanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u periodu od 1. marta do 1992. godine do 19. Marta 1996 godine u Sarejevu (opštine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Hadžići, Trnovo i Pale) ubijeno je 524 djece.

Istraživanje Mirsada Tokače i njegovog Istraživačko-dokumetacionog centra u Sarajevu je u period od 1992 do 1995. godine ubijeno 711 djece od toga 614 kao civili i 97 kao vojnici. S Obzirom na godine starosti ubijena su:

• 93 djeteta do 5 godina starosti,
• 147 djece od 5 do 10 godina,
• 214 djece od 10 do 15 godine i
• 160 djece od 15 do 18 godina.

Nevladina organizacija Djeca Sarajeva navode imena 1166 ubijene djece, ne navodeći metodologiju i način prikupljanja njihovih imena tj. podataka.

Šta nam ovo sve govori?

1. Govori nam da 20 godina od kraja rata u BiH ne postoji jedinstven i precizan spisak ubijene djece u Sarajevu
2. Govori nam da se u javnosti preuveličava broj ubijene djece u Sarajevu
3. Govori nam da je podatak o ubijenom 1601 dijetu u Sarajevu već postala ISTINA i za medije i za zvaničnike u Sarajevu
4. Govori nam da niko ne želi da ovu manipulaciju brojevima prekine

Ne znam kome tačno treba da se obratim povodom ovog problema ali ko god to bio mora imati na umu:

• Da falsifikovanje istorije dugoročno na ovim prostorima, pa ni Bošnjacima, neće donijeti ništa dobro
• Da utvrđivanje tačnog broja ubijene djece nikako neće umanjiti taj zločin niti promijeniti sliku o tome kroz šta su Sarajlije prošle tokom četiri godine opsade
• Da će preuveličavanje broja ubijene djece dovesti u pitanje sve ostale brojeve žrtava u Sarajevu i Federaciji BiH
• Da ovo vodi relativizaciji svih drugih zločina koji su se desili nad Bošnjacima u zadnjem ratu

Teško je o ubijenoj djeci govoriti isključivo kroz brojeve, ali smatram da je to neophodno jer na taj način najlakše možemo da razotkrijemo svu neodgovornost, javašluk i politikanstvo našeg društva prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

I da, Bošnjaci prije nego što mi zalijepite etiketu četnika, psihopate i sl. primjetite da sam isključivo koristio izvore iz Federacije BiH ili bolje rečeno bošnjačke izvore, a o tome je takođe 2012. godine pisao i Jasminko Halilović samo niko ga nije čitao. Zašto?
Прича о 1.601 убијеном дјетету Сарајева је огавна иозмишљена лаж. Према подацима бошњачке стране, током рата а како пише и овај Пухало
Istraživanje Mirsada Tokače i njegovog Istraživačko-dokumetacionog centra u Sarajevu je u period od 1992 do 1995. godine ubijeno 711 djece od toga 614 kao civili i 97 kao vojnici.
убијено је и на простору српског Сарајева и на простору ужег ратног Сарајева збирно 711 дјеце, од чега су 614 цивили а 97 војници. Под групом дјеца обухваћени су сви страдали до осамнаест година старости што донекле објашњава податак да су 97 убијене дјеце били војници, али само донекле јер је недопустиво да су у војску регрутовани и малољетници, што говорио о онима који су их регрутовали.
Понављам, прекинути живот сваког малишана је туга преголема, међутим ова пропаганда и истрајавање на огавним лажима гдје се злоупотребом страдања дјеце настоје остварити политички циљеви је бе
 
Komsija...

- Šta piše na spomen obelezju ubijenim Srbima na Kazanima na Trebevicu?
Ko su pobijeni ljudi i ko ih pobi i baci u jamu?
NIŠTA od toga ne piše...

- Šta će pisati na spomeniku Bošku i Admiri?
Ko ih pobi ?
NIŠTA neće pisati...

Jer u oba slucaja i xy drugih su ih pobile muslimanske snage tzv ARBiH...

