Prvo cu vam ispricati susret sa prvim snegom koji se odigrao davne 1979 godine, a glavna glumica je bila moja Zivkica, moja prva kuca, moja mezimica
Ona je bila kokerka, belo-oranz boje i tada je imala 6 meseci. Bilo je predivno vece, a sneg je od popodneva padao, onako tiho i gusto, prosto zatrpavao sve pred sobom. Izvela sam Zivkicu ( ne smejte se imenu, njoj je pravo ime bilo Ledi Laura) u parkic i spustila je pravo u sneg koji je tada vec bio oko 20-30 cm. Tog soka na njenom "licu" se i danas secam
Ukocila se na sve cetiri sapice, ne mrda. A onda polako, prvo jednu sapicu u vazduh, pa spusti opet u sneg, pa drugu sapicu, polako, pa onda stoji, stoji... Pa njus,njus, kako li "to" mirise, sta li ima ispod???? I zakljucuje u svojoj glavici da opasnosti nema i tada pocinje trka
Kroz sneg se trci tako sto se u njega upada do grudi i vise, samo usi ostaju kao zastavice na snegu, njuskom se rije po snegu sto jace da se podigne sto vise snezne prasine, prava snezna zavesa..
A trcanje u krug postaje fenomenalna zabava jer se stvara prtina koja se odmah i zatrpava, a pahuljice koje padaju na njusku i glavu se ujedaju i na njih se laje iz sveg glasa
Kad smo je konacno uneli u kucu, na usima i sapama je imala snezne grudve, okice su joj bile blistave, njuskica ledena, a dusa njena mala pseca SRECNA.