rekla sam sebi nikad!

Ja sam jako principijelna osoba. Jedino za sta sam rekla nikad i pogazila rec je kada sam se pomirila sa bivsim koji je opet bivsi :) samo da naglasim da je on mene poljubio na prevaru i tako smo spontano jedno vreme nastavili vezu...

Takodje, obecala sam sebi sa 12 god. da se necu poljubiti pre 14-te. Mesec dana pre rodjendana sam zamalo to i uradila, ali sam se drzala svog pravilnika. Mama-mia :roll:
Ovo je za rubriku "neverovatno, ali istinito".
 
Planirala sam da zavrsim fakultet, da postanem poznata advokatica kao moj tata, da se udam za zgodnog muza koji ce me obozavati, da zivimo u velikoj kuci na obali nekog mora i da cemo imati dve slatke devojcice...

Ja sam od vrticja govorila da cju biti advokat kao tata i raditi sa njim, i to, me drzi vecj 13,14 godina iako sad imam samo 18.
Ipak,nepredvidjene okolnosti u vidu tatine smrti su me na trenutak poljuljale u odluci da upishem pravo i guram tu prichu, ali sam ipak ljetos odluchila da je to to.
I sada polazem kolokvije, ide to meni i jako mi se dopada.

Svog djechaka sam nashla :heart:, i ne bojim se da smo premladi, ja 18,on 20,al to je to i nema dalje.

Samo da zavrshim faks,pa onda djechica. :)

Nekako imam dobar osjecjaj za tu buducjnost, ne znam zashto...
 
Ja sam od vrticja govorila da cju biti advokat kao tata i raditi sa njim, i to, me drzi vecj 13,14 godina iako sad imam samo 18.
Ipak,nepredvidjene okolnosti u vidu tatine smrti su me na trenutak poljuljale u odluci da upishem pravo i guram tu prichu, ali sam ipak ljetos odluchila da je to to.
I sada polazem kolokvije, ide to meni i jako mi se dopada.

Svog djechaka sam nashla :heart:, i ne bojim se da smo premladi, ja 18,on 20,al to je to i nema dalje.

Samo da zavrshim faks,pa onda djechica. :)

Nekako imam dobar osjecjaj za tu buducjnost, ne znam zashto...

Navijam za tebe... :heart: :heart:
Nemoj nikako da odustajes... :)
 
KO dmene vise vazi ona:"Pazite sta zelite mozda vam se i ostvari."
Kad sam bila jako mala....htela sam da budem glumica. STo nisam nikad ni pokusala. Osim toga sam svoj zivot zamisljala kao sega mega uspesna poslovna zena, koja putuje po svetu u sivom kompleticu uvek namrstena i koja je opaka ribetina na stiklama i sa akt tasnom i obilazim svetska dzet set mesta. Zamalo da ostvarim bas to....nego mi se nije svidelo da sam non stop namrstena i da sedim sa pojandurama u dzet set klubovima...
e da rekal sam da se nikad necu udati....ne znam za to....
 
Ја сам хтела да будем учитељица.
И рекла себи да ћу све у животу пробати.
И јесам. :)
Нисам се развела, нисам никад ништа украла, нити ћу. И нисам умрла.
Од свега сам сигурна да никад ништа нећу украсти.
Ни за шта не рекох ,,никад нећу''...
И можда ми је понекад жао, мислим да бих тада одговарала на овакве теме, овако сам досадна.
 
Kad sam bila mala, bila sam čvrsto uverena da nikad neću zapaliti.

Pogotovo kad mi je sestra obolela od astme, pa su mama i tata prestali da puše u našoj blizini. Onda, kad se slučajno nađem u društvu pušača, jako mi je smetalo. Ali kad sam počela da se družim s pušačima, u srednjoj, navikla sam. I sad sam i sama pušač. Mogla sam i neku gluplju odluku da pogazim... :roll: no, opet mi je nekako drago kad znam da gotovo celu srednju nisam povukla ni jedan dim, a družila sam se skoro samo sa pušačima, tako da nije "povuklo me društvo". I inače ne verujem u taj izgovor.

Kad sam malo porasla rekla sam da se neću napiti... i to sam pogazila :mrgreen:

Pre dve-tri godine rekla sam da se neću pomiriti s bivšim dečkom. Mislim da bi mi život bio daleko siromašniji da sam se toga držala.

Inače, jako volim da gledam unapred i stalno nešto planiram, bilo to to do list za sutra ili život u sledećih dvadeset godina :mrgreen: dosad je uglavnom sve išlo okej, bar one stvari koje se direktno mene tiču, odnosno, na koje direktno ja mogu da utičem, ali me u poslednjih par meseci ophrvava neka velika nesigurnost i strah. Prešla sam više od pola fakulteta (i to mi je jako, jako brzo prošlo) i stalno mislim - a šta dalje...? Šta ću da radim, ko će hteti da me zaposli, gde, gde ću da živim, gde da upisujem master, a šta ako stupim u vezu s nekim i zatrudnim :lol:, šta ako stupim u vezu s nekim pa odem u inostranstvo :sad2:...