...
Boško da nije ubijen tada, bio bi odmah poslije rata, okorjeli kriminalac koji je bio Ćelina desna ruka, nemam pojma ko ih je ubio ali ne žalim ih ni približno koliko žalim one koji su sakriveni, uplašeni, gladni, izbezumljeni poginuli od granate u svom podrumu. Obična glupa ljubavna limunada na kojoj su htjeli da zarade i "naši" i "vaši".
 
Током ратног хаоса највећа греота су убијена дјечица, дјечица су страдала и током борби око Сарајева, тих ратних година и у српском Сарајеву и у ужем ратном Сарајеву под контролом тзв АБиХ. Сваки изгубљрни живот тих малих анђела је туга преголема.
Но ово није прича о убијеној дјечици, ово је прича о дегутантној злоупотреби дјечје трагедије зарад једне пропагандне пласиране извитопењне приче у служби политичких процеса кроз коју се силује и истина и историја и људскост.
И колико се отишло у тим болесним лажима, колико је то све постало гротескно и огавно и онима огрезлим у србомржњи нам казује да је на то силовање истине "реаговао" чак и Срђан Пухало, дежурни пајац познат по србофобичном писјарању
И чак је и тај паћеник текстом Djecu vam neću oprostiti завриштао због тих огавних лажи (у спојлеру текст)
Djecu vam neću oprostiti
Svakog 9. maja na Dana pobjede nad fašizmom u Sarajevu se polaže cvijeće na spomen obilježje djeci koja su ubijena tokom opsade Sarajeva od 1992 do 1995. godine. Ako na Guglu ukucate ubijena djeca, Sarajevo, 2015., dobićete ovo:

Sajt opštine Novi grad Sarajevo i članak pod nazivom “SJEĆANJE NA VIŠE OD 1. 600 UBIJENE DJECE SARAJEVA: Delegacija općine Novi Grad položila cvijeće na spomen-obilježje u Velikom parku” gdje piše “Okupljeni nisu mogli skriti tugu, bol i suze. Roditelji djece ubijene tokom agresije na našu zemlju poručuju kako zaborava nema, te da bol može ublažiti pravda i procesuiranje odgovornih za ubistvo više od 1. 600 sarajevske djece. Kao i ranijih godina prisutni su se prisjetili djece koja su poginula tokom opsade Sarajeva, a sa ovog mjesta, iz centra glavnog grada BiH, poslana je poruka mira. Naglašeno je da nove generacije moraju odrastati u zajedništvu, ljubavi i poštovanju prema svim nacijama.”

Portal Faktor.ba i članak pod naslovom “Dan pobjede nad fašizmom: Sjećanje na ubijenu djecu Sarajeva” u kojem piše “Tokom opsade Sarajeva 1992-1995. godine poginulo je 1.600 djece.”

Portal klix.ba sa naslovom “Sjećanje na ubijenu djecu u ulici Hamdije Kreševljakovića” i izjavu zamjenik načelnika općine Centar Mustafa Resić gdje on kaže: “"Ovo je jedno od više stotina mjesta u Sarajevu koje bilježe, svjedoče o zločinu u kojem je s agresorskih položaja granatama, snajperima, ubijeno više od 1.600 djece u Sarajevu."

Portal radiosarajevo.ba sa naslovom “Sjećanje na 1600 ubijene djece opkoljenog Sarajeva” u kojem piše “Brojne delegacije svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, grada Sarajeva, sarajevskih općina te predstavnici brojnih udruženja i građani položili su danas cvijeće na Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Kao i ranijih godina prisutni su se prisjetili 1.600 djece koja su poginula tokom opsade Sarajeva.”

Nema potrebe da dalje nabrajamo ko je sve prenio ovu informaciju a prenijeli su mnogi i takve informacije trebaju da se prenose da se ne bi zaboravila.
Pa u čemu je problem, pitate se?

Problem je u tome što se brojka od 1601 ubijene djece u Sarajevu prvi put pojavila u Izvještaju iz 1996. godine Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, ali posle toga je niko od istraživača koji su se bavili istraživanjem i popisom žrtava nije potvrdio.

Prema istraživanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u periodu od 1. marta do 1992. godine do 19. Marta 1996 godine u Sarejevu (opštine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Hadžići, Trnovo i Pale) ubijeno je 524 djece.

