Kad sam bila baš mala, mala (onoliko mala koliko jedva viriš iza pulta kod kase
) sam želela da budem kasirka, to se tačno sećam da mi je bila prva želja životna... pa mi se smejala cela rodbina dok nisam obrazložila svoja htenja izjavom da kasirke uvek imaju najviše para (iz moje dečje perspektive, pare su završavale kod njih i one su bile straaaaašno bogate).
Uvek sam mislila da ću se udati u 26. god. kad završim fakultet i nađem dobar, stabilan posao i malo proputujem po svetu, posao bi mi bio neki od 'izuzetnog značaja' a ja bih bila neka mnogo jaka njuška
.
Naravno, nit' udaje, nit' faxa, nit' takvog posla
Decu naizmenično ceo život želim i ne želim, i baš i nisam sigurna da ću ih i imati.
Ali da ne istrčim pred rudu... sigurno neću reći nikad
Onda dalje...
Muž bi mi uvek bio crn, visok, vitak, divnih supersjajnih crnih očiju..
Onda mi je mati rekla jednom prilikom kako se to uglavnom ne dešava, već da tamni vole svetle i obrnuto.. Kao da mi je srce slomila, pošto sam bila grozno zaljubljena u izvesnog Darka i već sam se potpisivala njegovim prezimenom (odvratno, znam, ali šta sad - beše to predpubertetska ja
).. Sećam se da sam očajavala i vikala kako ne volim plave i kako su grozni i užasni i 'kao pljuvačka' i da nikad neću biti sa takvima...
Naravno, malo je reći da mi je samo nijedan momak bio crn
Onda kad se približilo vreme da upišem fax imala sam hiljadu i jednu superzamisao oko svog poslovnog života..
Od arhelogoga, istoričara i etnologa, preko nemačkog, engleskog i portugalskog, do farmacije, fizioterapije i veterine..
U najuži krug su ušle zadnje tri opcije, ja najviše htela da budem fizioterapeut, ali me moji odgovorili, materijalnim aspektom cele priče (morala bih u Bg a nismo mogli da izdržimo tu finansijsku konstrukciju) i iz čistog inata sam upisala ovo što sam upisala
Ne kažem da se kajem, ali ne verujem da bih uradila to ponovo
Pre nepunih godinu dana sam govorila kako mi ne pada na pamet da se ikad ikom više posvetim u bilo kojoj meri, niti da ću da ikad ikog trpim više..
I eto mene sad opet na početku...
Stvarno, recimo da mi se malo šta obistinilo od onog što sam želela
i recimo da sam malo gde ostala dosledna sebi u onim nikad situacijama.. naravno, odnosi se na one onako neke sitničice...
Što se tiče poroka...
Jedino što sam rekla da neću nikad jeste heroin.
I ostala sam pri tome. Čvrsto.
U vezi svega ostalog sam bila fleksibilnija
A da, i uvek sam htela da imam fantastične glasovne mogućnosti, no međutim nemam ih, tako da su moji glasovni potencijali ostali na amaterskom nivou gimnazijskih horova