Znam da vama starijima to verovatno deluje smešno, i meni će kad se dese te stvari koje me sad čine nervoznom... ili bar kad nađem posao :lol: ali sad mi je baš... brrr :(

pritom nekako sve to vreme razmišljam da li sam napravila najveću grešku u životu što sam ostavila momka koji je predivan u svakom smislu, i to ne ona priča: predivan al džabe kad mi se ne sviđa / ga ne volim / ne ide... jok. :dash: [malo nema veze s temom ali ima s mojim opštim haosom u glavi koji opet ima veze s temom :manikir:]
 
Moja jako dobra drugarica je starija od mene 5 godina. Tako na jednom njenom rođendanu ona priča kako posao i faks ne idu zajedno a ja u sebi mislim "ma ja ću u njenim godinama već da se zaposlim i radim i studiram" - naravno, prođe pet godina, ja nemam stalan posao:lol: Onda sledeći rođendan, ona priča da još neće da se udaje i rađa decu, a ja naravno u sebi mislim "ma ja ću sigurno do 28 da se udam i imam dete" - evo me sad u 28, nisam se udala i nemam dece. Tako da, jedno su planovi, a šta nam život donese je sasvim druga priča. Inače kad sam bila mala zamišljala sam da ću jednog dana biti stjuardesa, a posle sam se zanosila time da ću da budem lekar:zcepanje: Nikako posle srednje škole nisam htela posao u kome ću morati nešto da pišem, a sad ću se možda baš time baviti.
 
bas retko kazem nikad,tako retko da se i ne secam kad sam to rekla
sem pre neku godinu i to bas na forumu rekoh nikad (vise) analni sex
i kako sam rekla tako sam pogazila
pa sad vise ne kazem nikad ni za tako banalne stvari
a kao mala svasta sam zelela,samo me sad smara da se secam
 
kao mala sam imala jako razvijenu mastu, svako malo bih menjala ideje o buducem poslu i bla bla... posto je mene moja mama rodila sa 25 i ja sam kao klinka ocenila da su se do tada udati i da cu sa 25 roditi dete. to je jedina stvar koja se zaista desila (:zcepanje:), sve ono drugo nije. rekla sam i da nikad necu pusiti, da nikad ne bih probala alkohol, tetovaze sam vezivala za narkomane i lopove, ma svasta nesto... do udaje sam dosta toga probala i prosla, ponavljam vecinu onog sto sam kao mala rekla da nikad ne bih i naucila se jednoj pametnoj "nikad ne reci nikad"!
 
Moje su se zelje menjale kako sam rasla, razvijala se i postajala zrelija
Neke su se ostvarile, a neke nisu i to je sasvim normalno
Pridruzujem se klubu obozavateljki Aksela Rouza, ja sam cak planirala 5-oro dece:zcepanje:

Tu famoznu rec NIKAD nisam izgovarala, ali je bilo puno situacija gde sam mislila da nikad nesto necu uraditi ili dozvoliti, pa mi se to ipak desilo
Mislila sam da cu poslednji put kad sam ostavila cigarete biti karakter da izdrzim i da vise nikada necu zapaliti, pa nisam izdrzala i ponovo sam propusila:(
Mislila sam da nikad necu udariti samar cerki, pa ipak jesam jednom:(

Do skoro sam mnogo pridavala vaznosti karakteru, a onda sam uvidela da prvo ja nisam bila karakter za neke svoje stavove, tako da ne mogu da ocekujem isto i od drugih. Naucila sam i da su nasi stavovi podlozni promenama kako se i i mi i svet oko nas menjamo, i da se neminovno prilagodjavamo situaciji kako najbolje znamo i umemo, sto je nekada dobro, a nekada nije, i da je to sve za ljude
Ovde naravno govorim o obicnim stvarima
 
Kad sam bila baš mala, mala (onoliko mala koliko jedva viriš iza pulta kod kase :D) sam želela da budem kasirka, to se tačno sećam da mi je bila prva želja životna... pa mi se smejala cela rodbina dok nisam obrazložila svoja htenja izjavom da kasirke uvek imaju najviše para (iz moje dečje perspektive, pare su završavale kod njih i one su bile straaaaašno bogate).
Uvek sam mislila da ću se udati u 26. god. kad završim fakultet i nađem dobar, stabilan posao i malo proputujem po svetu, posao bi mi bio neki od 'izuzetnog značaja' a ja bih bila neka mnogo jaka njuška :lol:.
Naravno, nit' udaje, nit' faxa, nit' takvog posla :D
Decu naizmenično ceo život želim i ne želim, i baš i nisam sigurna da ću ih i imati.
Ali da ne istrčim pred rudu... sigurno neću reći nikad :lol:
Onda dalje...
Muž bi mi uvek bio crn, visok, vitak, divnih supersjajnih crnih očiju..
Onda mi je mati rekla jednom prilikom kako se to uglavnom ne dešava, već da tamni vole svetle i obrnuto.. Kao da mi je srce slomila, pošto sam bila grozno zaljubljena u izvesnog Darka i već sam se potpisivala njegovim prezimenom (odvratno, znam, ali šta sad - beše to predpubertetska ja :D).. Sećam se da sam očajavala i vikala kako ne volim plave i kako su grozni i užasni i 'kao pljuvačka' i da nikad neću biti sa takvima...
Naravno, malo je reći da mi je samo nijedan momak bio crn :D
Onda kad se približilo vreme da upišem fax imala sam hiljadu i jednu superzamisao oko svog poslovnog života..
Od arhelogoga, istoričara i etnologa, preko nemačkog, engleskog i portugalskog, do farmacije, fizioterapije i veterine..
U najuži krug su ušle zadnje tri opcije, ja najviše htela da budem fizioterapeut, ali me moji odgovorili, materijalnim aspektom cele priče (morala bih u Bg a nismo mogli da izdržimo tu finansijsku konstrukciju) i iz čistog inata sam upisala ovo što sam upisala :)
Ne kažem da se kajem, ali ne verujem da bih uradila to ponovo :D