Istraživanje Mirsada Tokače i njegovog Istraživačko-dokumetacionog centra u Sarajevu je u period od 1992 do 1995. godine ubijeno 711 djece od toga 614 kao civili i 97 kao vojnici. S Obzirom na godine starosti ubijena su:

• 93 djeteta do 5 godina starosti,
• 147 djece od 5 do 10 godina,
• 214 djece od 10 do 15 godine i
• 160 djece od 15 do 18 godina.

Nevladina organizacija Djeca Sarajeva navode imena 1166 ubijene djece, ne navodeći metodologiju i način prikupljanja njihovih imena tj. podataka.

Šta nam ovo sve govori?

1. Govori nam da 20 godina od kraja rata u BiH ne postoji jedinstven i precizan spisak ubijene djece u Sarajevu
2. Govori nam da se u javnosti preuveličava broj ubijene djece u Sarajevu
3. Govori nam da je podatak o ubijenom 1601 dijetu u Sarajevu već postala ISTINA i za medije i za zvaničnike u Sarajevu
4. Govori nam da niko ne želi da ovu manipulaciju brojevima prekine

Ne znam kome tačno treba da se obratim povodom ovog problema ali ko god to bio mora imati na umu:

• Da falsifikovanje istorije dugoročno na ovim prostorima, pa ni Bošnjacima, neće donijeti ništa dobro
• Da utvrđivanje tačnog broja ubijene djece nikako neće umanjiti taj zločin niti promijeniti sliku o tome kroz šta su Sarajlije prošle tokom četiri godine opsade
• Da će preuveličavanje broja ubijene djece dovesti u pitanje sve ostale brojeve žrtava u Sarajevu i Federaciji BiH
• Da ovo vodi relativizaciji svih drugih zločina koji su se desili nad Bošnjacima u zadnjem ratu

Teško je o ubijenoj djeci govoriti isključivo kroz brojeve, ali smatram da je to neophodno jer na taj način najlakše možemo da razotkrijemo svu neodgovornost, javašluk i politikanstvo našeg društva prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

I da, Bošnjaci prije nego što mi zalijepite etiketu četnika, psihopate i sl. primjetite da sam isključivo koristio izvore iz Federacije BiH ili bolje rečeno bošnjačke izvore, a o tome je takođe 2012. godine pisao i Jasminko Halilović samo niko ga nije čitao. Zašto?
Прича о 1.601 убијеном дјетету Сарајева је огавна иозмишљена лаж. Према подацима бошњачке стране, током рата а како пише и овај Пухало

убијено је и на простору српског Сарајева и на простору ужег ратног Сарајева збирно 711 дјеце, од чега су 614 цивили а 97 војници. Под групом дјеца обухваћени су сви страдали до осамнаест година старости што донекле објашњава податак да су 97 убијене дјеце били војници, али само донекле јер је недопустиво да су у војску регрутовани и малољетници, што говорио о онима који су их регрутовали.
Понављам, прекинути живот сваког малишана је туга преголема, међутим ова пропаганда и истрајавање на огавним лажима гдје се злоупотребом страдања дјеце настоје остварити политички циљеви је бе
Po Mirsadu Tokači i moj tata je poginuo 2. januara 1992. piše i tačna lokacija njegove smrti. A baš u to vrijeme je bio zarobljenik agresora. Ebo Tokaču i njegove izvore, tačan je ko wikipedia :D
 
Iz autobiografske knjige komadanta Unprofora Majkla Rouza Misija u Bosni (delovi na engleskom ovde):

"Mnogo su ozbiljniji bili izveštaji koje smo primali od Francuza, da su muslimanske trupe u gradu otvarale vatru na sopstvene građane. Jedan od takvih slučajeva se zbio kada je gađan tramvaj sa zgrade na muslimanskoj strani linije razdvajanja, koju je držala neka paravojna policija. U drugom slučaju, zbog posledica minobacačkog napada u blizini Rezidencije, ubijeno je dvoje dece, a dve mine su pale na istu lokaciju kada je francuski tim istraživao prvi slučaj. To ponovljeno gađanje su mogli da izvedu samo muslimani sa vatrene linije. Na drugoj strani grada su u više navrata avione s oznakama Ujedinjenih nacija i NATO, prilikom sletanja na aerodrom, gađali vojnici iz muslimanskog naselja Butmir. Bosanska vlada je uvek negirala, da njene snage otvaraju vatru na sopstveni narod i na pripadnike misije Ujedinjenih nacija. Čak su postavljali pitanje da li su Ujedinjene nacije u stanju da u uslovima građanskog rata tačno utvrde ko je gađao u nekom posebnom slučaju i da li je moguće tačno utvrditi mesto odakle je gađano."
 

DEPO INTERVJU/ZORAN ČEGAR​

Naši zločinci su po Sarajevu silovali djevojčice, bacali ih na ulicu i govorili da su ih ubili srpski snajperisti!​


"Imamo mi naše ratne zločince. Po gradu su ubijali ljude bez obzira na nacionalnost, silovali djevojčice, iživljavali se nad njima, pa su ih bacali na ulicu i govorili da ih je ubio srpski snajperista. Imamo mi naše koji su nas ubijali. Zašto njih ne zatvore? Zato što je bila takva politika."​


https://depo.ba/clanak/35722/nasi-z...-i-govorili-da-su-ih-ubili-srpski-snajperisti
 

"Muslimani ubijali svoju decu i optuživali Srbe"​

https://arhiva.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/90289/Muslimani-ubijali-svoju-decu-i-optuzivali-Srbe


General kanadske vojske, bivši UNPROFOR-ovac, Dejvid Frejzer rekao je na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim sudom da je bilo slučajeva da su muslimanski snajperisti gađali svoje civile, čak i decu, kako bi Srbi bili okrivljeni.

............​

Irski general otkrio tajnu granatiranja​

https://arhiva.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/262585/Irski-general-otkrio-tajnu-granatiranja


Penzionisani general irske vojske i nekadašnji vojni posmatrač UN u Sarajevu Pol Konvej izjavio je na suđenju Radovanu Karadžiću da je decembra 1995. ili januara 1996. godine uočio tajni minobacački položaj muslimanske vojske sa najmanje četiri minobacača čije su cevi bile okrenute ne ka položajima bosanskih Srba, već ka centru Sarajeva, te da je sa ovog položaja mogla da dođe i granata koja je eksplodirala na pijaci Markale 1995. godine.​


................

Major Dzon Rasel je kao svedok u Hagu izjavio ovo
link
''Nekoliko dana posle eksplozije, u pratnji nekoliko pripadnika UN, obišli smo podrum jedne zgrade u Sarajevu gde su snage Armije BiH čuvale minobacače. Stražar koji je čuvao to skladište najpre nam je tvrdio da oni ne poseduju minobacače 120 mm, ali kada smo počeli da otvaramo sanduke ugledali smo ih. Reč je o minobacačima ručne izrade koji su bili istog kalibra, iste boje i zavareni na isti način kao i granata koja je pogodila pijacu", ispričao je ovaj oficir kanadske vojske.''

............
 

Dejvid Harland, bivši savetnik Unprofora, svedočio na suđenju Ratku Mladiću https://www.novosti.rs/vesti/naslov...-Harland-Muslimani-zlocine-pripisivali-Srbima


BIVŠI politički savetnik Unprofora u BiH Dejvid Harland, drugi svedok Haškog tužilaštva u procesu protiv Ratka Mladića, izjavio je u nastavku suđenja da su muslimani svesno izazivali nestašice gasa i struje u Sarajevu i snajperom gađali ljude koji su popravljali vodove.
Prikazivali su da to rade Srbi ne bi li dobili međunarodnu pomoć.
- Neki ljudi sa bosanske strane smatrali su da će ti potezi biti od pomoći da izazovu zapadnu vojnu intervenciju - svedočio je Harland. - Izetbegović mi je rekao lično da stanovništvu ne treba omogućiti da izađe iz Sarajeva.
Međunarodni posmatrači su, prema rečima svedoka, predložili u proleće 1993. godine evakuaciju civila iz Srebrenice, koja je čak i počela, ali ju je vlada BiH stopirala.
 