Pre nepunih godinu dana sam govorila kako mi ne pada na pamet da se ikad ikom više posvetim u bilo kojoj meri, niti da ću da ikad ikog trpim više..
I eto mene sad opet na početku...

Stvarno, recimo da mi se malo šta obistinilo od onog što sam želela :) i recimo da sam malo gde ostala dosledna sebi u onim nikad situacijama.. naravno, odnosi se na one onako neke sitničice...

Što se tiče poroka...
Jedino što sam rekla da neću nikad jeste heroin.
I ostala sam pri tome. Čvrsto.
U vezi svega ostalog sam bila fleksibilnija :)

A da, i uvek sam htela da imam fantastične glasovne mogućnosti, no međutim nemam ih, tako da su moji glasovni potencijali ostali na amaterskom nivou gimnazijskih horova :)
 
Кад сам имала 4 године рекла сам чиме ћу се бавити у животу- и бавим се.
О мужу нисам никад размишљала, осим што сам хтела неког разведненог са једним, двоје деце, па да ја родим још двоје и да буде чопор деце.:mrgreen: Од развденеог са децом ниш'.

...joj sofija nije valjda da si sa 4 godine zelela da seckas mrtvace :)

...ja sam govorila da hocu da budem zubar, pitaju me zasto a ja "da imam para kao cika ".....".... onda oni meni kazu da ima zanimanja sa kojima mogu vise da zaradim a ja "koja su to, hocete da mi kazete?" :)
 
...joj sofija nije valjda da si sa 4 godine zelela da seckas mrtvace :)

...ja sam govorila da hocu da budem zubar, pitaju me zasto a ja "da imam para kao cika ".....".... onda oni meni kazu da ima zanimanja sa kojima mogu vise da zaradim a ja "koja su to, hocete da mi kazete?" :)
Не.
Али сам хтела да будем хирург.:)
Јадне оне Дунавсе жабе, пужеви голаћи....који су мени пали шака. Здраве сам их оперисала да би им било боље.:eek::lol:
Али хирургија ми је неостварена жеља. Како год, скалпел ми лепо стоји у руци.:mrgreen:
 
Не.
Али сам хтела да будем хирург.:)
Јадне оне Дунавсе жабе, пужеви голаћи....који су мени пали шака. Здраве сам их оперисала да би им било боље.:eek::lol:
Али хирургија ми је неостварена жеља. Како год, скалпел ми лепо стоји у руци.:mrgreen:
....na zapadu doktori najvise zaradjuju, vise i od advokata, a ovde politicari
 
rekla sam sebi da ga vishe nikad necu nazvati... i opet pojela kofno
Сад си ме потсетила.:lol:
Кад сам ишла у гимназију, забављала сам се са једним момком од летњег распуста између прве и друге године, па све до зимског распуста четврте. Дакле скоро па 3/4 гимназије проведох с том персоном.
И сад, није он био лош момак, само смо нас двоје били јако различити.
Ја сам емотивно затворена, али он, то је било за плакати.:eek::roll:
Плус, прави мамин син, ал' онако, до граница одвратности. (нпр. причам му нешто из биологије, а он ми на то каже: ''не знам да ли су у праву, морам да питам маму'' :roll::lol:)
И, како је та веза стварно била грозоморна, решим ја да напишем списак његових особина које су добре, а с друге стране оне лоше.:mrgreen:
Изведем ја ту акцију, на крају, та лоша страна је била дужа једно пет пута од оне добре.
Шта сам ја урадила поводом тога?:lol:
Написала сам на папиру: ''има право на још десет''. :eek: :eek: :eek: :eek:

Као, кад допуни квоту лоших до десет, онда ћу да му дам педалу.:rotf:

Наравно, квоту не да је допунио, него је петсто пута надмашио дозвољену цифру.

''Још само овај пут ћу му опростити! '' :D (читај: још само овај пут ћу га позвати!)

И тако....нађох ја тај папир међу успоменама пре пар месеци....сита сам се исмејала...а тад ми је било г'рко, да не поверује човек.
 

Back
Top