Nema, lažeš. Na njemu je oko 500 imena a ne 1601.
Tačno 1601 ime je na spomeniku. Tačno 1601!
To je bar lako provjeriti, ja ne nudim ništa rekla-kazala, kao ti.

SARAJEVO – Spomenik otrokom obkoljenega Sarajeva 2.JPG
 
Bivši pripadnik Unprofora James Davis u knjizi The Sharp End: A Canadian Soldier's Story opisuje stradanje dece u Sarajevu.

Original na engleskom:

"The trajectory was calculated and it was determined that the Bosnians had mortared their own children. For public relations purposes. Sure enough, the morning news in the city reported that the UN and their Serb allies had killed these children. We could not believe it. I can't speak for the others, but that morning I would have happily killed any TDF (Muslim) troops I saw. I was growing tired of the whole mess. These people did not care. They were animals."

Prevod:

"Putanja projektila je izračunata i utvrđeno je da su Bosnjaci pobili svoju decu zarad pažnje medija. Jutarnje gradske vesti su tvrdile da su Srbi pobili tu decu i da su im UN saveznici. Nismo verovali. Tog jutra sam lako mogao da ubijem svakog pripadnika vojske bosanskih muslimana. Bio sam umoran od svega. To su bile životinje."
 
Tačno 1601 ime je na spomeniku. Tačno 1601!
To je bar lako provjeriti, ja ne nudim ništa rekla-kazala, kao ti.

Zaista je bizarno to što radiš. Zar ne bi volela da je manje dece stradalo.

Evo u ovom tekstu piše da je na spomeniku ime 521 deteta:
https://www.slobodnaevropa.org/a/tacna-evidencija-ubijene-djece-opsada-sarajevo/31848387.html

"U Sarajevu je 2010. godine u centru grada postavljeno spomen-obilježje posvećeno djeci ubijenoj tokom opsade Sarajeva. Na njemu se nalazi 521 ime i prezime."
 
Ti da imaš 20000 evra upišo bi se od sreće i naručio bar dva mitraljeza :D
Pa ti daj spisak pa ćeš vidjeti. Nema spiska, samo vaše fašističke manipulacije žrtvama.

Hajde objavi spisak i zaradi lako novac? Šta te košta, skrinšotuj moj post gdje obećama novac za spisak i tako me uvijek možeš prozivati ako spisak stvarno postoji!
 
Zaista je bizarno to što radiš. Zar ne bi volela da je manje dece stradalo.

Evo u ovom tekstu piše da je na spomeniku ime 521 deteta:
https://www.slobodnaevropa.org/a/tacna-evidencija-ubijene-djece-opsada-sarajevo/31848387.html

"U Sarajevu je 2010. godine u centru grada postavljeno spomen-obilježje posvećeno djeci ubijenoj tokom opsade Sarajeva. Na njemu se nalazi 521 ime i prezime."
Pričaš meni nešto, meni kojoj ste nabili geler u tijelo staroj 22 mjeseca!?
Ma ćao!
 
Pričaš meni nešto, meni kojoj ste nabili geler u tijelo staroj 22 mjeseca!?
Ma ćao!

Ja sam bila maloletna osoba za vreme rata i nisam nikad u životu nabijala gelere bilo kome. Prestani da bulazniš ostrašćeno i shvati da je bilo žrtava na obe strane i da je za najveći deo sarajevskih ratnih žrtva kriva osoba koja danas ima muzej u Sarajevu.
 
Po Mirsadu Tokači
То су пристрасни подаци "ваше стране" у рату. Не српске него ваше. Нико не пориче да овај Токачка воли лагуцкати, али то су подаци "ваше стране" и на које се често позивате.
Tačno 1601 ime je na spomeniku. Tačno 1601!
Не него ти лагуцкаш, или једноставно лупаш о материји о којој појма немаш.
По вашој википедији (овдје), значи не по српској него по вашој пише
na platou iza spomenika postavljeno je sedam postamenata sa imenima 521 djeteta
да је на седам постамената уклесано 521 име те дјеце.
Чему истрајавање на лажима?
 
Iz autobiografske knjige komadanta Unprofora Majkla Rouza Misija u Bosni (delovi na engleskom ovde):

"Mada je prekid vatre bio na snazi, ponekad su granate doletale sa strane i padale na Sarajevo, najčešće danju i mahom sa muslimanskih položaja. U to vreme sam gledao dramatičnu reportažu Pitera Arneta iz CNN, snimljenu sa krova "Holidej ina", u kojoj je rekao da je prekid vatre skoro narušen i da se Sarajevo opet nalazi pod teškom artiljerijskom vatrom srpske vojske, mada se nama činilo da su ispaljene granate dolazile sa muslimanskih, a ne sa srpskih položaja."
 
Izmedju svi i niko postoji razlika.
Ali uzalud je i ovaj razgovor s tobom,a kamoli nada da ces ipak stvari pogledati i iz drugog ugla.
Pokusaj ti da razumijes, to bi znacilo da su dva, Bosnjaci i Hrvati nezadovoljni da bi jedan, Srbi bili zadovoljni.Ne mozes to ocekivati.Nije meni ni rat problem, sto se desilo desilo, problem su stotine masovnih grobnica, rusenje svih dzamija i onda nista ma sve je to isto.
 
Poslednja izmena:
Boško da nije ubijen tada, bio bi odmah poslije rata, okorjeli kriminalac koji je bio Ćelina desna ruka, nemam pojma ko ih je ubio ali ne žalim ih ni približno koliko žalim one koji su sakriveni, uplašeni, gladni, izbezumljeni poginuli od granate u svom podrumu. Obična glupa ljubavna limunada na kojoj su htjeli da zarade i "naši" i "vaši".
Zna se ko ih je ubio. Tačno se zna. Ali...
 
Demurenko o Markalama

- Smatram da pijaca Markale nije bila pogođena minobacačkom granatom, već da je to bio teroristički akt na ulicama Sarajeva. Ovakav krater je mogao da bude posledice i mine postavljene na tlu. Takva eksplozija bi proizvela isti efekat - objasnio je ruski pukovnik koji je nedugo posle ove eksplozije obelodanio i rezultate svoje istrage o tom događaju.

- Obišao sam tri moguća položaja Vojske Republike Srpske oko grada odakle je mogla da bude ispaljena minobacačka granata 120 milimetara, ali da ni sa jedne od njih konfiguracija terena to nije dozvoljavala. Ali, sa isto toliko položaja Armije BiH bližim gradu bilo je moguće ispaliti ovu granatu - kazao je Demurenko.

Majkl Rouz o Markalama

U tom trenutku sam izrekao nešto što ga je neprijatno iznenadilo. Rekao sam mu da je prvo ispitivanje kratera bombe koja je eksplodirala na pijaci "Markale" pokazalo da je ona ispaljena sa bosanske strane. U sobi je zavladao muk, a Sefer Halilovic me je gledao neprijateljski. Hladno je zatražio, da svoju izjavu objasnim. Dodao sam da ugao putanje mine očigledno dokazuje da je ona ispaljena sa veoma male daljine, ili da je čak podmetnuta na licu mesta i aktivirana.

Major Dzon Rasel o Markalama

''Nekoliko dana posle eksplozije, u pratnji nekoliko pripadnika UN, obišli smo podrum jedne zgrade u Sarajevu gde su snage Armije BiH čuvale minobacače. Stražar koji je čuvao to skladište najpre nam je tvrdio da oni ne poseduju minobacače 120 mm, ali kada smo počeli da otvaramo sanduke ugledali smo ih. Reč je o minobacačima ručne izrade koji su bili istog kalibra, iste boje i zavareni na isti način kao i granata koja je pogodila pijacu", ispričao je ovaj oficir kanadske vojske.''
 
Sve članke koje potkrepljuju zločine mogu izneti sve tri strane ako im idu u prilog, što je i uobičajeno, jer će svako naći nekog bivšeg koji će potvrditi ili opovrgnuti dešavanja i pripisati ih drugoj strani. Ali, svaki izgubljeni život je tragedija, krivci su svi koji su dozvolili da do toga dođe, neki su kažnjeni, neki nisu ali sa time moramo živeti a ne zauvek brojati žrtve i određivati im nacionalnu pripadnost. Prošlost se ceni i poštuje, ali se ne živi u prošlosti.
 

Back
Top